ZAGORO MOJA
Ante Tešija
NAŠA POVIJEST „Dalmatinski grb“ je bez sumnje najstariji službeni hrvatski zemaljski grb, donosimo objašnjenje nedoumice oko lavljih ili leopardovih glava i sve što trebati znati
Mate Božić
Nakon tzv. „najstarijeg grba Hrvatske“ i grba Dubrovačke Republike u stiliziranoj „kruni“ aktualnog državnog grba slijedi znamenje koje bez sumnje doista predstavlja najstariji službeni hrvatski zemaljski grb. U tekstu „Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske…“ (članak 7.) naziva ga se „dalmatinskim grbom“ i opisuje na sljedeći način: „Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave.“
„Dalmatinski grb“ kako je predstavljen u stiliziranoj „kruni“ aktualnog grba Republike Hrvatske; Nekadašnje granice „austrijske krunske zemlje“ Kraljevine Dalmacije (u okviru Austro-Ugarske Monarhije)
Pritom treba reći kako heraldički termin „leopardove glave“ u kontekstu opisanog grba Dalmacije općenito često izaziva nedoumice o prirodi lika koji se uočava na štitu tog znamenja. Naime, postavlja se pitanje odakle „leopardi“ u grbu Dalmacije? Međutim, navedena „problematika“ je vrlo jednostavna. Treba znati da narav životinjskih likova koji se koriste u heraldici obuhvaća različite preobrazbe koje se terminološki bitno razlikuju. Tako lik lava s glavom prikazanom u položaju en face (frontalno), zadržava izgled lava, ali se u heraldici naziva „leopardom“, što vrijedi i za lavlju glavu koja se u tom položaju također naziva „leopardovom“. Ukoliko bi pak ista glava bila prikazana u profilu, heraldičkom bi terminologijom bila opisana kao „lavlja“. Dakle, na štitu aktualnog grba Dalmacije su doista likovno predstavljene tri glave lava, ali koje se heraldički (upravo jer su prikazane u položaju en face) nazivaju „leopardovim“ glavama.
Stilizirana „kruna“ državnog znamena Republike Hrvatske s grbom Dalmacije u središtu
Drugo pitanje koje se postavlja uz „dalmatinski grb“ jest teritorijalno, odnosno na koje se područje to znamenje odnosi danas, a na koje se teritorije odnosilo u prošlosti? Kao što ćemo vidjeti, od svih grbova u stiliziranoj „kruni“ – uz grb Slavonije s kunom između dvije rijeke – zemaljska atribucija heraldičkog simbola s leopardovim glavama je doživjela najviše transformacija, još od druge polovice XIII. pa sve do XX. stoljeća, odnosno suvremenog doba. Naime, Dalmacija kao administrativna jedinica više ne postoji, a njezin nekadašnji teritorij (u tradicionalnom opsegu od Raba do Boke kotorske) danas se najvećim dijelom nalazi u Hrvatskoj, a tek manjim u Crnoj Gori. Nadalje, četiri „dalmatinske“ županije u sastavu Republike Hrvatske ne predstavljaju zasebnu cjelinu niti su na bilo koji način međusobno povezane. Stoga bi se moglo reći kako je jedini trag danas iščezle dalmatinske državnosti upravo „dalmatinski grb“ smješten u središtu stilizirane „krune“.
Juriš viteza sa znamenjem hrvatskoga hercega kojega slijedi konjanik s grbom mađarskoga plemena Aba. Minijatura kasselskog rukopisa nastalog oko 1334. („Willehalm Codex“) – „HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest“
Međutim, u periodu kada se to znamenje počelo koristiti kao službeni grb (sredinom XIII. stoljeća) imalo je ne samo određene teritorijalne, nego čak i vladarske atribucije. Naime, štit s leopardovom glavom/glavama je izvorno predstavljao osobni znamen hrvatsko-dalmatinskih hercega ili banova „cijele Slavonije“, čija se vlast prostirala od Drave do Jadrana, a povremeno i širim područjem. U skladu s vladarskom simbolikom, taj se grb u inozemnim vrelima izvorno pripisivao „kralju Slavonije“, još preciznije „sinu ugarskog vojvode“ odnosno hrvatsko-dalmatinskom hercegu koji je često bio jedan od sinova aktualnog vladara – tj. hrvatsko-ugarskog kralja. Najzad, u skladu s europskom heraldičkom praksom, taj se izvorno vladarski znamen od početka XV. stoljeća počeo smatrati zemaljskim grbom jedinstvenog Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije.
