SD Županija ZP Izdvojeno

MLADOST OGORJA ŽELI SVOJU SUDBINU U SVOJE RUKE

Solin Live

 |  pro. 23, 2020

Foto: Solin Live

Razlog da nekomu povjerimo pažnju ogleda se u njegovom načinu poimanja života i aktivnostima na dobrobit društva u kojemu obitavaju.

Današnju našu pažnju zauzimaju dva čovika rodom iz podnosvilajskih sela.

Ničim posebno izazvani, svjesni i odgovorni, za jednog gradelavanja u selu Banjanima odlučiše uradit nešto drugačije, nesvagdašnje, i po njima potrebito. Dok se kusala bržola i ispijalo orginalno ogorsko crno vino, skrojija se plan koji ne nudi linost a nudi trud sa kojim se valja uvatit u koštac.

Radi se o Filipu Bočini i Draženu Banjan.

„Amo osnovat udrugu“
„Amo, ma kako“
„Ilija, ti moš pomoć“
„Mogu“

Eto, tako kreću značajni pomaci. Mladi ljudi, svjesni i željni da bude bolje, odlučiše potrošit svoje vrime da krenu u avanturu minjanja stvari u podnosvilajskin selima.

Svjesni su momci teškoća koje ih čekaju, ma ako ne pokušaš, đaba ti se grist.

Nije dugo prošlo, u Bračevića domu održana je osnivačka skupština. Dosta mladih ljudi je svidočilo razlozima za ovaj projekt. Izabrana su tijela, usvojen Statut i program, prihvaćen pečat i moglo se zatražit društvo u Udrugama RH. I dobilo se Riješenje. Sa poslom se moglo krenuti.

I krenulo se. Baš onako kako triba. Putem medijskog predstavljanja oformljena je fejs grupa ko osnovno pomagolo di ljudi rado svrate da bi se upoznali sa temom.

Pred mnom su dva čovika, inicijatora. Filip Bočina i Dražen Banjan. Pitanjima se najlakše dolazi do odgovora. Pa krenimo.

Filipe i Dražene, molim razlog?

-Do iniciranja osnivanja Udruge podnosvilajskih sela došlo je samom činjenicom lošeg stanja u našem zavičaju. Imamo toliko nedostataka da se tako reć nezna odakle započet. Prvenstveno, najveći je problem voda. Potom saobraćajna povezanost sa strane Prometa Split koji su zaduženi po tom pitanju. Tu je bitna važnost brige o našim sumještanima koji su bolesni, siromašni i zaboravljeni od društvenog sektora kojemu je to osnovni zadatak. Naprosto smo turnuti u stranu. Zaboravljeni.

Kako je počelo?

-Ja, Dražen i Ilija smo dosta dugo razgovarali o potribi osnivanja Udruge, kao jedinom mogućem vidu djelovanja kojim imamo šansu pomoć svom zavičaju. Svjesni smo bili snage glasa naroda, jer nismo politički orjentirani, uzdajući se da na partnerskim odnosima sa svim nivoima vlasti, i moći, možemo pokrenut pitanja bitna za naš zavičaj. Dakle, mi samo nudimo suradnju koju bi po svim načelima demokracije vlast tribala rado zgrabit i tako dokazat kako im je stalo. A tribalo bi.

Na što ste naišli u prezentaciji svoje plemenite ideje. Kako je počelo?

-Svjesni smo kako mi sami teško možemo izdržat taj teret na svojim amaterskim plećima. Ilija Kokeza, čovik iz našeg kraja, koji živi i radi u Solinu, bijaše prva točka uzdanja jer čovik naprosto voli svoj zavičaj i svaki slobodan trenutak dolazi na sveto tlo. Znamo se u dušu i kad je on pokazao spremnost da bude od pomoći, jedan bitan problem je savladan. Naprosto, čovik poznaje svu proceduru sa kojom mi nismo upoznati. Uz ljubav koju ne krije, njegove namjere su naprosto očaravajuće.
Drugi moment je u traženju osobe koja ima sasvim drugačiju mogućnost pomoći. Iz prve smo skužili da je to Ante Tešija iz Radunića. Ko prati medije, bilo tv, novine ili radio, znade da je zaljubljenik u naš zavičaj. Čovik piše libre i u njima se vidi oklen je i čemu stremi. Svom porjeklu. Čovika smo uljudno dovukli na gradelavanje i izložili mu svoj plan. Isti tren smo dobili rič kako nam stoji na raspolaganju.

I, kako to sa njima dvojicom klapa?

-Savršeno. Svaki svoj slobodan trenutak su na usluzi. Bole nas česti komentari da ljudi koji ovdje ne žive ne ćute probleme koji pritišću naš kraj. Suprotno. Toliko volje, slobodna vrimena i pomoći, valja cjenit. Oba su svjesni da nam valja zainteresirat upravo one koji žive u podnosvilajskom platou i da upravo oni preuzmu brigu o sebi i ovom prostoru.

Ide li to u tom pravcu?

-Ide, ma sporo. Pojavili su se neki koji u sve sumnjaju. Koji u ničemu ne vide plemenit razlog. Naprosto, svojim komentarima, i djelovanjem, ubijaju volju za radom. Sve unaprid „znaju“ a kad im ponudiš da oni budu predvodnici, izgube se u šutnji. No to nama daje samo dodatnu snagu. Jer puno je veći broj onih koji daju podršku, na koje se možemo oslonit. I hoćemo.

Navedite prioritete i razloge ovog ljudski podržavajućeg angažmana.

