S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

KOLO NAOKOLO

Ante Tešija

 |  lis. 7, 2024

ŠIPIĆ, LOLA SA CETINE

Kojim razlogom je HDZ prista na trojku ministara iz DP-a to znamo? Čista pragmatika i demokratsko slaganje vlasti. Ma zašto je prista da to budu potpuni promašenjaci u likovima trojke od kojih jedan , u ono vrime, nebi moga bit ni portir u Cetinki. Drugi virovatno nebi dobija dozvolu da vozi traktor po ravnici, a za trećeg bi bilo idealno da nosa poštu od ureda do suda.
Zašto je baš njih DP postavija i to znamo? Nisu kadri naći kadar!
Ministar je isturena faca i javnost silno zanima tko im to kroji oni segment koji pokriva?
Moran priznat da me obuzme smjeh i nelagoda kad koji od njih uzme rič. Toliko dokaznog materijala dobivamo da preostaje samo jedno. Pisati o njihovoj promašenosti.
Ovi što vjeruje u čuda i što će ko tobože dotrat broj hrvata do potribnog, čak umislija da je i jako pametan, nadređen, jer Bože moj „ol bi me stavili tute da ne vridin“, ode još dalje i cilu jednu hrvatsku grupaciju, čitaj novinari, proglasi nepotribnom jer su nepismeni, bezobrazni, nedomoljubi, smušenjaci, gojenci i obična smetala koja koče njegove zamisli i rad.
Normalno, uzme jednog od najboljih jer se on usudija spomenit tu veličinu u svojoj kolumni. Važi poslovica, „daj mu šansu pa ćeš vidit tko je“, a ovaj je bome ekspresno ispisa sam svoju dijagnozu.
U opisu njegova ministarskog rada, uz rađanje dice, jest i vraćanje naših iseljenika koji su svojim razlozima otišli. Mene živo zanima oće li se i jedan od njegova tri brata vratit na njegov poziv. Znan pouzdano da neće pa što onda očekivati od drugih kad vide koja veličina ih poziva.
Zašto smo odustali sami od sebe? Zašto najbolji ne vode brigu o našim sudbinama? Zar je prokleto teško posložit hijerarhiju ozbiljnosti i obrazovanja, htjenja i mogućnosti.
Ovako, čak je i simpatično, uspoređivat novorođenče sa govedom, konjem i tovarom, to može samo osakaćenik u mnogo čemu.
Taj izliv strasti i izživljavanje nad vrhunskim novinarem koji mnogima smeta, zato i jest vrhunski, pljuvanje po njemu, usporedbe sa kantom govana i poziv na linč može samo bedak. Ma taj bedak je na vrhu i on dirigira sa sudbinama mnogih, nepismen i uskogrudno usmjeren, virovatno nije pročita knjiga koliko taj književnik ima naslova. Virovatno su njegovi interesi spleteni oko molitvenika i brošura kojim se obrazovao za vjeroučitelja.
Dotaka se i Joze bravara, kuš’ ako njega neš metnit ko pogrdu. Samo je smetnija da se on kod Joze bravara nebi maka dalje od oltara. Možda remeta.
Žalosno je što on vjeruje samo u sebe dok pljuca po čoviku čiji naslovi se samo u Francuskoj prodaju na palete. (I.Ivanišević)

OŠ GLEDAT, PLATI!

Nisan leža u bolničkoj postelji KBC Split duže od jednog dana, te nisan ima pojma da pacijenti sami plaćaju upotrebu televizora. Čitan da nisu pokriveni internet signalom te im švrljanje po mobitelu nije dostupno.

Druže, snađi se!

Kapitalizam je umaršira u naše domove pa se svaka šansa iskoristi za zaradu, te je bolnička vlast Splita, jedina u Hrvatskoj po priči koncesionara, sklopila dugoročan ugovor kako bi im pacijenti kratili vrime gledajući „čarobne“ slike na zidu, i uz to plaćali.
Bolesnu čoviku je jedina želja dok tamo boravi da ga se što prije pošalje doma ma kad se oduži onda upotriba te kutije dođe ko poseban lik.
Zašto je stanje ovako, to posebno brine? Dok dilimo novac svuda okolo, dok i neke bolnice u susidstvu bogato nagrađujemo, zar nebi bilo normalno da se pozabavimo svojim bolnicama pa ako pritekne, dili, pomaži.
Evo mi pada na pamet da i sam poklonim jedan ekran. Ako je to moguće, dok koncesionar „vlada“ kontaktom sa vanjskim svjetom.

