Komentar dana Komentar Dana ZP Izdvojeno

NE ZNAJU ONI – Gospodo zašto ste don Franu iznevjerili?

Neven Gabrić

 |  kol. 12, 2018

Foto: Adriatic Jadro/SL

Don Frane Bulić, onaj kome smo polagali vijence neki dan, u jednom se razgovoru Jozi Kljakoviću potužio kako se nakon raspada Austro-Ugarske i dolaska prve Jugoslavije situacija za Salonu pogoršala.

Prenosim njegovu izjavu:

– Decenijima ja sam se borio s Bečom, da dobijem kredite za istraživanja u Solinu, i da Dioklecijanovu palaču spasim od propasti. Išlo je teško, ali je nekako išlo. Nu, sada, mislim, neće ići nikako. Ne samo, da mi ne daju kredite za istraživavnja u Solinu, ili za oslobađanje careve palače od kokošinjaca, koje su Splićani ugradili u velebne careve odaje, nego ne mogu riješiti ni svoj položaj ni svoje “prinadležnosti”, kako ih oni zovu. Oni ne znaju, šta znače solinske iskopine. Kroz ovih nekoliko decenija postala je stara Salona na daleko poznato nalazište starina iz prvih poganskih vjekova rimskoga carstva, iz starokršćanskoga i starohrvatskoga doba.’ (izvor: ‘Dalmatinske teme’, nakladnik ‘Dom kulture Zvonimir’).

Što se od tada promijenilo?

Propala je prva Jugoslavija, pa je nakon rata došla druga, pa na koncu Hrvatska.

Kokošinjce u Dioklecijanovoj palači zamijenili su štekati.

Čovjek bi očekivao da će ova naša država bolje skrbiti o svojim starinama negoli prije Beč.

Međutim, nije baš tako.

U Solinu i dalje vrijedi ona Bulićeva ‘Oni ne znaju, što znače solinske iskopine’.

Ne zna Muzej koji upravlja Salonom, ne znaju Konzervatori koji bi ih kao trebali štititi, ne znaju Gradski oci koji bi najradije da tu nema ničega, ne zna ni Turistička zajednica koja tu održava romantike (suvremena varijacija kulturnog kokošinjca).

Ne znaju oni. Ili ih nije briga. Prije će biti da je ovo drugo.

Svu, dakle, nadu mogu položiti jedino u svoje sugrađane da će oni znati ‘što su solinske iskopine’. Kao što Dubrovčani znaju o svojim zidinama ili Zadrani o svom poluotoku. Ili Klišani o svojoj tvrđavi.

Don Frane je rekao ‘Nu, sada mislim, neće ići nikako.’ I stvarno ne ide.

Dogradonačelnik se slikaje isprid ministarstva kulture jer je važniji njegov check-in ispred te institucije negoli išta. To je doduše njegov cjelokupni rad. Selfiji i check-inovi. Drugo i ne zna. Rižinice i Gradina planiraju se urediti sredstvima EU-a za, pazi ovo, pozornice.

Župan je zaboravio Salonu čim su izbori završili, a gradonačelniku Daliboru “gori pod nogama” zbog predstave “Za umrijet od smijeha”, održane upravo u Saloni.

Turistička zajednica. E to je posebna priča. Šteta što oni znaju za Salonu, jer su je satrali s rođendanima i romantikama.