Grb „kralja Dalmacije“, oko 1285.-1300. (rekonstrukcija). Grbovnik „Vermandois“; Tri leopardove glave na zastavi uz šator „sina ugarskog vojvode“, 1275.-1300. Hannoverski rukopis „La Destructioun de Rome“ – „HRVATSKI GRBOVI…“
Tako je u francuskom grbovniku „Vermandois“ (L’Armorial du Héraut Vermandois), nastalom između 1285. i 1300. blazoniran (heraldički opisan) grb „Le Roy de Danit“: na crvenom polju zlatna leopardova glava razjapljenih čeljusti. Ako bi se naziv zemlje „Danit“ protumačio kao iskvareni naziv za Dalmaciju, bio bi to prvi zabilježeni grb „kralja Dalmacije“, odnosno tadašnjeg vladara cjelokupnog Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva zajedno s područjem srednjovjekovnog „Slovinja“, odnosno zapadnog međurječja Drave i Save. Nadalje, potkraj istoga stoljeća nastao je i veoma važan crtež zastave uz šator „sina ugarskog vojvode“ u hannoverskome primjerku ilustriranog kodeksa pod naslovom „Le Destructioun de Rome“. U toj verziji rukopisa uz šator je nacrtana i motka sa zastavom na kojoj se ističu tri (heraldički) leopardove glave s razjapljenim raljama i isplaženim jezicima. Glave su postavljene u položaj 2:1, s tim da je između njih umetnuta greda. Isti heraldički motiv pojavljuje se na još jednoj ilustraciji istog rukopisa – u obliku grba na štitu jednog od okrunjenih konjanika, s tim što je između tri zlatne leopardove glave, također u položaju 2:1, umjesto grede postavljen rog.
Grb „kralja Slavonije”, oko 1285. (rekonstrukcija). Grbovnik „Wijnbergen“; Grb „slavenskoga kralja“, 1390.-1440. Grbovnik „Uffenbachsche“ – „HRVATSKI GRBOVI…“
Čini se da je isti „leopardov“ lik otpočetka dobio i svoju stiliziranu heraldičku varijantu koja se pojavljivala uglavnom u europskim grbovnicima kao antropomorfizirani prikaz leopardovih glava u različitim stupnjevima, od blagih naznaka ljudskoga lika pa sve do potpuno ljudskih fizionomija. Tako u armorijalu „Wijnbergen“ odnosno jednoj zbirci grbova nastaloj u Francuskoj tijekom druge polovice XIII. stoljeća nalazimo grb „kralja Slavonije” (le Roi dezclauonie): na plavome tri okrunjena ženska poprsja (u položaju 2:1), dok je polje štita posuto zlatnim križićima. Sljedeći veoma sličan grb „kralja Slavonije“ (Le Roy de Esclevoni) nalazimo u engleskom grbovniku „Lord Marshals’ Roll“ koji datira iz 1295./1310. – na plavom polju tri okrunjene srebrne ljudske glave (u položaju 2:1).
Grb „kralja Slavonije“, XV. stoljeće (preris). Grbovnik iz vremena engleskog kralja Henrika VI. (1422.-1461.; 1470.-1471.); Grb „kralja Slavonije” (Rej d Clavomnia), 1509. Grbovnik „Livro do Armeiro-Mor“; Grb „kralja Slavonije“ (Rey d Esclabonia). Španjolski grbovnik iz XVIII. stoljeća – „HRVATSKI GRBOVI…“
Nakon prvih primjera pojave grba s leopardovim glavama u europskim grbovnicima i drugim vrelima, treba navesti da se titula „kralja Slavonije” u ovim slučajevima nije odnosila na današnju hrvatsku kontinentalnu pokrajinu Slavoniju, nego na vladara srednjovjekovne „Slavonije“, zemlje koja je, prema onodobnim izvorima, obuhvaćala čitavo područje od rijeke Drave do Jadranskog mora. Tim je područjem vladao, odnosno u ime aktualnog kralja upravljao, hrvatsko-dalmatinski herceg („dux totius Sclavonie“), uključujući u prvom redu središnji jadransko-dinarski prostor Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva na jugu, kao i „Slovinje“ na sjeverozapadu. Osim toga, pod upravom hrvatskog hercega povremeno su bili i krajevi srednjovjekovnog Huma na jugoistoku, kao i neke sjevernije prekodravske županije u današnjoj Mađarskoj.
