S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

LEX KODEKS

Ante Tešija

 |  stu. 23, 2022

KODEKS  MANIA

Negdi san pročita kako naša solinska vlast kani usvojit kodeks ponašanja gradskih vijećnika.

Živo me zanima nacrt tog teksta kojeg ne pronalazin no upita san jednog od njih za mišljenje.

„A slušaj, dobro je to, neman ništa protiv ma dok se nas želi kontrolirat i nabit nam ponašanje u granicama pozitivnog kodeksa, ja se pitan, pitan ih, što sa njima okolo koji nisu u okviru i bauljaju svoju slobodu ponašanja jer u mnogih ona nije vidljiva. Što sa njima?“

Zaista. Zar su vjećnici ti koji siju negativnosti, iskaču iz kodeks okvira. Zar baš sve  loše njima tovarit.

Oni su samo izraz volje stranaka koje su ih isturile pa se bojin da je njihova moć zavezana za stožac oko kojeg se mogu vrtit samo u uskom interesnom krugu.

A da se ne lažemo, bilo bi možda pristojnije.

Svima nam triba „nabit“ kodeks pozitivnog ponašanja, suzbit pogubne suprotnosti, jer taj kodeks je obveza a nikako ne smije bit naredba.

KODEKS  POMOĆI

Uvik je lipo vidit kad izabrana vlast pokaže osjetljivost spram onih kojima je pomoć potrebita.

Tu triba bit oprezan, pošten i pokriven spoznajom potrebitosti. To su odgovorne odluke zasnovane na podacima. Ti humani koraci tribaju biti u interesu cjele zajednice.

Lipo je svidočit da naš Grad financijski pomaže malim gospodarstvenicima kako bi lakše pregrmili nedaće na putu razvoja. Svaka čast.

Zločin bi bija ne napomenuti da se i o siromašnim, bolesnim obiteljima, vodi briga. Tu je, nevidljiva ma stalna.

Zločin bi bija ne navesti da je naš Grad, uz SDŽ, Grad Split, Općinu Muć i neznane pomagače, dao ruku da će gori pod  Svilajom jedna siromašna i bolesna obitelj ovu zimu, i sljedeće, bit u toplome.

Ta kategorija našig stanovnika nikako ne smi bit turnuta u stranu.

FRAJLA  KODEKS

Evo i danas cirkusa na vrhu vlasti u Republici Hrvatskoj.

U podne se postrojilo vojnike koji kreću na Kosovo u mirovni status. Organizator diga kolet kaputa ko da je na korzu.

U četrnaest sati ponovo postrojavanje istih vojnika koji kreću u mirovnu misiju na Kosovo.

Od podne do četrnaest će valjda ručat, odmorit se….

Dok se oni postrojavaju malo sjevernije bucmasti galamđija iz susidne države oda okolo i maše zastavon njegove „velike“ države koja se sastoji od dobrog bokuna naše.

A da se nađu ova naša dvojica i zajedno odgovore!? Bi oni, ma kako će kad su posvađani. A ko se ne sića one bande iz ’91 kad je štampavala karte svoje „velike“ države i zapravo krenila u dokazivanje. E, onda su kod nas svi sa svima bili u dobre. Dobro je o tomu razmislit.

Dokle ovako? Ima li smisla ova i druge zajebancije?

Dva reda, dva govora, di ucviljene „frajle“ jedna drugu ne podnosi i ne mogu se podnit na kilometar razdaljine. Kog’ briga za njihovu ucviljenost, komu je do praćenja tog cirkusa i zašto se jednom ne prekine taj suludi rivalitet koji nikomu, pa ni njima, ne koristi?

Kad kane turnit u stranu to neprijateljstvo jer njihova uloga u društvu ne trpi takovi vid podjela i ponašanja? Zašto oni misle da su nedodirljivi te da će u konačnici ponijeti pojas pobjednika.

Samo di opasat taj prljavi pojas?

Očito jako nisko, di i pripada.

DEMOS  KODEKS

Čini mi se da se raspravlja na više razina o donošenju kodeksa ponašanja među narodnim odabranicima. Od Sabora, Vlade, pa do Županija, gradova i općina.

Ja znan što je kodeks. Živin ga. No znaju li naši građani i oni iznad što on znači?