PRIRODA NE PRAŠTA

Jezive scene stižu iz susjedne Države. Ljudski životi su platili zbog ljudskog nemara. O materijalnom nije vridno ni spominjati. Veliku bol i saučešće osjećamo prema tim ljudima.
Tko je kriv?
Očito čovik sam. Očito ovo ludilo u ponašanju prema prirodi. Ona ne prašta, biljuži i kazni. Zašto se još izražavaju sumnje u krivcu? Ono bilo kamenje je svidok. Kamenolom i bezakonje su opomena za ubuduće, ako smo mi uopće kadri skontat te poruke.
U Podgori je presudija jedan običan jarak. Desetine godina odgovorni nisu bili kadri spoznat tu pritnju. Pusto godina se taložija otpad u koritu da bi, što je i očekivano, sve podleglo pritisku i kud će već pravac na Grad.
Di su gradske vlasti? Svi redom su krivci i moraju odgovarat.
Di su građani Podgore? Zar nitko nije zamjetija tu nemar? Ne mogu a da ne zamjetim kako je svuda okolo nas „brigo moja priđi na drugoga“.
Jutros, ne budi lin, san nakon kave odšeta na rampu i sudarija se sa nemarom. Sve snimija i konstatira kako iz šahti za odvod kišnice niče bilje. Zaštopano sa pritnjon da se kroz tu lokvu netko ne razbije.
Amo redom. Tri miseca smo čekali tehnički pregled. Tri miseca je bilje virilo iz rešetki. „Izvršija“ se tehnički pregled i otipkala uporabna dozvola.
Zaključak!
Tehnički pregled tog dana očito nije izvršen, jer da jest zar „uhljebi“ nebi skontali da to triba očistit. Već san upozorija na ovo no nitko da prstom makne. Zašto? Jer im se živo jebe što neki novinarčić, po Šipiću, grinta.
A davno san grinta i kontra Pomgradova kamenoloma nad izvorom Jadra. Nitko to nije ozbiljno shvaća a jedan političar me upita.
„Zašto si se uvatija toga kad su šanse minimalne da se to ostvari?“
Eeee, uprav zbog tog minimalnog.

PENZIĆI U KONTRA OFENZIVI

Već san dugo u mirovini a da nikada nisan ni promislija pristupanju nekoj stranci tog predznaka. Kad imaš toliki potencijal a nisi ga kadar iskoristit onda bi bilo blesavo ukrcat se u jedan sitni ogranak tog predznaka.
Ko i sve političke stranke, osim HDZ-a, usitnjavaju se do neprepoznatljivosti pa tako razbacani ne predstavljaju baš ništa.
Osim one prve, HSU, koja se uredno prodaje vladajućima za mandat u Saboru i to trenutnog vođe kojemu i jest cilj smistit dupe u ugodnu katrigu. Takovu nakanu imadu i svi drugi patrljci pa smo evo doživili sudar u tv programu, gdje se dva olinjala starca „tuku“ ko će koga više iznakazit na privatnom a ne na stvarnom problemu koji opasno „kolje“ nas odlazeće.
Zašto se nije pojavija istinski vođa koji ima snagu i znanje ujedinit sve umirovljenike, povest ih tragom riješenja gorućih problema na način da mi odlazeći zaživimo normalnim umirovljeničkim danima.
Broj umirovljenika kod nas je izuzetno velik te bi se organiziranjem u saborskom jatu smistija znatan broj onih koji bi imali što za reći a bome i prisiliti vladajuće na pokornost jer bez nas nebi imali šansu vladati. Tada im nebi trebao drugi partner pa nebi u Saboru kokodakali razni Zekanovići, Kajtazi, Pupovci i drugi pojedinačni predstavnici već bi na pojedinim ministarstvima sjedili oni koji svojim iskustvom i moralom mogu povest mladost u bolje sutra.
Hrvatska politička scena svakodnevno rađa svoju dicu, stranke, pa se sa pažnjom prati tko to ima volju i nudi se. Moran priznat da sa radošću svako jutro pročitan kolumnu, na fejsu, predsjednice nove umirovljeničke stranke HOĆEMO PRAVEDNO, Dragice Trambutaš, te to preporučam jer se tu , kroz njenu analizu, sjatija sav jad društva kojem pripadamo.

OPROSTI, ZAUZETO

Obično me zapadne da odnesem razvrstani otpad iz kuće u kontejnere te jako dobro znadem tko štapom švrlja po njima u potrazi za kojim ambalažnim predemtom sa naknadom povratka.
To su ljudi koji tako uz novac rade posao potreban na planu ekološkog zbrinjavanja. I sam znam banut sa vrićama boca koje se nakupe jer mi na pamet ne pada razbacivanje. Takav moj čin je jednom poslužija loli sa zidića sa pivušom u rukama, da me i sama proglasi kontejnerskim skupljačem.
Naši osiromašeni umirovljenici, nezaposleni i neki drugi tako namiču sredstva za život pa tu nema ni trunke ruganja već samo žal za njihovom zlom sudbinom.
Nemilo sam se iznenadija kad sam primjetija da su se u taj „biznis“ ubacili neki sa strane i tako pomrsili nekomu račune. Naime, stranci sa dalekog istoka su i sami skužili da im je tu dodatna zarada, pa ih sve češće viđamo sa crnim kesama isprid Lidla.