-Jednostavno. Naš podnosvilajski plato je zaboravljen. Čarobno misto na rubu društvena interesa. Iz našeg kraja se bižalo ne zbog „mržnje“ već zbog gole borbe za preživljavanjem. Sami smo se tu rodili i svidočili ditinjstvu za poželit. Ma mlad čovik mora tražit podneblje opstanka. U naš kraj se nije ulagalo. Išlo se za boljim. Zar im se triba čudit i zamjerit. Evo mi, da ima mogućnosti zapošljavanja, isti tren bi se vratili.

Dobro, a samozapošljavanje?

-Ima toga. Ima, ma triba te ljude pitat o patnjama koje proživljavaju. Društvo triba da pokaže interes, dade ruku i sve se može izokrenit na bolje. Ima slučajeva di se ljudi bave stočarstvom ko braća Boko i Kerum u Raduniću. Ima dosta voćarstva a tu su Leskur, Rađa i Muslim dokaz da se isplati. Ima ljudi koji su držali stoku u proizvodnji mlika. No kako nastavit kad ti uredno svako jutro pomuzeš krave i dočekaš cisternu mljekare a oni ti po mizernon cijeni plate i to sa godišnjim zakašnjenjem. A stoka jede i troši.

Ima li još koji vid gospodarenja.

-Ima. Imamo dva konjička kluba gdje silno puno ljubitelja stižu na rekraaciju. Znači da se turizam može razvijati. Lovno smo područje, lovci iz Evrope tu rado svraćaju. Gospodin Pralija je predstavija na HRT reportaži svoj objekt koji je spreman primit strane goste. Naprosto triba ljudima dat uvjete.

Što je sa mladima? Kakva su vam saznanja?

-Mladih ima dosta koji su tu odlučili ostati. Njima posebno triba pružit pomoć. Udruga im je na raspolaganju i pozivamo ih da nam se jave. SDŽ već niz godina daje poticaje za program TU JE MOJ DOM, kojim promovira kroz nepovratna sredstva ostanak i povratak mladih ljudi u naš zavičaj.Neshvatljivo je da do danas nitko iz našeg zavičaja nije dobija potporu. Zašto? Jer se nitko nije ni javija. Pomažu se svi vidovi gospodarenja no postoji problem. Naši mladi nisu naviknuti na praćenje i traženje. Zato smo mi tu. Želimo imat registar onih koji tribaju pomoć. Mi će mo za njih uradit sve potrebito za apliciranje sredstava. Na njima je da nam se jave. Sve imat na jednom mistu, uz pravno stručnu pomoć, može se na vrime djelovat. Drugačije, ne ide. Jednostavno, zar ne.

Čitamo da imate i druge značajne projekte?

-Da. Želimo da nam se predoče sva ona domaćinstva koja imaju probleme bilo kojeg značaja. Želimo im pomoći. Kako? To ni mi ne znamo a pronaći možemo riješenje. Najgora stvar je ignoriranje. Zašto se nebi osvrnuli oko sebe i zapazili da netko ima problem. Zajedno ga možemo riješit. Sitimo se obitelji Ćaleta i malog Ivana. Danas su to dite, i njegova obitelj, zbrinuti. Tu su pomogli neki nepoznati ljudi. A samo je učiteljica Ramljak uradila ono najvažnije. Okupila je ljude oko slučaja. Pomaganje je sveti posao. Mi to kanimo, a možemo samo zajedno.

Je li se krenulo u tom pravcu?

-Da. Uputili smo zamolbu SDŽ službama i Županu da nas primi na razgovor. Također i VIK-u te našem Načelniku Općine Muć. Želimo iz prve saznati o namjerama i razlozima. Želimo partnerskim odnosom biti od koristi. Nije nam namjera moliti već raspravljati i tražiti načine riješavanja. Kanimo poći i kod direktora Delića u Promet zbog analize ovako jadne povezanosti. Želimo, najavili smo se, posjetiti ravnatelja Doma Zdravla, dr Marka Rađu da nas izvjesti o načinu pomoći za naše bolesne i nemoćne koji nisu kadri sist za volan. Želimo naprosto da o svemu imamo na znanje trenutno stanje.

Ima li još toga? Puno ste zapasali, nema što.

-Ima, ima. Želimo sa KUD-om Komaštre uspostavit dobar odnos u njegovanju običaja naših starih predaka. Okolo Derneka i svega što asocira na ta lipa vrimena o kojima smo samo slušali. Ima niz povjesnih spomenika, nismo ni svjesni koliko, o kojima nam valja povest brigu.

Što ako izostane pomoć. Kako stanovništva tako i vlasti?

-Stanovništvo će mo uvjerit da nam se pridruže. Korona nas malo brenza. Vlastima nudimo partnerstvo. Čekamo. Ako ona izostane nećemo se libit i drugih zakonitih sredstava izražavanja našeg neslaganja. Niz je tu mogućnosti no mi poručujemo i Općini Muć, i SDŽ-u, i Vladi da je prihvatljivije partnerstvo i izvršavanje Ustavnih obveza od načina drugačijeg izražavanja ugroženosti. Nadamo se razboritosti.

Kad je trenutak odustajanja?

-Nema ga. Sve se može okončat ma ne može nepošteno. Mi krećemo pošteno i tako kanimo. Čekaju nas treni izazova. Svjesni smo težine ma i značaja. Ne isplati se odustat.

Poruka za kraj.

-Dragi naš. Koji gori živite i koji ste trbuhon za kruhon otišli ma vam je zavičaj u srcu, čekamo vas, pomozite, po mogućnostima, jer znajte da to što činite i dragi Bog odobrava. Javite nam se.

Odlučnost i uvjerljivost su uočeni kod ova dva mlada čovika te ne stoji sumnja da neće bit od koristi za svoj kraj.

Drago nam je ako i mi sa portala pomognemo te u to ime nudimo suradnju i stalnu spremnost bit na usluzi. Pa zar Solin nije dugo bija centar i središte za podnosvilajska sela.