S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Ante Tešija

 |  stu. 3, 2020

JESMO LI SVI ISTI

Izgrđujemo novo društvo, već 30 godina, no jesmo li na pravom putu i kud nas sve ovo vodi.
Bivše države više nema, i nema straja da bi ta „tvorevina“ ponovo zaživila u istom obliku, no nisam siguran kako nebi jedan referendum posla drugačiju poruku. A to samo znači kako nije baš sve onako u što nas se uvjeravalo i još uvijek uvjerava.

Izlazak iz „nečega“ i ulazak u „nešto“ podrazumjeva napredak i potribu da se minja.

U tom „nečemu“ nismo bili isti, jednaki. Pusti se „dokazni“ materijal plasira u javnost i poslušalo se, što nije loše, jer samostalnost je preduvjet i garancija da ti se nesmetano otvara put u blistavost koja ovisi samo o tebi.

No samostalnost ima svoju cjenu. Brakovi se bolno razlučuju, koštaju, a nas je koštalo grezog rata, veliki stradanja i rušenja. Sve je to moralo ostaviti traga te smo svjedoci da rane još nisu zaresle.

Ujedrili smo u novu zajednicu koja se bitno razlikuje od bivšeg društva, na svim nivoima ljudskih odnosa i bogatstva posjedovanja.

Jesmo li požurili, pokazat će vrime? Jesmo li iskoristili sve prednosti i da li će se ostvarit naša nadanja?

Jednakost je preduvjet krojenja demokracije u svakom društvu. Ne totalna jednakost među ljudima već ona koja se oslanja na pravičnost po mogućnostima i htjenjima.

Naše tridesetogodišnje društvo „trči“ upravo suprotan smjer.

Sve više je različitosti, dubine su sve veće što svjedočimo svaki dan. Niz je dokaza koji mi daju za pravo.

DOKAZNI MATERIJAL br.1

Pandemija i sva njena pritnja su veliki ispit našem društvu. Nije to neka vidljiva gromada kojoj moš pucat u čelo i rišit se napasti, već je tu sustavno uništavanje čovika i njegove budućnosti. Ta neman traži sustavnu borbu kontre, zasnovane na znanju, htjenju i pravilima ponašanja.

E upravo u pravilima ponašanja pokazujemo kako za svih ne važi isto. Tu smo očito na kolinima i nit znamo, nit hoćemo, uvest jedan jedinstven obrazac koji nudu kakvu takovu garanciju uspjeha.

Nisu zakoni izmišljeni zbog luksuza. Oni su od pantivjeka korektor ljudskog ponašanja i odnosa. Zakon je iznad svega. O njemu nema raspravljanja jer je usvojen i zapečetiran prid svim očima.

U Splitu se desija događaj koji virno pokazuje našu nemoć. Glupost i nemoć. Jedna oveća grupa samodopadajućih likova, koji već 70 godina njeguju svoju udrugu, odluči ignorirati zdrav razum i zakon.

„Zapališe“ Grad u trenu sa porukom svog postojanja na način potpuno nelogičnog luksuza, nudeći virusu da zajedno sa njima divlja, ignorirajući pravila kojih se svi mi mimo te grupe pridržavamo.

Slijeganje ramenima, mrmljanje, muljanje i opravdavanje odgovornih pokazuje uprav to da nismo svi isti. Opasno se tim činom raslojavamo.

A Torcida je samo jedna skupina, rastezljiva od humanosti do štetnosti.

DOKAZ BROJ br.2

Ko se od nas iz stare garde ne sića, u svom poduzeću, radnog mista evidentičara.

Svega i svačega. To vam je onaj zaposlenik koji je prid sobom imao široki stol sa pusto naslaganog kancelarijskog materijala a poza sebe regale sa „miljun“ registratora.

Njegov posao je bio evidentiranje. Kemijska i papir. Kartice.

Danas na stolu stoluje jedan poveći ekran i par fascikli. Danas je kompjuter zaminija pusto toga.

