ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
KARTOLINA: ZAVRŠILO JE SOLINSKO KULTURNO LITO
Ante Tešija
ZAVRŠILO JE SOLINSKO KULTURNO LITO
Iako čovik nema potribe pisat na široko o minulom solinskom kulturnom litu jer osim pohvala ništa drugo ne pada na pamet.
Bogat i sadržajan program je za nama, zadovoljstvo posjetitelja je očito no ostaje jedna mala zamjerka solinjanima jer ne komzumiraju taj dar sami sebi. Teško je natjerat čovika da napusti dom i svidoči kulturnom događanju. Nepotrebno je iznositi kritike no mene osobno to čudi.
Pošto sam redovit na tim događanjima tako su i moja zapažanja valjana. Dolazi nam silno puno ljubitelja kulturnih događanja iz Splita i okolice pa je tom činjenicom dodatno dokazivo kako je naše lito stvarno prešlo granice grada. To veseli.
Molim izvinjenje zbog zapaženog a ono je samo u funkciji poticanja naših sugrađana da malo izokrenu svoju dnevnu aktivnost i pogledaju što im se to nudi.
No zato sve pohvale svima koji su na bilo koji način upregnuti u program jer on traži, uz znanje, i silan trud.
DIV SE DIVI SVOM POLOŽAJU
Nikako da maknen iz glave intervju, tv Novoj, samoborca na „prisilnom“ radu u splitskom škveru kojeg mu je Država darovala da ditetu ne bude dosadno.
Onako se sprdat sa tv kućom, novinarem i svima nama mogu samo dvi vrste. Prva je u liku dvorske lude a druga u liku potpuno zaštićenog odabranika.
Pokušaj biti duhovit i sprati sa sebe tovare odgovornosti, na onakav način, zaslužuje nogu u guzicu. Tko god ima nogu.
No na našoj Širini još uvik se šepuri velika tabla di bi se samoborska dvorska luda igrala graditelja cestovne infrastrukture. Znan, znan, reći ćete da je bija na javni natječaj, najpovoljniji i da ko je meni branija da se takmičin.
Ali, tabla stoji, radovi ne kreću, novi natječaj nema razlog za pokretanje, i di smo?
U ćorsokaku, u kojeg obično nitko da zaželi začeprkat. Širina je naša, solinska, a projekt HC-a.
Dečki, pokrenite se.
ZAKAŠNJELE SUZE
Bolno je bilo čitati jadikovke radnika Škvera na stranicama Slobodne Dalmacije. Svatko normalan nakon pročitanog suosjeća no jedan od njih je iznija, kroz jednu rečenicu, sav jad stanja.
„Dok su drugi propadali mi smo radili i šutili, sad mi propadamo a drugi šute.“
Eto prave istine. Devedesete su nas sve grdno zajebale. Taj đumbus nismo znali svest u okvire zajedničkog interesa već smo mladost izložili pogibelji a zajedničko bogatstvo raskomadali i poklonili jebivjetrima.
Dok smo sa nebodera gledali kako „Jugoplastika“ gre u prašinu, dok su 12 000 njenih radnika ćućali u svojim domovima ne znajući što bi sa sebom, dotle su radnici Škvera bezbrižno radili na navozima ne suosjećajući sa susjedima u njihovoj tragediji.
Njima je plaća uredno stizala. Oni su se ćutili ko zaštićena bića. Jer, nezamislivo je da se i Škver može uništit.
A kako se vidi i te kako je moguće. Nakon životarenja, državnih intervencija, urađen je smrtonosni pokret i ovih dana smo svjedoci kako je jedan običan muljator sve sveja na vlastiti interes zajebavši svakoga sa kim je bija u dodiru.
On je izgradija jedrenjake, ophodna plovila i još ponešto i to sve „zamota“ u škartoc kako bi u toj gužvi jedini istrča sa koristi. Jebe se njemu za radnike, gospodarstvo i državu. On je svoj cilj ispunija, rđa i pile će raskomadat što je ostalo a onda gre utakmica za Bogom dan prostor.
A ti radniče iz ponosnog splitskog Škvera, vidaj rane i prebiri po uspomenama i sjeti se kako te nije bila briga za ništa dalje od vlastita nosa.
Jeben je bumerang.
NESTAJEMO A IMA NAS
Popis stanovništva je ogledalo stanja u društvu u kom živiš.