Lav u hodu s isplaženim jezikom, posljednja četvrtina XII. stoljeća. Revers novca kralja Bele III.; Lav u hodu s drvom života u pozadini, razdoblje kralja Bele III. (rekonstrukcija). Mural u ostrogonskoj katedrali – „HRVATSKI GRBOVI…“
Kako bi odgovorili na pitanje o genezi i simbolici grba s tri leopardove glave, treba se vratiti dublje u prošlost. Naime, lavlji lik bio je karakteristični dinastički simbol na osobnim grbovima, novcima i pečatima kraljeva i hercega iz kuće Arpadovića već od kasnog XII. stoljeća, a u tom je kontekstu bio preuzet iz Bizanta. Grbovni simbol frontalno prikazane lavlje (heraldički leopardove) glave razvijao se postupno. Tako se na pečatu hrvatskog hercega Bele (sina kralja Bele IV.) iz 1268. razabire štit s leopardovom glavom isplažena jezika. Od osobnog vladarskog grba, taj je znamen početkom XV. stoljeća prerastao u službeni zemaljski grb jedinstvenog Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Nešto kasnije, pod utjecajem kralja Sigismunda Luksemburškog (1387. – 1437.) nastala je dinastička inačica hrvatsko-dalmatinskoga grba sa srebrnim lavljim, umjesto zlatnih leopardovih glava, na crvenom umjesto na plavome polju. Razlog te heraldičke intervencije bila je Sigismundova težnja da zemaljski grb Hrvatske i Dalmacije učini što sličnijim znamenu Luksemburgovaca, kako bi u razdoblju tada aktualnih prijestolnih borbi ojačao svoj vladarski legitimitet.
Grb na štitu hrvatskog hercega Bele (1260.-1269.), 1268. Herceški pečat; Zemaljski grb Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva na aversu pečata kralja Sigismunda Luksemburškog iz 1411. – „HRVATSKI GRBOVI…“
Tako je uslijedilo prvo bitno atribucijsko i likovno preoblikovanje znamenja s leopardovim glavama: od osobnog grba hrvatskih hercega i banova „cijele Slavonije“ do zemaljskog grba Hrvatske i Dalmacije, te od štita sa zlatnim leopardovim glavama (postavljenim frontalno) na plavom polju do crvenog štita sa srebrnim lavljim glavama (u profilu). Naime, nakon Karla Dračkog (1369.-1376.) – posljednjeg hrvatsko-dalmatinskog hercega u XIV. stoljeću, ta institucija je praktički bila ugašena, pa se dotadašnji osobni herceški (i banski) znamen početkom idućeg stoljeća jednostavno počeo odnositi, odnosno koristiti, za područje kojim su hrvatski hercezi do tada upravljali, a što se prvenstveno odnosilo na Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije. Time je nastao prvi službeni hrvatsko-dalmatinski zemaljski grb, a ujedno je potvrđeno pravilo da heraldičko znamenje vladara ili suverena neke zemlje u heraldičkoj praksi s vremenom postaje i odnosnim „državnim“, odnosno zemaljskim grbom.
Tri okrunjene srebrne lavlje glave s isplaženim plavim jezicima kao grb Dalmacije. Tiskano izdanje „Kronike Sabora u Konstanci“ Ulricha Richentala iz 1483.; Okrunjeni crveni lav u propnju na štitu sa srebrno-plavim gredama (rekonstrukcija). Grb dinastije Luksemburgovaca – „HRVATSKI GRBOVI…“
S obzirom na likovno preoblikovanje istoga grba (također u vrijeme kralja Sigismunda), prve primjere nalazimo u prvim desetljećima XV. stoljeća: na grbovnicama, pečatima i u heraldičkim zbirkama (primjerice u čuvenom grbovniku „Gelre“ ili u „Kronici Sabora u Konstanci“). U tim slučajevima tri leopardove glave (lavlje glave postavljene frontalno) na plavome preoblikovane su u „luksemburške“ lavlje glave (dakle, orijentirane profilno) na crvenome. Pritom je došlo i do inverzije boja prema grbu Luksemburgovaca: umjesto dotadašnje plave, crvena boja lavljeg lika postala je boja štita hrvatsko-dalmatinskog grba, a umjesto dotadašnje zlatne, srebrna boja greda na štitu luksemburškog grba postala je boja triju heraldički lavljih (dotada heraldički leopardovih) okrunjenih glava. Naime, postupnim modifikacijama kralj je mijenjao izgled zemaljskog grba Hrvatske i Dalmacije po uzoru na svoj osobni grb, odnosno znamen dinastije Luksemburg – predstavljen štitom sa srebrno-plavim gredama na kojem je okrunjeni crveni lav u propnju s isplaženim zlatnim jezikom.
