Nezavisni vijećnik Davor Mikas: KAKO RIJEŠITI SOLINSKI PROMETNI KAOS?
Na facebook stranici Davor Mikas – vijećnik Nezavisne liste birača u Solinu objavljen je novi tekst kojeg prenosimo u cijelosti;
KAKO RIJEŠITI SOLINSKI PROMETNI KAOS?
Mnoge čudne i neučinkovite odluke koje se tiču urbanizma, stanogradnje i prometa na prostoru grada Solina donijeli su Gradski Oci u posljednjih 20-tak godina. Niknuo je veliki broj građevinskih objekata sa mnoštvom stambenih jedinica koje nije pratila dostatna, odgovarajuća i funkcionalna infrastruktura. Rezultati neplanske i hirovite stambene izgradnje, koju je zdušno podržavalo vrh solinskog HDZ-a, vidljivi su na svakom koraku i naši ih sugrađani svakodnevno osjećaju na vlastitoj koži. Nedostatak parkirnih mjesta, izgradnja parkirališta koja su udaljena od pojedinih stambenih jedinica stotinama metara, prometni čepovi u pojedinim ulicama, semafori koji nisu u funkciji, nekvalitetne, grbave i oštećene prometnice doveli su do ozbiljnih problema i učestalog prometnog kaosa. Pored toga, bilo bi potrebno napomenuti kako su pojedine parcele na kojima je planirana izgradnja parkirnih mjesta neshvatljivo završile u privatnom vlasništvu. Tako je primjerice parcela koja je bila u vlasništvu stambene zadruge Zora na kojoj je Grad planirao izgraditi veliki parking završila u rukama g. Rakušića, oca sadašnjeg solinskog dogradonačelnika (zamislite koja slučajnost). Pitamo se kako to da tadašnji gradonačelnik Blaženko Boban i njegovi najbliži suradnici, poput Dalibora Ninčevića i Renata Prkića, nisu na vrijeme otkupili parcelu od zadruge Zora, iako su učestalo najavljivali izgradnju parkinga na tom zemljištu? Sve okolnosti tih kupoprodajnih procesa ni danas nisu sasvim jasne. Kada se sve zbroji i oduzme razvidno je kako su se današnji problemi davno mogli predvidjeti, jer su sve okolnosti ukazivale da se klizi u posvemašnji urbanističko-prometni nered. Osobito teška situacija prisutna je u gradskom naselju Priko vode gdje su mogućnosti za kvalitetno i financijski podnošljivo rješavanje nagomilanih problema svedeni na najmanju moguću mjeru.
Ozbiljne probleme dodatno stvara i aktualna Gradska Vlast koja, poput svojih prethodnika, zagovara i ozakonjuje nastavak stambene izgradnje u već pretrpanim naseljima, bez jasnih analiza i procjena što sve može takav pristup dugoročno izazvati. Sve to ukazuje kako Gradski Čelnici sve ove godine nisu imali, niti danas imaju jasnu i cjelovitu viziju razvoja Grada, u kojoj se planski i sustavno pristupa ovim složenim i prevažnim pitanjima i nude kvalitetna i učinkovita rješenja.
Postavlja se pitanje kako razriješiti nepodnošljivo stanje u solinskom prometu, osobito u mjesnom odboru Priko vode? Da bi se mogao uvesti red u prostor potrebno je stvoriti uvjete za njegovu primjenu. Svatko znade poslati na teren prometne redare i kažnjavati redom svakog vozača koji nepropisno parkira auto, međutim potrebno je ponuditi zdrava rješenja koja će stvoriti uvjete da se stanje u prometu dovede u red i u potpunosti normalizira.
Evo nekoliko ideja.
Prema našem mišljenju potrebno je većinu spornih ulica preinačiti u jednosmjerne kako bi se dobilo na protočnosti prometa i izbjegla komplicirana i frustrirajuća mimoilaženja na određenim dijelovima koji su iznimno suženi. Na taj način legalizirao bi se parking na jednom traku prometnice i izbjegli nepotrebni zastoji.
Nadalje, bilo bi potrebno izgraditi spoj ulice Domovinskog rata sa ulicom Put mira i tako preinačiti ulicu Domovinskog rata iz „slijepe ulice“ u jednosmjernu.
Uz to, u središnjem dijelu ulice Domovinskog rata postoji poveća gradska parcela koja bi se mogla (morala) prenamijeniti za izradu gradskog parkirališta. Tako bi se otvorio značajan broj parkirnih mjesta i smanjio pritisak na samu prometnicu (nadamo se da je gradonačelnik neće u međuvremenu prodati).
Određeni broj postojećih i novih parkirališta potrebno bi bilo izgraditi na kat kako bi se osigurao dostatan broj parkirnih mjesta za veliki broj obiteljskih automobila.
Ovo svakako nije cjeloviti prikaz eventualnih rješenja solinskog prometnog kaosa, već kratki popis realnih mogućnosti koje bi struka morala doraditi.