ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Istina je listina ZP Izdvojeno
MOGUĆE
Kralj Sunca
Foto: Bran’ ko brat
“Znaš ono kad ti se sve poklopi” rekla je ona maločas, prije nego li će uplovit u podnevne snove.
Poslužila je njena misao kao smjer današnjeg pisanja.
Nastojat ću sumirat spoznajne procese koji su me zadnjih petnaestak dana odvojili od papira (čitaj tipkovnice na zaslonu).
Činjenica da nisan pisa dovoljno govori o intezitetu proteklih dešavanja.
Naime, život me odvuka u više neočekivanih smjerova rezultat čega je moje kolumnističko izbivanje.
No sad san tu među ovim slovima i nema razloga da se ne izrazin pomoću njih.
Između ostalog, svatia san da autentičnost koju posjeduje svako od nas, itekako želi bit naglašena i ponosno puštena u svit.
Dovoljan je doslovno jedan metaforički korak kako bi oslobodili onu plamenu, tinajuću iskru u nama.
Bez oživljenja te iskre čovik nije u stanju kreirat svitlo, toplinu i kontinuirani potencijal.
Kažu da su naši “primitivni preci” preživjeli surove uvjete upravo zbog pojave svjetlucave iskre koja se čudesno pretvarala u vatru.
I dok je “primitivnijim životinjama” plamen značia nepoznanicu i strahopoštovanje, ondašnji čovik ju je percipira ka poklon s nebesa, čudo!
Vatra ima svoju darmu, tj. prirodu stvari.
Ona vrši svoju svrhu, dok su reakcije promatrača stvar subjektivnog percepiranja.
Kako god je doživili, njeno postojanje je neminovno.
Čak i da čovik nije “posvoija” vatru, viša inteligencija bi pomoću prirodnih, kemijskih procesa konstantno pružala novu šansu za plamenom (životom).
Isto je sa ljudskim duhom.
Naša svijest nam dozvoljava mogućnost slobodnog percipiranja i osobnog djelovanja, dok Svemir vitlajući u svojoj vječnosti konstantno nudi neograničene kapacitete.
Oslobađajuće je znati da je svako od nas neophodni djelićak jedne velike, široke slike.
Čuda se dešavaju kad ih odlučiš vidit
Potisni ili oslobodi! Sve ionako ide
A ona s početka priče i dalje sanja snove
Napokon upalila je krimen!