Kraljevska i carska zastava Sigismunda Luksemburškog iz „Kronike Sabora u Konstanci“ Ulricha Richentala, Aulendorfski rukopis (oko 1460.) – „HRVATSKI GRBOVI…“
Međutim, nakon Sigismundove smrti „luksemburška“ dinastička inačica hrvatsko-dalmatinskog zemaljskog grba više nije bila službeno korištena. Nasljednici Luksemburgovca iz različitih vladarskih kuća (Habsburgovaca, Jagelovića i Zapolja) zanemarili su njegovu simboličnu intervenciju obzirom na orijentaciju glava i inverziju boja te iznova na pečatima, novcima i ilustriranim djelima počeli koristiti već ustaljeni grb s tri okrunjene zlatne leopardove glave na plavom polju. Međutim, zahvaljujući popularnosti „Kronike Sabora u Konstanci“ u kojoj je zabilježena, Sigismundova „luksemburška“ inačica grba Hrvatske i Dalmacije našla je svoj put do brojnih drugih grbovnika i srodnih izvora koji su nastajali tijekom XV. stoljeća.
Primjeri znamenja Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva, tri okrunjene zlatne leopardove glave na plavom, iz razdoblja kralja Matijaša Korvina: crkva u Braşovu (rekonstrukcija), ilustracije u Misalu iz 1469. i „Kronici“ Ivana Thuroczya (1488., 1490.) i uzorak prijestolne zavjese (tapete) iz Matijaševa doba – „HRVATSKI GRBOVI…“
Tako je nalazimo u grbovniku „Bergshammar“, a potom i u grbovniku „Donaueschinger“ (gdje je pripisana Dalmaciji), u grbovniku Hansa Haggenberga (Dalmacija), grbovniku „Ortenburg“ i još jednom njemačkom grbovniku iz druge polovice XV. stoljeća (Dalmacija), grbovniku i ilustriranom putopisu Conrada Grünenberga (Hrvatska), grbovniku „Miltenberger“ (Dalmacija), grbovniku „Wernigeroder“ (Hrvatska) te grbovniku Jörga Rugena iz zadnjeg desetljeća XV. stoljeća (Dalmacija). Pritom je naravno riječ o neslužbenom grbu ili Dalmacije ili Hrvatske, s tim da se u tim djelima češće pripisivao prvoj negoli drugoj zemlji. Ista praksa nastavila se i tijekom XVI. stoljeća. Tako se primjerice u grbovniku Nikolausa Bertschija (nastalom oko 1515.) navedeni grb s tri okrunjene srebrne lavlje glave na crvenome atribuira Hrvatskoj, a Dalmaciji na zvonu zvanom „Maria Maximiliana“ postavljenom 1504. u tirolskom mjestu Schwaz u blizini Innsbrucka.
Grbovi „Bosne“, „Dalmacije“ i „Hrvatske“, oko 1470. Grbovnik Hansa Haggenberga; Grb „kralja Hrvatske“, oko 1483. Grbovnik Conrada Grünenberga – „HRVATSKI GRBOVI…“
Specifična je i varijanta grba Dalmacije (i Hrvatske) s tri okrunjene leopardove glave na crvenom, umjesto na plavom polju. Na takve primjere nailazimo također tijekom XVI. stoljeća. U talijanskom grbovniku „Nomi ed arme dei cavalieri del Tosone d’oro“ iz 1560. uočava se složeni kraljevski grb pripisan Ludoviku II. Jageloviću („Luigi Re di Ungaria“) na kojemu treće polje čine tri neokrunjene leopardove glave na crvenome. Na slici Bernharda Strigela iz 1511. – 1512., na kojoj je prikazan sv. Ladislav koji kralja Vladislava II. i njegove sinove preporučuje zaštiti Blažene Djevice Marije, vidimo isto znamenje također u okviru varijante složenog vladarskog grba Jagelovića. U prvom dijelu rukopisa „Chronicon Helvetiae“ Christopha Silbereisena iz 1576. grb s tri okrunjene leopardove glave na crvenom polju izričito je pripisan „Kraljevstvu Dalmacije“. Štit s neokrunjenim leopardovim glavama razjapljenih čeljusti na crvenom polju prikazan je i u nizu heraldičkih znamenja izrađenih fresko-tehnikom na renesansnom Wasserthurmu nekadašnjih utvrđenja gornjoaustrijskog grada Welsa. Toranj je izgrađen između 1577. i 1579. godine, a oslikao ga je Niclas Linkh.
