ZAGORO MOJA
Ante Tešija
NOVO DJELO POZNATE AUTORICE
Ante Tešija
Splitska spisateljska scena u posljednje je vrijeme silno bogata te se svako malo novo lice pojavi sa sadržajem vridnim pažnje i poštovanja.
Jedno veoma poznato pjesničko lice, poznavatelje i ljubitelje pjesništva, već dugo obogaćuje svojim djelima koja su probila regionalnu opnu te se njena dijela prevode na druge jezike a nagrade sustižu jedna drugu.
Svi mi koji smo očarani moći pisanog dijela, koji gutamo sadržaje primamljivog sadržaja, među sobom smo formirali hijerarhijsku listu na kojoj je ime Anđelke Korčulanić zavidno visoko.
Tko se nije latio pera, tko nije zabasa u taj čaroban svijet taj ne može dokučiti sve poteškoće koje autoru stoje na putu. Te zamke valja maknuti kako bi nakon silnog truda, i vrimena, osvanija ukoričen libar kao dar tržištu posebnosti.
Poznajem Anđelku već dugo, prijatelji smo koji dišu istim dahom romantike, no sa malom sumnjom u uspjeh san preslušavao njenu želju da se ogleda kroz roman. Dugo je ona plela tu temu, do besvjesti tražila najbolji format izražavanja da bi danas u rukama imali gotovo djelo na uvid i ocjenu.
Poznavajući autoricu, potpuno sam siguran da će roman zapasat prostor te će biti rado čitan i prepričavan, a ja san sebi uzeja za pravo da vam nju predstavin.
Ime pjesnikinje Anđelke Korčulanić na daleko je poznato, no za one koji se prvi put susreću s njim, predstavite se.
– Rođena sam 1956. u Splitu, u radničkoj obitelji s osam kćeriju što uz vrijedne i požrtvovne roditelje nije bila zapreka sretnom odrastanju. Završila sam srednju ekonomsku školu, a upisanu višu prekinula čim sam našla posao što mi je bio prioritet. Ponosna sam majka jedne kćeri i baka jednog unuka koji, nažalost, ne žive u Hrvatskoj. Šest godina života provela sam u Kanadi i na Bahamima, a ove umirovljeničke dane provodim u Splitu.
Fascinantan je podatak o vašoj uspješnosti jer priznanja koje dobivate od struke, čitatelja i kolega su velika. Upoznajte naše čitatelje kako je Anđelka počela sa „proizvodnjom“ stihova i čemu zahvalit na izuzetnim pjesmama koje liče dušu, šire ljubav i bude nadu.
– Ne bih rekla da je moja uspješnost fascinantna, ali hvala vam ako tako mislite. Svoje mladenačke zapise ne smatram nečim vrijednim. Ozbiljnije sam počela pisati u zrelim godina, u promijenjenim životnim okolnostima kad nisam radila nego uživala u poticajnom okruženju i puno se družila s morem, a more je, kao i ljubav, uvijek inspirativno. S prvom zbirkom pjesama, kao padobranac u svijetu književnosti, pojavila sam se 2012. godine.
Koliko je zbirki iza vas, navedite naslove i recite iskreno ima li kraja tom čarobnom nizu?
– Iza mene je sedam zbirki poezije: Stih u boji mora, Stope u pijesku vremena, Na vihoru ljubavi, Bit će ti žao, Prožeta tobom, Svjetlice (izbor iz prethodnih pet) i Vrijeme ne zna za milosrđe.
Osma, Po tragu bela spalatine, bit će predstavljena 5.12. na festivalu zavičajne književnosti kao zbirka nagrađena na natječaju Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske u Splitu.
Kraj? Ne znam, ovisi o Božjoj volji ili čemu god se može zahvaliti na nadahnućima.
Širok je spektar tema u vašim pjesmama, kako dolazite do njih i što je presudno u vašem odabiru?
– Pišem pjesme o ljubavi, moru, pjesme posvetnice ljudima kojima se divim, pjesnicima, slikarima, kiparima, znanstvenicima…, pišem socijalnu, domoljubnu i refleksivnu poeziju, haiku,…
Ne biram teme, tema me zaskoči. Nekad je to doživljaj, nekad samo jedna riječ, slika, scena, novinski članak, dokumentarni film… Što god bila inspiracija, pisanje je samotnički posao, potreban je mir.
Vaši obožavatelji će zasigurno biti iznenađeni jer ste iz stihova ujedrili u sasvim drugačiji smjer. Napisali ste roman. Što vas je navelo da se okušate u tom novom sadržaju?
