S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
KOLO KOLO NAOKOLO
POLJUDSKO GUVNO
Politika je guvno na kojemu se sve odvija oko stožernog kolca.
Znadete valjda o čemu pričam!? Samo što je bitno od kojeg je materijala taj kolac. To vam je centar vrtnje.
Slušan i ne virujen, ako je neistina izvinjavan se, da je splitski gradonačelnik, stožac Centra, postavija za šefa nadzora u Hajduku i splitskom aerodromu, čovika koji živi i radi u Rijeci.
Uzmimo da je istina jer takove se bedastoće svuda prosiplju okolo nas pa zašto nebi i to, čemu podcjenjivanje obrazovnih i moralnih, iz blizine, i zašto se politika prokleto boji da na posebno odgovorno misto ne sidnu neki koji ne ljube partijsku iskaznicu.
Što to gospodin posjeduje u moždanim vijugama, kakvim to talentom raspolaže da je imenovan da dade ruku sredini od koje je značajno udaljen? Jer taj posao je izuzetno odgovoran.
Naročito ovaj na aerodromu sv. Jeronim.
Hajduk i tako nije bitan, igra ne igra trideset tisuća čudaka je tu da iskazuje ljubav, a svetac zasigurno sa neba pazi na aerodromske manevre.
A našim bilima je potribna samo iskrenost koju su iskazali Kalinić i Gatuzzo.
Iskrenost, istina i ne bižanje od problema.
A naš Centar i njegovi stožerni kolci, kao predstavnici vlasnika, radije brljaju po fejsu u obračunima sa Šutom, Matijevićem i Kukavicom, nego da se uvate sa istinskim problemom.
Jebi ga, tamo su oni koji nosadu baklje a ti nikad ne znaš na koji teren će ih iskrcat.
POBUDALI JAVNO
Sinko moj, niko od tebe ne može uradat veću budalo ko što ti to možeš sam.
Pošto san do besvjesti znatiželjan tako da rado uranjan u trene potpune iznakaženosti.Znan bacit oko na program lokalnih televizije gdje u popodnevnim satima caruju kontakt emisije di čuješ a ne vidiš aktere ovog mog osvrta.
Televizija kao privatni komercijalni medij ima pravo da se snalazi te zato nudi pogodnosti kako bi uopće preživila na surovom tržištu. Koncept tih emisija je sasvim u redu, nudi čoviku da se izjašnjava, potiče na dijalog kako bi običan puk dobija šansu da ga se čuje. Da progovori o svakodnevnici i svim akterima izgradnje sadašnjosti sa naglaskom na budućnost.
To javljanje košta. Ta cijena je ispisana i nema dvojbe da akter prihvaća te uvjete.
Istaknut je i PDV što može radovati Državni proračun.
Ali u što se izrodi tako plemenita nakana?
U upornost jednih i odustajanje drugih. Ta paleta likova koji svakodnevno urlaju i sebe nude na pladanj ocjene, dokaz je kako smo kao društvo duboko u glibu jer taj mini uzorak je sasvim dostatan za konačnu ocjenu maksi stanja.
A tek kad slučajno u ponoćne sate prelistaš skalu programa i kad ti vidoviti Mile prosipa sudbine i proročanstva, tvrdnja dobija pravomoćnost.
NEŠ TI MENI PIVAT
Iman prijatelja kojeg je gušt slušat. Običan na prvu, a potpuno neobičan kad se upustiš u dijalog sa njim.
Tema. Proslava 80 godina oslobađanja od fašizma na Korčuli.
Tko će što slaviti spada u slobodu življenja i dostojanstvo čoviku da bude svoj.
Slavljenje je interni događaj jedinke, grupe ili cijele nacije. Evociranje uspomena mu dođe ko osvrt na nešto što se duboko ukorjenilo u slavljenika te se tim činom odaje počast i dokaz da se to lako ne zaboravlja. I ne smije.
Duboko bi nas odvlo da sve nabrojim što smo nas dva o temu divanili no interesantna tema se nametnula. Zabrane!
Ovaj put se radi o zabrani nastupa jednog mješovitog zbora iz susjedne, nekad zajedničke, Države Crne Gore. „KIC pop hor“ se zove.
Gostovanje tog zbora je proglašeno kao događaj visokog rizika!?
Usput, za napomenut, ni beogradski četnici nisu sa njima zadovoljni te miniraju njihove nastupe po Srbiji.
Da bi se dežurni „zaštitari“ opravdali iznađeno je solomunsko riješenje.
„Nismo kontra tog zbora ali bi bilo poželjno da ne dolaze.“ Ukratko, zatraži od organizatora da pribavi radnu dozvolu i eto in nek „kukuriču“ do mile volje.