Grb kralja Ludovika II. Jagelovića, 1560. „Nomi ed arme dei cavalieri del Tosone d’oro“; Grb Dalmacije, 1576. „Chronicon Helvetiae“ – „HRVATSKI GRBOVI…“
Takvi će prikazi biti karakteristični i za kasniju mletačku dekorativnu kartografiju, iako Mletačka Republika (koja je između 1409. i 1480. uspjela zavladati svim dalmatinskim gradovima i otocima) grb s leopardovim glavama nikada nije uvrstila u okvir svog državnog znamenja niti ga je službeno rabila. Naime, u službenoj heraldičkoj praksi Mletačke Republike korištena su isključivo znamenja s likom krilatog lava s evanđeljem kao simbolom sv. Marka, nebeskog zaštitnika Venecije. Štoviše, moglo bi se reći kako je taj grb za Veneciju (barem tijekom XVI. stoljeća) imao „neprijateljski status“. To najbolje potvrđuje alegorija Jacopa Palme Mlađega u senatskoj dvorani Duždeve palače. Slika je nastala oko 1590. i posvećena je pobjedi Venecije (lav) u ratu s Europom (bik) u doba Cambraiske lige 1508. godine. Na štitu kojega nosi alegorijska figura Europe, uz grbove združenih sila: pape Julija II., Habsburgovaca, Francuza, Aragonaca, Savoje, Mantove, Ferrare i drugih saveznika je i stari hrvatsko-dalmatinski grb s tri leopardove glave na plavom.
Jacopo Palma Mlađi, „Venecija pobjeđuje Europu“. Alegorijska slika u senatskoj dvorani Duždeve palače naslikana oko 1590. Na heraldički lijevoj strani razdijeljenog štita alegorije Europe vidi se grb Hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva s tri leopardove glave na plavom – „HRVATSKI GRBOVI…“
Upravo u kontekstu mletačkog širenja duž istočnojadranske obale tijekom XV. stoljeća, istodobnih osmanlijskih osvajanja u neposrednom kontinentalnom zaleđu i dinastičkih prijestolnih borbi Habsburgovaca i Jagelovića za ugarsko-hrvatsko prijestolje krajem XV. i početkom XVI. stoljeća uslijedilo je još jedno sadržajno preoblikovanje danas nazvanog „dalmatinskog grba“. Naime, dok su krajem XV. stoljeća sada već zasebni, odnosno novi politički entiteti Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Slavonije „stjecali“ posve nove grbove, stari grb s leopardovim glavama, znamenje nekoć jedinstvenog Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva od Drave do Jadrana ipak se po inerciji zadržalo u pretenzijsko-vladarskoj heraldici obiju dinastija. Međutim, u novim je okolnostima uporaba toga grba ostala „sužena“, izvan kontinentalnih „granica“ novooblikovanoga hrvatsko-slavonskog heraldičkog znakovlja, pa se, uglavnom titularno, počela odnositi na primorsku Dalmaciju. Tako su leopardove glave od kraja XV. st. pa sve do danas ostale isključivo vezane uz dalmatinske krajeve.
Dio povorke stjegonoša s grbovima Bosne, Hrvatske i Dalmacije. „Trijumfalna povorka cara Maksimilijana“, 1507.-1518. – „HRVATSKI GRBOVI…“
Pritom treba istaknuti kako se tijekom novovjekovlja i područje Primorske krajine (uglavnom područje Senjske velike kapetanije i Otočke kapetanije) sa sjedištem u Senju, a u sastavu Karlovačkoga generalata, nazivalo „Dalmacijom“. Time su habsburški vladari nastojali „opravdati“ uključivanje Kraljevine Dalmacije (na koju se i odnosio grb s leopardovim glavama) u svoju titulaciju. Tako je uz izvorno područje dalmatinskih gradova i otoka pod mletačkom vlašću, barem nominalno, stoljećima supostojala i „habsburška Dalmacija“ u podvelebitskom primorju i neposrednom zaleđu. Od sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. ta dva „dalmatinska“ područja su i neposredno graničila.
Kako kupiti knjigu „HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest“?
Najnovija monografija o hrvatskim zemaljskim znamenjima – „HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest“ (koautori Mate Božić i Stjepan Ćosić; nakladnici: Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“) – tiskana u veljači 2021., može se naručiti online preko internetske stranice Hrvatske sveučilišne naklade.
izvor: Dalmatinski portal
