S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
KLEČEĆI MARŠ
Neman ja namiru nikoga vriđat, napadat, učit, ma branit se uvik čovik mora.
Neee, nije me niko fizički napa ma san ko čovik, muško biće, silno uvriđen.
Ne volin da se itko u moje ime predstavlja i tumači muškost na svoj način a što bi tribalo značit da smo svi takovi. Malo morgen!
To što neki kleče po trgovima, oboružani slikama Gospe, prebirući među prstima krunicu, nije tema sa kojom se triba bavit, ma kad ti muškići šalju poruke i traže, čak dobivaju, sve više sljedbenika e onda se valja isprsit isprid njih i reć koju.
Ok, oni se predstavljaju ko muška sorta, vidi se to po obući, odjeći i po bradama i brkima koje izlažu. Ma jesu li to muška vrsta? Ja san se ozbiljno zapita, tražeći sebe među njima. Nema me, tamo ne pripadan. Ni slučajno. Čak sa sprdnjom odbijan takovu mogućnošt.
Zašto?
Poruke koje šalju, njihov smisao i meta, nemaju puno zajedničkog sa smislom postojanja i življenja. Žrtve njihovih komično tužnih performansi su žene. Zamislite, one žene bez kojih normalan muškarac ne može, niti želi, biti sudionik starenja.
Koristeći vjeru, Gospu, krunicu i molitvu, šalju poruke kako su nam se u društvu žene malo više zaprndecale i da je krajnji rok da se oni, MUŠKIĆI, nametnu i svojin autoritetom iste vrati u izolaciju i podanički položaj. Očito nisu bili kadri u suživotu nametnut sebe na željan položaj pa sad triba tržnim okupljanjima na kolinima izokrenut stanje.
Zašto na kolinima?
Poznato je da na kolinima boravi sitnavelj, robovi, podanici, zarobljenici. Oni koji plaćaju svoju kaznu. Na kolinima ne stoje junaci, barabe, heroji, frajeri, humanisti, zaštitnici, već jad koji moli za pomoć. Klečeći nikomu ne moš bit opasnost jer si se već preda. Zašto ne ustaneš i kreneš u obračun? Zato jer si kukavica. Jer si u straju i tom pozicijom izigravaš vridnost koju žensko čeljade ne da ne prihvaća već se izruguje. Skrivaš se iza vjere, Boga.
Kakvu ti to dominaciju želiš imat a klečiš? Kako iz tog položaja da osvojiš srce žene koju si upravo uzeja u obradu? Ti bi da ti ona služi, da sluša, da se odjeva kako tebi paše a nisi kadar pokazat muškost. Ti bi da ono što i sam zajebeš njoj naturija ko obvezu. Jer, Bože moj, ti najbolje znaš.
Jadan si sinko moj kad na tako bizaran način oćeš bit dominantan. Ti ne želiš seks prije braka!? Pa ko ti brani da se uškopiš? Ko ti brani da čuvaš svoju nevinost. Što te briga za one kojima to ne pada na pamet. Bili ti klečašu uveja i zakon koji nemilosrdno kažnjava kontraše tvomu naumu? Očito bi.
Ti tražiš da žensko čeljade nosi odjeću koja sve pokriva. Jedna lipa cura se drznula i pustila više perčina ispod marame i sad je više nema. Ostavila je nemir di ljudi u protestima zbog tog suludog zakona ginu. Jučer je prvi osuđeni zbog protestiranja zakonito smaknut. Što vi mislite o tom činu. Nisan ništa pročita.
Svaku prvu subotu eto ih na trgove. Svaku prvu subotu oni hrskavicu kolina uništavaju. Štaš onda kad ju uništiš? Kako ćeš u čistoći braka opravdat invalidnost pri obavljanju bračnih obveza?
Kažu prateći mediji da im se u posljednje vrime i ženski rod pridružija. E jebi ga, to već smrdi na pokret bezumlja. To valja ignorirat jer nudit im nauk Isusa i Pape, da se molitve i vjerski obredi imaju obavljat na svetim mistima, u crkvama i prid oltarem, očito ne nudi uspjeh.
Vratimo se mi na početnu misao. Tko je to muškić? Muškarac.
To je gospodin čovik koji prvo drži do sebe a samim tim i do drugih. To je gospodin čovik kojeg vrime stasanja priprema za nove korake u budućnost. Tu se nekako veoma brzo isprsi ženski lik i nudi suživot stvaranja obitelji na osnovama ljubavi, poštivanja i zajedništva. To je gospodin čovik koji rabi svu slast nuđenog a suodnost sa ženskim likom mu dođe ko krajnji cilj željenog.
Život čovika je saziđan od faza. Ditinjstvo smjenjuje zrila mladost, potom obiteljski život, radni termin i zrelost koja vodi kraju. Svaka faza svojon značajkon. Sve u cilju dostojanstva i dokonosti.
Di spada ova faza klečenja? U zonu potpune promašenosti, izgubljenosti i ovisnosti o pokretima koje pokreću nus pojave svih društava i svih vrimena. Nekad su uspjevali, hoće li danas?
Neće. Pa čemu onda briga? Pustimo ih da i dalje kleče i marširaju svojim centimetrima.
Klečeći nitko nije stigao na zadani cilj.