Zašto ovo navodim ko dokaz da nismo svi isti?

Iz sljedećeg razloga. UHLJEBNIŠTVA.

Grad Split, točnije ured Gradonačelnika je raspisa najtječaj za popunu radnih mista po potrebi dječjih vrtića u vlasništvu grada.

Navodim, natječaj a neki tvrde da su za pojedina mista dodane i slike kandidata.

Zajebajen se, mada se nebi zakleja da se ne zna o komu je rič. Ma zna se..

Među tim novim srećkovićima će osvanit jedna žena, ovdi je zovimo Jagoda, koja će misečno na svom trajnom radnom mistu ubirat barenko 6 tisuća kuna i bit sigurna da joj otkaz ne priti.

Jagoda će ujutro doć u svoju sobu, sest pred ekran i pratit na njemu kad, i koliko, se uplatilo na račun vrtića od strane roditelja dičice o kojima se brinu. Oko deset i pol će izletit vani sa boršama, do pazarića i pokupovat spizu, popit kavu i natrag svojoj muci.

-Ma nu, dok san bila vani njizi trojica uplatili.

Neka.

Uskoro će i tri sata pozapodne, trni se ekran i biž doma podgrijat ručak za muža koji će pokupit dite iz vrtića.

-Jes’ si se umorila draga? Dajde ist, moran malo odmorit pa večeras na sastanak stranke.

-A o čemu to svaku večer odlučujete?

-Večeras je odbor za gospodarstvo a tema je; Kako poboljšati efikasnost svakog radnog mista i pravac reorganizacije zaposlenih.

-E tu se triba pozabavit. Oni prije nas su brate moj puno toga zaposlili, triba to rastrat.

DOKAZ br. 3

Čovik kroz svoj dugačak život proživljava i doživljava silno različitog te se „sudara“ sa mnogim tuđim životima i svidoči stanju u društvu kojem pripada.

Svaka etapa je obiljužena sa posebnim suputnicima te su mnogi ostavili neizbrisiv trag obogativši svoj, i naše živote.

Mnogo je i žrtava koje su svojom tragedijom pripomogle da se nešto loše riješi.

Zadnjih dana smo svidoci društvene aktivnosti oko lika i djela mlade žene, koja je svoj život „poklonila“ na oltar slobode u borbi kontra najvećeg zla, fašizma. Ima li „više“ razloga da bi skunjeno i pognute glave odali počast toj hrabroj ženi.

Zahvala je stigla u imenovanju jednog dječjeg vrtića njenim imenom. Sagrađenom vrtiću na njenom vlasništvu. No neki „pravednici“ su donijeli drugačiji sud, ispisan nekim njihovim pravilima mizerna razumjevanja.

Danas se ta pravda pokušava ispraviti i u uređenom društvu ne bi tribalo bit zapreka no javljaju se neki koji javno ističu svoje protivljenje uz obrazloženja koja zbunjuju. I zabrinjavaju.

Ajd’ da je to neka opskurna grupica zalutalih bekrija, no radi se o ljudima koji su također svoj život stavljali na kocku, isto kao ona, negirajući njenu žrtvu, turajući ustranu nas druge koji mislimo drugačije. Zaprav rečeno, negirajući nju, negiraju sebe.

Stvorila se velika gužva u medijskom prostoru, raspravlja se, vriđa i unosi sumnju u pokvarenost sustava kojeg živimo.

Par braniteljskih udruga, sa nepoznatim brojem potpisnika, oštro poručuju gradskim vjećnicima Splita, i javnosti, da se ne zajebavaju te da imaju poslušat njih i pognute glave turnit glavu u pjesak i izbrisat tu točku dnevnog reda.

Zamislite, boje se da bidna dičica iz tog vrtića ne doznaju čije ime nosi. Kakva bi to bila tragedija da mali Duje i sestra mu Karmen saznaju kako polaze u vrtić jedne mlade žene, koja je imala toliko hrabrosti da položi svoj život braneći život dičice tadašnjeg Splita.

