‘Motorno ulje, fekalije i životinjske lešine iz Zagore teku u Jadro, Splićani piju županijski WC’
Mutna voda poslije kiše na širemu splitskom području više nije iznimka, nego pravilo. Ne treba biti stručnjak da bi se shvatilo kako je treba izbjegavati jer nije za piće – piše Slobodna Dalmacija.
Dok se mediji bave pročišćivačima i obilnim oborinama, kojih je, kažu, zadnjih godina više nego ikada, pa je to pokvarilo splitsku vodu koja je bila na dobru glasu, aktivisti iz ekoloških udruga češljaju teren i ne vjeruju u tu teoriju.
– Lako ćemo mi za ono što okom vidimo, ali ono što u vodi ne vidimo je opasno – zabrinuto će naš vodič Ante Janković iz Hrvaca, koji je svojedobno napravio sve da zaustavi gradnju termoelektrane na Perući.
Vodio nas je zajedno s članovima svoje ekoudruge duž slijeva rijeke Jadro ne da bi nekoga, kaže, optužili ili, ne daj ti bože, dizali paniku, nego da alarmiraju javnost da ne bi bilo poslije kako “nismo znali”. Nastavimo li, vele, ovim tempom kontaminirati okoliš, već sutra ćemo ostati bez vode za piće. U Muću je, tvrde, stanje najgore.
– Tu su vam same jame, a nad najvećom od njih, dubokom dvadeset i pet metara i širokom gotovo dvadeset, napravljen je deponij. Jamu su, kazali su nam iz Gorske službe spašavanja, radnici zatrpavali kokošjim izmetom. Koliko je značenje jame broj 18, kako se ona obilježavala u hidrološkoj studiji nekadašnje općine Split, govori podatak da je njezino postojanje dugo bilo vojnom tajnom.
više na Slobodna Dalmacija