Koji god podatak analiziraš, najebali smo. Sve nas je manje sa tendencijom nestajanja. Sva sila stručnjaka se napreže da nam objasni razloge i nudi izlaz oporavka. Nema tu velike filozofije. Dva su bitna faktora koji utječu da se stanje izokrene. Seksat se bez zaštite i sjebat lopine koje su nam od države napravili svoj bankomat.
Da pojasnim ovo drugo jer prvo svatko kristalno razumi. Samo da bi prvo bilo izvodivo treba ustrojit ovo drugo. Treba institucionalno uredit da život nadolazećih bića bude iskrcavanje u uređen prostor lišen sranja koja mi svakodnevno gutamo. E tu smo zakazali. Manjina je sjebala većinu.
Ne mogu virovat da se još uvik vadimo na vrime „mraka“. Nema pobro moj problema koji nas jaše a da za to nisu krivi oni mračni jebivjetri iz prošlosti. Ovoj dvorskoj ludi je za škver kriv Tito. Izravno, on i nitko drugi.
Danas mi je prid okice osvanila naslovnica Večernjeg lista iz ’76 godine. Mračine godine. Nema razloga da ne naveden sve naslove:
Veliki uspjeh komunista na izborima. ( U Italiji )
Izgrađeno 55 000 stanova za radničku klasu ( U Hrvatskoj )
Navala na gimnazije.
Počela ORA ’76
Nastup Roling stonsa ( U Zagrebu )
Nije potribno bit vrstan analitičar za razumit ovu naslovnicu. Još kad san peška podatak da se u ta tmurna vrimena izgradilo devet od deset bolnica koje danas koristimo. One se više ne grade. Zato se grade neka nova zdanja ali i to se pokazuje ko nedovoljan razlog za rast nacije.
Naime, po popisu je sve manje katolika što oće reć vjernika. Tu nije istina. Vjernik, ili jesi ili nisi. Lažnjaci se makli, istinski također. Sve manje je onih koji koriste posrednike između neba i zemlje. Đaba velika zdanja, uvjeti prid oltarem kad se po popisu pokazalo da uvijek te isti idu na mise, i sve manje, a da većina za to ne mari. Još kad se uzme u obzir privilegija prvog reda do oltara
Problem demografije je jednostavan za riješit, ma nismo mi to kadri jer nas nije briga.
KAD LOKALNO OĆE MISLIT GLOBALNO
Hvala centralnoj poreznoj upravi u Zagrebu što osujećuje ambicije lokalnih zajednica da se dočepaju love na temeljima neznanja i naivnosti lokalnog stanovništva.
Čovik izgradija kuću. Obitelj se bavi turizmom i to već dvadeset i pet godina. Posjeduje valjano riješenje i svaku godinu uredno izvršava svoje obveze.
Ali, lokalna zajednica i njeni meštri preveli zakon na svoju ruku pa uz paušalni porez od gospodarske djelatnosti, traže da se plaća i porez na kuću za odmor.
Prvo rješenje im je odbačeno od porezne centrale uz objašnjenje protuzakonitosti no oni ne haju, nakon par godina gre novo, identično. Porezna centrala opet odbacuje.
E sad, u čemu je problem? U temu što mnogi za to ne znaju pa plaćaju duplo. Nije sa sa vragon igrat.
Tako da u proračun lokalnog šerifatijata upada ekstra dohodak a budale ako se site, site.
Zato i od mene da ima neke koristi. Gospodo, provjerite pa ako ste zagucali potražite novac natrag.
ČIJI JE VEĆI
-Alo, koji je po tebi bija veći?
-Ne znan o kojem objektu-subjektu pitaš.
-Pa o sprovodu. Tito ili kraljica?
-Teško je uspoređivat na metre. Tu druga mjera ulazi u utrku.
-Koja sad mira?
-Pa amo vako. Kad je Tito umra bilo je vrime mraka. Milicajci su zauzeli sve busije i narod da nebi dobija pendrekon mora je ić vanka i iskazat bol. Za suze su bacali malko suzavca i mora si plakat. Bilo je to doba di nisi smija pisnit ma mavat zastavon ti niko nije branija.
A ovo sa kraljicon je drugovačije. Ona je bila majka pusto naroda, ona je vodila brigu o svima, bija crnac, bilac, azijat, indijanac. Nije valilo ni tičjeg mlika. A tek kako je vodila brigu o prirodnim dobrima tih država. Oni kopali a ona vodila dalje brigu.
Zato to nije usporedivo. Meni je tu rezultat nerješen.
-Ti si skroz lud!
-I više od toga.
