NAJVEĆA PRIČA NIKAD ISPRIČANA – MONETARNA PREVARA
Tu priču nećete čuti u središnjem djevniku. O tome nećete čitati u Jutarnjem (posebno u Jutarnjem!), Večernjem ili Slobodnoj.
Glavni lik te priče je novac. Odnosno prava priroda novca.
Ne pišem ovo jer sam direktno pogođena sustavom – nisam u kreditnom ropstvu, te sam samoinicijativno dala otkaz u državnoj službi, gdje je plaća švicarski točna i počela raditi nezavisno. Ipak sam odlučila rekapitulirati ovu priču, jer mislim da je to tema koja nas se najviše tiče. Utječe na svačiji život, bez obzira je li netko u kreditu ili ne. Jer je glavni lik jezik koji svi govore, religija u koju svi vjeruju – novac.
Money makes the world go round
Ovo je priča o slobodi i ropstvu. O slobodi ili ropstvu. O izboru koji nas očekuje. O krvničkom sustavu čiji smo svi dio. Ova priča nije lagana. Naprotiv, govori o jako surovoj realnosti. O tome kako moramo doslovno izvući živu glavu ispod giljotine.
Počela sam se zanimati za pravu istinu o novcu nakon što sam odgledala prvi dio Zeitgeista. U kojem sam prvi put shvatila da je sistem kreditiranja zapravo velika prevara. Gledala sam u nevjerici kako federalne rezerve proizvode novac i puštaju ga u opticaj kao dug koji se mora vratiti. Taj novac-dug obezvrjeđuje svačiji rad. Sa svakim novim kreditom tvoj rad vrijedi manje. Jer ne može biti drugačije.
Znala sam da nešto nije u redu, intuitivno sam osjećala to i prije. A ovo objašnjenje mi je savršeno sjelo.
Tema me počela jako zanimati jer nisam mogla vjerovati da se ne mogu osloniti na Znanje iz udžbenika, novina,… bilo mi je žao što nisam studirala ekonomiju jer sam mislila da ću tako dubinski razumijeti problem. Ali onda sam shvatila da mi ni studij ne bi pomogao, naprotiv. Makroekonomija opet ne govori o pravoj prirodi. Pravo Znanje nije udžbeničko znanje.
Svi odrastamo vjerujući u jednu veliku laž: da će se sustav pobrinuti za nas. Ali tek malobrojni shvate da je sustav samo zvijer koja guta male ribice. Ne možemo brigu o nama prepustiti sustavu; moramo postati svoji liječnici, svoji farmaceuti, svoji novinari. Svoji bankari. Posebno bankari. Zar vam banke izgledaju kao neke humanitarne organizacije?
U našoj spoznaji svijeta, novac shvaćamo jako površno. Zapravo, ne razmišljamo o novcu. Uzimamo ga zdravo za gotovo. Brzo prihvaćamo one ekonomske dogme, da su krize odnosno manjak novca rezultat prirodnog gibanja tržišta. Uvjeravaju nas da nemamo novca jer ne radimo dovoljno. A nemamo posla jer nema proizvodnje. To je jedna velika prevara.
Opet ista tema u emisiji. Otvoreno, Zatvoreno, Meridijani i Paralele obrađuju problem kako vraćati kredite. Koje je, zamislite, postalo nemoguće vraćati. Možda zato jer je tako zamišljeno! Jer je to dio većeg plana o kojem mi ništa nismo znali. Zašto se generira vanjski dug i odvija se sva ta farsa ako se zna da je vanjski dug nemoguće vratiti?
A sve to ima puno dublju pozadinu…
Živimo imajući novac u glavi na dnevnoj bazi. Razmišljamo o ograničenoj količini novca koju imamo, te kako ćemo iskoristiti tu ograničenu količinu. Moramo imati na umu kako je u ovoj priči sve isprepleteno, te je to što ste vi kupili jeftiniji, nekvalitetniji artikl, blizu isteka roka trajanja da uštedite nekoliko kuna POVEZAN sa Jacobom Rotshieldom. To je dio jedne velike mreže.
Nebrojene su posljedice ovakvog porobljavanja. Porobljeni su životi, počinjena samoubojstva. Razvodi, depresije, alkoholizam.
Monetarni sistem je najveća prevara ikad smišljena. Tko je neprijatelj? Sustav. Sustav je odgovoran da se stalno događa preraspodjela kapitala od siromašnih prema bogatima. Distribucija u kontra smjeru. Baš me zanima što bi Robin Hood danas napravio…
Na djelu je potpuni financijski nacizam. Moramo se hitno financijski opismeniti da se spasimo od čudovišta. A pod opismenjenjem ne mislim na to da se sazna što je tečaj, što glavnica i kamatna stopa. Ne, pod tim mislim da se zna što je dobro, a što loše. Da se moralno oboja što je napravljeno čovječanstvu, a ne da se hladno kaže što je što.
Svaki dan razmišljamo o novcu. Novac je integralni dio našeg života. Prodajemo svoje vrijeme za novac, svaki dan, svaki sat imamo – moramo imati – računicu u glavi koliko ćemo potrošiti. Koliko smijemo potrošiti. Ovisni smo o novcu. Bez obzira koliko mi bili idealisti, a ne materijalisti, svi smo ekonomski ovisni. I zato nas je najlakše porobiti kroz novac.
izvještaji iz medija uvijek su isti. Još zaduživanja, još kamata, krediti koji se ne mogu otplatiti…iz medija stiže stalno ista struktura poruke – politika zastrašivanja. Nema dovoljno novca. Ne radi se dovoljno. A zašto onda Norvežani rade manje od nas, a žive u puno većem blagostanju? Tko je tu lud?
Oni na našem medijskom tržištu koji pokušavaju ukazati na pravu prirodu problema – a to je Savez za Promjene – se pokušavaju što više marginalizirati. Političari kolutaju očima kad se u studio javi Ivan Pernar. Jer znaju da je on prijetnja sustavu. Oni ne žele da se ljudima kaže jednostavna istina, već da ih se što više zbuni stručnim terminima i konfuznim formulacijama. Naravno da oni neće reći da vam cijelo vrijme lažu i da je sustav osmišljen da djeluje protiv, a ne za ljude.
Bankari su Antikristi iz biblijskog Otkrivenja. I da bi bolje upoznali i savladali neprijatelja, hitno se trebamo financijski opismeniti.
The real financial truth will make us free