Normalno, dozvola može stić tek poza željenog datuma pa ostaje sudionicima da sami pivaju svoje ratne pisme.
A da nebi osta nedorečen, aj malo zavirit u opus djelovanja tog zbora. I zaista san ugodno iznenađen u lipoti žena, izuzetnom repertoauru, sjajnoj izvedbi i profesionalnošću. A repertoar, poznate pisme iz prošlosti i sadašnjosti. Nema što nema, od Vardara pa do Triglava. Od Loše, Brege, Balaševića, Popovića, Olivera…..
Bezobrazno bi bilo ne prenijeti izjavu voditeljice zbora nakon saznanja da nisu poželjni na otoku Korčuli. Inače bi pivali mukte jer su neprofitna udruga koja ima za cilj samo pivanje i širenje prijateljstva di god ih se pozove.
A već su nastupali u Hrvatskoj. Bez radne dozvole. U Zagrebu i Puli.
„Mi u zboru nismo jugonostalgičari, mi poštujemo pravila, zakone i vrijednosti 21 stoljeća i državne granice stvorene nakon 90-tig. Misija KIC pop hora je širiti dobru energiju, povezivati ljude širom regije te se sjećati i baštiniti slobodarski put naroda negdašnje Jugoslavije i najljepše civilizacijske vrijednosti antifašizma, ljubavi među ljudima, sloge, solidarnosti, suživota, dobrosusjedstva.“
Koncert će se ipak održati naknadno.
A moj interesantni prika je ko i obično izvalija po svoju.
„Zamisli, 40 godina živiš u braku, rastaviš se i onda bljuješ da ništa nije valjalo. Pa budalo jedna što si toliko trpija!?“
DRUŽE JOZO, MRŠ
Ovdje nije rič o onome što će svaki od vas pomislit kad zaronite u temu. Ovdje je rič o nevirovatnoj gluposti sijanja mržnje i straha. I to u strogo označenim granicama na Balkanu.
Čitan da gradonačelnik Beograda, izvjesni Šopić, najavljuje „humano“ iskopavanja kostiju Tita, Save Kovačevića, Ive Lole Ribara, Moše Pijade, Đure Đakovića i Ivana Milutinovića, koji su sahranjeni u Beogradu. Poručuje, tribamo se rišit zla i konačno raskrstit sa avetima prošlosti.
Jednom zauvjek raskrstit sa boljševizmom i komunizmom. Po njemu su srbi najveći stradalnici jer je Jugoslavija bila pogubna za srpski narod.
Eto, sad žive u savršenoj demokraciji! Moš mislit!
Da bi „umrtvija“ ovu suludu zamisao skriva se iza ministarstva kulture.
Kulturno i demokratski, nema što.
Kao dodatak navodi da će se zato usrid Beograda podignuti spomenik četničkom vojvodi Draži Mihajloviću.
Što to tira ljude na vična propitivanja prošlosti, minjanje činjenica, nuđenje vlastite istine i napadanja onih koji se usude malo drugačije poimat te stvari?
Kako je krenulo, a ide im, prošlost će se potpuno „izmjeniti“ pa će zaslužnici u borbi kontra fašizma završit na stranicama srama i osude, a oni koji su dali ruku fašizmu proglasiti domoljubima i zaslužnicima. Na Balkanu je to trend.
Ko šljivi što cili napredni svjet misli, i ponaša se, o tom najvećem zlu modernog doba iz nedavnih zemana.
Laži su se toliko raspojasale da postaje suludo kontrirati pa mic po mic dolazimo u stanje potpune mržnje, posijanog straha, a onda su scenariji potpuno jasni.
Dovoljno je da bacite pogled na lokalne Tv i preslušate dijaloge sa „čarobnjacima“ istine.
KAPETAN BEKAVAC
Tužno je svidočit kroz koju tragediju prolazi kapetan Bekavac i njegova obitelj.
Znamo za praksu tog djela svjeta kad se radi o krijumčarenju, a naročito droga.
No zar i jedan um može u svojon domeni zaključit da bi časni kapetan postao toliko lud i dozvolit da mu se na brod kojim upravlja ukrca 1,7 tona kokaina.
Zar kroz svoj pošteni minuli rad upravljanja brodovima nije dokaza da on nije kadar to uradit jer on vodi brigu kako brod odvest i dovest u sigurnu luku. Zar on mora bit prisutan pri ukrcaju i svim sporednim radnjama, zar ne postoj podčinjeni kojima je to u opisu radnog mista.
Kapetan Bekavac je očita žrtva.
Bojin se i našeg društva jer mi se čini da nismo uradili ništa kako bi pomogli svom čoviku.