S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

U NJEDRIMA PONOSA | S’MOJE STRANE POGLEDA 13

Ante Tešija

 |  lip. 21, 2017

Približija se još jedan državni praznik. Poseban dan, kojeg slavi veliki dio svita, dan koji obilježava hrabrost, domoljublje i žrtvu.

Dan borbe kontra najvećeg zla u povjesti čovječanstva.

Fašizma.

Suludo je, i nepotribno, ponavljat šta ta rič označava i koje se strahote kriju pod tom crnom “ceradom”.

Sam izgovor te riči tira strah u kosti.

Zašto je potribno spominjat se tog zla i učit mlade, nadolazeće generacije, kako im, zbog njihove budućnosti, uvik mora bit na pameti ta bedastoća, izum podivljalog ljudskog uma.

Krajnji cilj svakog ljudskog bića ogleda se u želji proživljavanja života u slobodi. Svako nametanje i zatiranje ljudskih sloboda ima predznak fašizma. On nije zadan u jednoj mjeri, jednom obliku i sadržaju. Fašizam je raznolikost djelovanja sitnih bolesnih ambicija čovika, zajednice, društva i velikih pokreta.

Fašizam se ne skriva. On se nalazi svuda oko nas i bocka svojim otrovnim pipcima a da često nismo toga ni svjesni pa mu i ne pridajemo neko posebno značenje.

Sutra slavimo državni praznik borbe kontra tog zla. Na svjetskoj mapi ponositih, držimo visoko misto zaslužnosti. Cili slobodarski svit, bar taj dan, mora imati prid očima sve strahote koje je to zlo proguralo u našoj povjesti. Sutra nam se valja spomenit svih žrtava koje su hrabro stale pred tu neman, riskirajući, i gubeći, svoje živote kako bi nama koji smo imali sriću bit “promašeni”, osigurali daljnji slobodan hod kroz život.

Sutra nam valja stat prid obilježja podsjećanja, pomolit se, stavit cvit i obećat, prvo samom sebi, kako je borba kontra zla naprosto zadaća i obveza. Sutra nema mista različitosti među nama. Sutra je zajednički praznik svih ljudi kojima fašizam nije ni blizu domena štovanja.

Sutra Solin sa ponosom može isticati kako se na svoj, hrabar i pošten, način suprostavija zlu, i kroz NOB i Domovinski rat. Solin je podnija silne žrtve a na nama je obveza da se te žrtve ne oskrinjavaju, već da ih se slavi i sa ponosom ističe.

Različitost tu ne postoji.

Sutra će se vjenci polagati srcem a ne interesom. Jer naši sugrađani iz ’41 i ’91, koji su srcem krenuli u obranu ljudskog dostojanstva, nisu imali ni jedan drugi interes osin slobode. Oni se nisu vratili, ma hrabro djelo i spomen ostaju za vječnost.

“……dovoljno je dvije stope zemlje

da bi čovjek mogao stajati i

da bi uspravan mogao sanjati

za klečanje treba više

za gmizanje najviše…..

Jure Franičević Pločar

Imamo svoju Domovinu, slobodu krvlju natopljenu, svoju mogućnost, svoj put i nadasve odgovornost. Na nama je kakova će biti. Samo na nama i ne zavaravajmo se, da će nas samo “naša” istina dovesti do oltara spokojstva.

Puno toga je na pladnju mogućnosti ma još više u riziku.

A tako malo triba. Zajedništva i ponosa.

Nek Rika nosi kaplje svom cilju, vjence ostavimo di pripadaju.