Istina je listina ZP Izdvojeno

KNIN OM – DIO I.

Kralj Sunca

 |  kol. 4, 2021

Photo: Sun či Sun ce i Kroki

Lišen većine nepotrebnih stvari, s ruksakom na leđima i kockicama leda u plastičnoj čaši, čeka san nju, na željezničkom kolodvoru.
Uvukla mi se lagana tenzija, jer ura je sugerirala da vlak kreće za četiri minute.
Nervozu usmjeria san na telefonski poziv, krenia san požurivat njenu opuštenost, opuštenost koja inače pripada meni.
Rekla mi je da sidnen u vlak, da će se ona samo pojavit.
Naviknuta je na putovanje tim prijevoznim sredstvom, uzbuđenje “zadnjeg časa” nešto je šta definira iskustvo vožnje vlakom.
Tako bar ona kaže, a obzirom da je odrasla u britanskoj kulturi odlučia san joj virovat.
Da su Harry Potter i ostali čarobnjaci bili sumnjičavi prema peronu portalu, ne bi vidili ni p od putovanja, niti H od Hogwartsa.
Doduše ne bi se suočavali s onim čije se ime ne spominje, no isto tako ne bi upoznali koncept čarolije, hrabrosti i prijateljstva.
Uspostavljenim povjerenjem ipak san ju odlučia pričekat isprid lokomotive kako bi skupa uskočili u “leteći” vlak.
Naša destinacija nije bila čarobnjačka škola, već bajkoviti grudobran iz kojeg potječe ovaj spisatelj.
Naravno, riječ je o Kninu.

Za one koji ne znaju, kroz Knin teče sedan rijeka, okružen je s devet planina, a sami centar krasi velebna tvrđava.
Prije nego se vratimo na glavnu priču, složimo se da navedeni podaci zvuče kao uvod u obećavajući fantastični roman.
S takvin pristupom započeto je naše putovanje.

Po pronalsku sjedećeg mista usljedila je prava gastro gozba.
Na stol smo izvadili povrtnu rižu, humus, sezonsku salatu, rafaelo i pjenušac koji objašnjava ranije spomenute kockice leda.
To je naravno bila njena ideja, inspirana Orient Express-om i navikama žitelja bivše države (one čije ime se ne spominje), odlučila je servirat estetiku kakva se rijetko viđa u ovdašnjim vagonima.
Oduševljenje smo prinili i na konduktera koji je s ushitom pozdravia naš način putovanja.

Pogled kroz prozor prikaziva je netaknuto zelenilo, brežuljke i druge oblike krajolika.
Opijeni lipotom, okusima i zanesenošću, napokon stigli smo u grudobran.

Povremeni odlasci u Knin za mene su često značili birokraciju, usputni obilazak familije i prijatelja, a ponekad nastup s bendom.
“Besciljno” posjećivanje mista u kojem san odrasta, nerijetko bi mi stvaralo unutarnji konflikt i osjećaj uskosti.
Moguće da Knin nikad nije bia dovoljno poticajna sredina za razvoj umjetnika u meni, no čitljivo je da me je formira na više razina.
Sve ima svoje dublje razloge, pa tako i moje odrastanje u kraljevskom gradu, s kojim ću uvik imat privržen odnos, ili izbliza ili izdaleka.

Vratimo se linearnom vremenskom kontinuitetu… suputnica i ja uputili smo se u stari dio grada, koji je skoro u potpunosti raseljen i opustošen.
Naše oči naviknute na potencijal, u tim prostorima vizualizirale su umjetničku meku.
Govorili smo kako bi te otužne ruine naišle na potpuni preporod kada bi se makar na određeni period dodijelile svima koji imaju stvaralačke aspiracije.
Sanjareći, stigli smo do prve i najznačajnije kninske rijeke, Krke.
Kada su se susrele, veselje i zapanjenost obuhvatili su njihovu svijest.
Kad kažen njihovu svijest, mislin i na svijest rijeke i na svijest suputnice, čiji je pseudonim u jednom razvojnom perodu bia upravo “River” tj. rijeka na naški.
River je poput djevojčice pohitala skvasit noge u rijeku, a Krka je uzvratila plesom ljubičastih vilinih konjica.
Nakon nekog vrimena, u meni se probudia komformist, pa smo pošli dalje prema motelu.

Iz bajke smo se preselili u bizarni, nadrealni film.
Naime, motelska soba koju smo rezervirali nalazila se između dvi rijeke, spomenute Krke i Butižnice tj. Brzice kako je kninjani nazivaju.
Sigurno se pitate šta je tu bizarno.
Naime, motel je nikao iz autootpada i s njin stvoria potpunu simbiozu.
Zamislite, autootpad usred kojeg se nalazi fontana, sobe u koje ulazite kroz garažu, te spoj rijeka i prirodne idile u jednom.
Sve to plus njišteći magarci i hrkajući susid u sobi do.
Naravno da san od prije upoznat s estetikom motela i naravno da san svjesno dovea River upravo na to misto, znajuć da će uživat estetske kontraste.
Inače, sobe su skroz uredne ako ste mislili da je drugačije.

Sad zera odmorite od ovog putopisa, baš ka šta smo se i mi odmorili tog popodneva u neponovljivom kninskom motelu.