Triba to spričit ma što košta.

Gospodine Zoričiću ne posustajte, tražite mišljenje građana grada za kojega je život dala.

Ako tu dozvolimo poraz, bolje i ne zaslužujemo.

DOKAZ br. 4

Da nismo svi pod istom kapom interesa i zaštite dovoljno je usporediti dvije lokalne vlasti najnižeg karaktera.

Pročitavši u Slobodnoj Dalmaciji podugački članak o jednoj mladoj obitelji, akademski obrazovanoj, kako kani izgraditi dom van zidina Splita te preseliti u pitomo misto Konjsko, Općine Klis, shvatih da je politička, i pametna, klima na tako uskom prostoru različita.

Iz podugačkog razgovora sa mladon obitelji saznajemo da je Općina Klis i njihov mladi Načelnik na tragu onog što nam triba. Neće njima Općina izgraditi dom, no način na koji su im otvorili suradnju pomaganja i razumjevanja jest sjajan. I podržavajući. Još kad se uzme u obzir, o temu san pisa, da se i u mjestu Prugovo pristupa sličnom programu, potpuno san siguran da će to pitomo selo biti novo misto stanovanja velikog broja mladih familija. Pa pobogu 20 minuta je do Splita.

E sad nanovo što san stoput napisa.

Moja obitelj se bavi turizmom i ruralni moment kojeg posjedujem daje mi u plan da se i gori pribacimo. Imamo sve uvjete. Svoju parcelu, idealnu za gradnu, no opterećenu SDŽ pizdastim odnosom. Namisto da me na kolinima mole da gori nešto stvorim, upregnuli su čak i sud da bi me onemogućili. Ni Općina Muć ni SDŽ nisu pokazali interes da im je stalo, iako posjeduju naše protokolirane ponude te uz to i zahtjev za povratkom imovine, potpuno čiste, jer je ista naprosto oteta bez kune naknade.

A moja dica čak ozbiljno planiraju da bi netko gore i živio.

Eto primjera kako svi nismo u istoj korpi. Potpuno san uvjeren da je tu prostor Općine Klis kako bi gore već bio objekt u funkciji.
Ajd da buden malo bezobrazan. Kako ko to shvati. Iz priča se dade naslutiti da će upravo gospodin Vetma biti novi kandidat za SDŽ župana. Navijam za tu mogućnost i moj, i još pokoji, glas ide na tu adresu.

DOKAZ br.5

Danas je osvanija oglas-poziv Grada Splita, ured Gradonačelnika, u dnevne novine di se pozivaju branitelji da dostave podatke o svojoj dici kako bi im se za nadolazeće blagdane i Novu godinu uručili darovi.

Zašto pobogu tako?

Zadnji san na kugli zemaljskon koji ima nešto kontra PRAVIH branitelja a najskoli kontra dice. Ko me poznaje, znade da san osjetljiv na siromaštvo, bolesti i obespravljene. Ali zašto ovo činite dici?

Kako će se osjećat siromašno dite kojemu roditelji ne nose status branitelja, koji su nezaposleni i bolesni kad vide da dobro stojeća dica dobivaju darove a on ne?

Čemu ga turate u ta jadna stanja? Čemu ovu drugu dicu turate u stanja različitosti pa zar i njima ne činite, dugoročno, zlo. Stvarate razdjeljenost. Unosite netrepljivost jer u svom sebičnom dodvoravanju štetite i braniteljima.
Što ste s’time postigli? Bojin se da ni vi sami ne znadete. Vaš prost pristup bitnim stvarima unosi nemjerljivu nepravdu jer ste zadojeni vlašću i svime što ona nudi. Do te mire ste se gospodo udaljili od normale, kako mi se čini da ste spremni na još goru razjedinjenost.

Žalosno.

VJEROVANJE NIJE KOCKANJE