Kažu da se prvi mačići u vodu bacaju. No, ponekad se desi da nema vode u blizini pa se čovik mora snać i bacit ga negdi ili ako oćete sklonit na sigurno.

Problem nastane kad je taj prostor pokriven kamerom i onda se čin mora razjasnit i pojasniti.

Tu dolazimo do dva protagonista ove priče, jednog koji odbacuje i drugog koji nabacuje.

POVEZANO;

https://www.facebook.com/share/p/wpmC6C2Xks6gL4tp/

Odbacuje politički odbačeni šta jedva dočeka ovaj šta nabacuje kako bi u nedostatku nečeg kvalitetnog moga puku nabacit nešto nisko i time nekog ponizit.

Da sad ne ulazimo u pravno područje kako je upitan način dolaska i plasiranja sporne snimke, dovoljno se taknit ove ljudske strane priče, koja je niska i prizemna i jasno ocrtava karakter onog koji ju je plasirao u potrazi za lajkovima i komentarima.

Kažu da slika govori tisuću riječi al isto tako ostavi i tisuću upitnika što daje jasan prostor za manipulaciju ovisno o tome koliko ste pronicljivi, primazani i beskompromisni. A kako je kvadrata svakim danom sve manje i manje, kolone su svakim danom sve veće i veće, vruće je pa se ne može ni trčati, ostaje samo pisanje po fejsu o nebitnim stvarima koje u ljudima i tebi pobuđuju najniže strasti.

Za cijelu ovu priču nije bitno ko je u pravu a ko u krivu, bitno je samo dati sebi truda i pročitati komentare ispod objave i vidjeti koliko smo zapravo svi nisko pali.

Podjeljeni u dva tabora, nabacujemo se Pljuvačkom i kao mnogo puta dosad u drugi plan stavljamo činjenicu kako zapravo ništa u gradu ne štima i kako s nama nešto ozbiljno “ne štima” kad smo sami sebi dozvolili da nam jedna marginalna stvar poput odbacivanja mačića postane glavna tema kod ispijanja jutarnje kave.

Na kraju priče, taj odbačeni mačić sa snimke je u biti personifikacija dva odbačena mačića solinske političke scene, svaki u svom taboru imaju manje integriteta od noćne djelatnice u poznatom splitskom parku.

Mačića je snašla tužna sudbina, negdi će ga već pohraniti, dok je ovoj dvojici mačića neizvjesna sudbina i to je ono što ih brine, oni svakim danom hodaju po vrućem limenom krovu i mole Boga da se ovaj drugi prvi posklizne. Tad ne pružaju ruku nego trči po snimku i okači na zid, pa nek komentari odluče što sam trebao učiniti i jesam li ispravno odlučio.

Mačić se spasio, njima spasa nema.

Odbačeni od svih, nastavljaju se nabacivati. Tu su pronašli smisao, tu su pronašli svrhu.

Hodaju po vrućem limenom krovu solinske političke scene, pad nije opcija, ruke spasa nema, al zato kamere pokrivaju sve osim kuta koji pokazuje jel bilo koga u blizini da ruku pruži. Taj dio je ostavljen za komentare ispod objave.

Uživajte!!!