|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

NEMA DOSADE MOJ RODE

 

RAVNOPRAVNOST NA KLIMAVIM ŠTAKAMA

Obožavan Brač, volin Hvar i Korčulu, ža mi je što nisan za života proskita i drugim škojima.

Oni su Hrvatsko blago, nevirovatna paleta lipote i sadržaja.

Kako spasit te naše bisere od izumiranja?

Slušan meni dragog ministra Butkovića kako tumači da se nikad više nije ulagalo u otočku infrastrukturu, u luke, obale i puteve. Tako i triba, taj poseban svit valja ostavit na svom ognjištu, skratit mu muke odvojenosti od kopna i stvorit uvjete da turizam, poljoprivredu i stočarstvo napreduju.

E sad, kad smo zaključili to gradivo, postavlja se jedno obično demokratsko pitanje. Ravnopravnost. Za razliku od morskih motiva negdi poza brda caruju planinsko kameni motivi, tu borave neki ljudi hrvati, oni do duše ne tribaju luke ma tribaju stanice di tribaju „doplovit“ lađe na kotačima.

Očekujen od ministra da se počme hvaliti kako se nikad više nije ulagalo u pozabrdske terene, kako su stvoreni uvjeti da se obitelji vraćaju na svoja ognjišta, da se nanovo uzoru plodna polja, da se po pašnjacima mogu razasuti stoka krupnog i sitnog zuba, kako voda kapa u kućnim špinama, kako bolesni imaju zasluženu skrb a autobusi skupljaju školarce u ranu zoru i vraćaju ih nazad kad školske ure odzvone kraj.

Pošteno, zar ne? Moguće, zar ne?

USPUTNO ZAPAŽANJE

Rano jutros san vozija od Širine na zapad jer san žurija da poberen masline kojih ove godine ima ko plive.

Tristotinjak metara na širokoj cesti pogled mi svrati gori ka sjeveru, ka Saloni i vidi vraga što vidin.

Aj’, možda to nije što mislin ma mislin da jest.

Uz neka visoka stabla parkirano ono vozilo koje zazivan da dođe u društvo suvih jablanova i posiče ih prije neg’ bubnu nedužnog čovika u glavu.

Mislin da je tamno žute boje, izvija košaru visoko, gori netko, a doli njih par. Što rade? Očito što triba, što im je posao za kojeg su plaćeni.

Očito da ih je netko tamo uputija sa radnim nalogom.

E sad, to što san ja dosadan sa suvin granama, zanemarite. Radi se.

FORTE NOVA, PRAKSA STARA

Ma nije mi jasna ova halabuka oko 43% vlasništva u Forte novoj!

Koja je razlika, bila ruska oli katarska!? Naš taj udio nije. A zašto nije?

Jer nas nikad nije bila briga o vlastitom bogatstvu. Dobivši konačno svoju Domovinu kao da su prestali svi drugi zaštitni interesi.

Telecom smo dali njemcima, poljoprivredu rusima, banke austrijancima, naftu i plin mađarima. Ovo što je ostalo ubrzo će prominit adresu vlasnika.

Nanjušija poslovni izvanjski svjet da se kod nas dade dobro pazarit.

VANJSKI DUG UNUTARNJI JAD

Moran priznat da san se stresa kad san peška podatak da nam je Država dužna 70 milijardi eura!? Valjda svi znadete što je dug!? Dug za sobon vuče kamate. A kamate su stolac na kojem stoji dužnik sa kreditnon omčom okolo vrata.

Nije mali broj primjera kad nam se vlast hvali sa povoljnim kreditnim rejtingom. Zašto? Zašto se hvalit sa novim zaduženjem pa makar kamata bila ravna nuli.

Dug se mora vratit. Ako neš, ode pobro moj ono što još imaš. A mi imamo još malo za naplatit se.

Odma mi na pamet padne budućnost naše dice. Ta dica stasaju, obrazuju se i kreću u život. Što kad se sudare sa nepremostivim dugom? Ništa, uzest omču, natankat na vrat i popet se na nasapunan stolac.

Ili torbu u ruke i na put sa kartom u jednom pravcu.

A da jedna tragedija prati drugu stiže informacija da nam fali doktora pedijatara. To su vam oni lipi ljudu koji vodidu brigu o vašon dičici, di svaku malo trčete jer mali ima fibru, mala kašlje…..

