Istina je listina ZP Izdvojeno

MISLIN

Solin Live

 |  stu. 17, 2020

Foto: Whispering angel

Zalega san u centralnu prostoriju kako bi ležući započea današnje spise.
Već nekoliko dana, oblaci i kiša pružaju mi osjećaj nostalgije; pritajene, nedefinirane emocije, koja za sobom povlači retrospektivni pregled svršenih događaja.

Za mene nostalgija ne znači isključivo prošlost, ona je po osjetilnoj prirodi itekako vezana uz vizije potencijalnih budućnosti.
Teško mi je zapravo procijenit šta je budućnost, jer dojma san da se svaka ideja koju možemo pojmit, već nekad odigrala.
Kako bi u suprotnom mogli razumit stvari koje kolektivno nismo iskusili?
Možda mašta ipak ima limite i godine, ako je stara koliko je stara ljudska svijest.
Znači li to da je upravo sad najzreliji trenutak dosad?

Za sadašnjost se može reć da je uvik aktualna, barem znanoj ljudskoj civilizaciji.
Prošlost i budućnost kod nas su prisutni najčešće u ideji i riječima.
Čak i kad promatramo povijesne artefakte, promatramo ih iz perspektive sadašnjih, svježih spoznaja.
Zaključujemo da dolaze iz prošlosti, a možda su artefakti poslani iz budućnosti (ako ona uopće postoji).

Naš komentar i implementacija na opipljivu ostavštinu čini je živom u sada. Da je fizički nema, o njoj bi mogli samo pričat i eventualno spajat ideje koje su plod kognitivnih sposobnosti da povežemo obrasce u jednu širu strukturiranu sliku.
Dakle, možemo govorit da je nešto iz prošlosti, no ako je prisutno u sada, ono je dio sadašnjosti.

Mislima imamo mogućnosti istraživat sve vremenske oblike, forme i sustave, no dok smo tu, naše misli, želje i djela nisu odvojene od tijela.
Da nema potrebe za njim, ono nebi bilo tu.
Kada duša kroz tijelo iskusi potrebita iskustva, ona se transformira u sveukupnu vječnost.

Ona ujedinjuje prošlost, budućnost i sadašnjost!