Mnogi libri o kodeksu su ispisani još od postanka svita do danas.

Rodija san se u krilu siromaštva, kodeksu ponašanja su me učili nepismena domaćica i polupismeni radnik. Nikad u životu nisan študija što o kodeksu mislit i kako ga triba provodit. Naprosto se podrazumjeva. Predstavlja najvridnije, najpoštenije i jedino ono što moraš imat, i živit, ako kaniš bit čovik.

Komu tribaju sad neka nova preseravanja oko tog pojma kad svi znademo, da oni znaju, ma neće se prominit i živo in se fućka za izglasano.

Oni žive svoj, suprotni, kodeks.

Drže li dvorske lude, uhljebi, žetončići, do  kodeks ponašanja? Drže, samo što on bidni ne vidi dalje od otvora svog posranog žepa.

DIV  KODEKS

Svi su izgledi da će se vodit silni „ratovi“ oko bogom danog prostora di je nekad stolova otac splitskog gospodarstva, Škver.

Sud ne da da ovi očiti manipulator i dalje trži svoj interes od naših usta. Što je zeznija, zeznija je, ma čisto sumnjan da će on otić u penziju i pustit nas na miru.

Na našoj solinskoj Širini, di se očekuje konačno raspetljavanje prometnog čvora, bode oči DIV tabla po kojoj je izvjesno da će nakon zadnje brokve u kapsil škvera, on „uzest“ lopatu u ruke i počet rovat novu pizdariju.

Lipo bi, i poželjno, bilo da naš mladi gradonačelnik iziđe u javnost i izvjesti nas što je sa tim projektom i uzda li se da proizvođač brokava može bez pizdarija završit taj posao.

Ja, i mnogi, čisto sumnjamo u tu mogućnost.

A da jednom ipak pokažemo zube i zauzmemo se sami za sebe?

IZBORNI  KODEKS

70% građana Hrvatske podupire ideju elektroničkog glasanja.

Nije ridak slučaj da netko sa mizernin brojem dobijenih glasova ovlada i kroji nam sudbinu. Nepristojno je podupirati tu nakaradu jer to nema veze sa zdravim razumom pa i ne može biti zdravo društvo.

Znan, demokracija je tako propisala no nisu li alati u našim rukama i ko nam to brani da iznađemo najpovoljniji oblik izjašnjavanja kako bi se olakšalo svakom stanovniku da klikom izrazi svoju volju. Znam i da ćete reć’ da ko brani svakomu izlazak na biralište i izrazi svoju volju. No to se ne dešava a sva daljnja praksa biva pogubna.

Tko to preči ovaj vid glasovanja? Oni koji su svjesni da sa njim ili nemaju šansu ili je mizerna. Oni, kad sidnu u fotelju čine sve da stanje ostane nedirnuto. Iziđe tridesetak posto njih a u tom postotku su vojnici partije i eto ti rezultata da dvadesetak posto, i niže, prigrle svu moć u društvu kojeg kroje po svojoj volji.

Ima li nade da se konačno uvede e-glasovanje, uz svu potribnu kontrolu, da se postigne potpuna demokracija društva?

Bojim se da će i dalje mizeran postotak, plus uhljebnički stroj, dirigirat sudbinu na sve siromašnijoj sceni našeg društva.

KODEKS  POGUBNOSTI

Pod skutima nakaradnog režima, na njegovu poškropljenom krvlju tleju, igra se najvažnija sporedna stvar na svitu.

Đaba grintanje, prosvjedi, kad je profit u pitanju. Politika profita ždere sve što joj smeta na putu do realizacije.

Katar je crna točka, opomena i razlog za pusta pitanja.

No da ima nade baš tu se upalila iskrica. Za mene su igrači Irana pravi heroji ovog suludog derneka. Iako mizerni u znanju sa loptom, oni su heroji otpora jer nisu pristali da slave teror u vlastitoj državi. Došli su i pokazali kako se u svit šalje poruka.

Na vlastitu himnu nisu otvorili usta pismi već su tužno dali do znanja kako im je ona okaljana a u izjavama su hrabro sebi natovarili teret smrti na leđa.

Triba se negdi vratit!

Njihov povratak kući bit će sve samo ne normalan.

Oni su moji heroji.