Zašto nam fali tog kadra? Do dičice nije jer oni samo traže uvjete. A uvjete netko „pametan“ kreira.

Nema više čuđenju informacijama kako nam iz godine u godinu nestaje pokoji srednji Grad.

Ko će onda vraćat dug?

ULJANIK, NAULJEN ZA ČEHE

Česi su već uzeli firmu Đuro Đaković. Priče kolaju da se radi dobro.

Sad hoće i brodogradilište Uljanik u Puli. Česi, koji nikad dosad nisu izgradili brod.!? A di su i mogli. Na Votavi.

Da se ne zajebajemo, česi su sjajan i normalan narod. Imam ih dvadesetak sa kojima san se sprijateljija. Češki gost je najbolji gost. Takav vridan svit je nanjušija šansu i ja navijan da im Uljanik dođe u ruke.

Jedino me čudi zašto nisu uzeli i splitski Škver. Ili su svjesni da je doli jedan narodni odabranik, proizvođač brokava, zasra do te mire da se ne isplati to razbrokavat.

U kapsil nije poučno dirat!

A prije desetak godina mi je priča moj gost, Honzo, da su oni bili zavidni na Jugoslaviju i sve ono što su znali vidit i doživit na litovanju na Hrvatskom Jadranu.

Sad nas očito žale, ma pristojan je to narod pa ne pokazuju.

ŽELE, JAVI SE

Bija je sa ekipon u Solinu na zadnjim lokalnim izborima, iznija veleban svoj program, a ja novinarskon znatiželjon postavin pitanje.

-Gospodine, vi ste ko i ja iz istog zavičaja, Ogorja, koje očito propada, ništa se gori ne dešava pa vas pitan zašto za vaše koalicijske vladavine u 16 godina ništa niste poduzeli da se pomogne tom kraju koji odumire. Zašto ste mu uskratili bar ono što mu pripada a uskraćeno mu?

-A čujte, hvala što ne kritikujete, ja nisan ima u županiji pročelničko misto pa se nije moglo.

-Ok, ako sad opet budete u koalicajskoj vlasti, što nam poručujete? Možemo li očekivat pomak na bolje?

-Ako prođemo tada ću se zauzest da bude drugčije.

-Obećavaš!?

-Obećajen.

Prođoše dvi godine, Žele opet jezičac na vagi, bez njega pada vlast, ma on muči i vodi svoju brigu. Na Ogorje nije ni povirija a kamo li podrža veliku aktivnost Udruge podnosvilajskih sela da se maknemo sa mrtve točke neinteresa.

Bere Žele masline, pomažu mu mnoge ruke ozgara, no ne očituje se na obećanje.

A mi znamo da nam nitko ne može dati koliko naš čouk Žele može obećat.

DVORSKA LUDA MISLI DA IMA MUDA

Do sada san se sa njim zajebava, od danas ga uziman za ozbiljno. Ozbiljno opasnim za društvo! Pazite, liku su otvorena sva medijska vrata, saborska pozornica te nema prepreke ponižavanju u činjenici da je on demokratski izabrano biće na ozbiljanu rabotu.

Ja se smatram satiričarem, čak dobijam i neke nagrade za svoje humoreske i aforizme šaljivog smisla. Humor je zdrav dok je u granicama tolerancije, dok nalazi publiku i dok ne izaziva boli od poneke mete.

Ovaj video kojeg je večeras plasirala u javnost dvorska luda, može poslužiti ko dokazni materijal da dotični mora bit pod kontrolom onih koji su za to osposobljeni.

Ovo, što luda čini, više nije u domeni niti sprdnje. Ovo je teško pitanje za građane zašto biraju ovakva grla da ih predstavlja. On je večeras svih njih „optužija“ da su mu uz rame i da on ovim videom, i ostalim preseravanjima, zapravo izražava njihov stav.

E sad, što sa miljun i kusur glasača koji su izabrali predsjednika Države kojemu je namjenjena ludina luđačka košulja. Zar svi oni nisu isto za taj odjevni predmet po poruci luđaka..

Znači li to da će snažni tehničari klinike Vrapče raditi prikovrimeno te trećinu Države smisti u ludnicu?

A zapravo triba samo jedna sobica sa pogledom u ništa.

Pitanje pokrovitelju sa čijim se pokroviteljstvom luda javno hvali. Što će vam luda bez mozga?

Jebi ga, ima ruku!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.