– Da, napisala sam obiman roman. Na to me jednim dijelom naveo život jer kažu da život piše romane, a drugim dijelom mašta. Dvije godine u mislima sam slagala kostur romana , a kad sam počela pisati stali su iskrsavati novi likovi sa svojim životnim pričama i sve se to širilo u različitim pravcima. Naletjela sam na novinski članak o lomu muškog spolnog organa i ta tabu tema mi je odlično poslužila. Pisanje je bilo vezano uz istraživanja, višestruka iščitavanja napisanog, periode kad sam to ostavljala da nakratko odleži i uporna „brušenja“ teksta, ukupno šest godina.
Pročitao sam kratak sadržaj, upoznao tematiku i vizualno pohvalio izgled, pa vas molim da u kratkim crtama pojasnite o čemu se tu radi.
– Kao odgovor možda je najbolje da citiram dio osvrta Vesne Jukić-Oštrek,
prof. komparativne književnosti i filozofije:
„Ovo je roman koji govori o ljudima, ratovima i društvenim previranjima tijekom proteklih stotinjak godina; govori o raseljavanju hrvatskog stanovništva, o životu naših ljudi u dijaspori i njihovu povratku u domovinu.
Autorica vješto plete bogatu pripovjednu mrežu u koju se zapliću marljivi čitatelji koji žele saznati više o životima likova iz romana, o njihovim brakovima, ljubavnim vezama, obiteljskim tragedijama…, o vremenu i prostoru koji ih određuju, iz kojih su potekli.
Pri tome, čitatelju ostaje fluidan prostor između redaka kako bi mogao predahnuti ili polemizirati s pripovjedačicom i njezinim likovima, otvarajući niz aktualnih, otvorenih pitanja, među kojima i ovo – kako je moguće slomiti alat ljubavi?!
Odgovori se kriju u zanimljivom i intrigantnom romanu Požarovi i ptice selice.“
Za korice je zaslužan Igor Drača. Kružni let lastavica simbolika je povratka potomaka Požarovih u opustjelo Potkonje što je zapravo srž romana. Umjesto Potkonja moglo je biti bilo koje mjesto u Hrvatskoj koje je doživjelo veliki pad u broju stanovnika.
Roman je tiskan uz potporu Grada Splita i Matice hrvatske, Ogranka Matice hrvatske u Splitu koji je i nakladnik.
Kao što je slučaj sa vašim zbirkama poezije, očekujete li i uspjeh romana kad uskoro dođe u ruke čitatelja. Ja osobno sa velikim nestrpljenjem čekam na trenutke kad ću uroniti u sadržaj.
– Sudeći po reakcijama nekolicine osoba koje su ga pročitale., a čijem sudu duboko vjerujem,
očekujem uspjeh. Roman je već nagrađen na Danima prijatelja knjige, u organizaciji HKD Rijeka.
Kad je predstavljanje romana, tko su promotori.
– 27.11.2024. u 18 sati u centralnoj knjižnici „Marko Marulić“, Ul. Slobode 2.
U ime nakladnika knjigu će predstaviti Snježana Šetka, a moderatorica je Marica Žanetić Malenica. Dijelove romana čitat će Majda Fradelić i Marijan Grbavac.
Roman je veliki iskorak u vašem dosadašnjem radu, možemo li očekivati nastavak u istom smjeru ili će paralelno ići jedno i drugo. Što je novog na rasporedu?
– U pripremi je zajednička zbirka s prijateljicama i kolegicama po peru, Maricom Žanetić Malenicom i Jelenom Stanojčić, zatim ilustrirana pjesmarica za djecu, zbirka kratkih priča, izbor iz moje poezije o moru…
Do kada kanite sa izdavanjem, jesu li godine prepreka ili se to kod vas ne događa. Prateći vaš rad mogu samo biti zavidan na snazi i kvaliteti kojom osvajate pažnju čitatelja. Koliko ste uopće dobili nagrada i priznanja? Znam za mnoge, neka znaju i naši čitatelji.
– Godine nisu prepreka pisanju, dapače. Presudna je inspiracija, a što će biti izdano, vidjet ćemo. Jedan je pjesnik rekao: “Nisam ja malo napisao, nego sam puno bacao.“
Nagrade ne brojim. Na zidove stana nisam objesila ništa, plakete i pohvale slažem u jednu fasciklu i tu još ima mjesta. Ha, ha…
Kakogod, najdraža mi je nagrada Gradske knjižnice Solin za pjesmu Ako zanoćim uz more.
Bila je to pobjeda u konkurenciji od 450 pjesama, a taj uspjeh sam ponovila, na istom natječaju dvije godine poslije, s pjesmom Odgoda ljeta.
Možda, za kraj, poruka mladim piscima koji se ne usuđuju zakoračit u čaroban svijet pisane riči.
– Poručujem im da treba čitati, čitati…, obogatiti rječnik i i naučiti se vještini korištenja jezika, ali to je proces. U međuvremenu, promatrajte svijet i ljude oko sebe, volite…
Ne sramite se svojih osjećaja i pišite kad osjetite da vas snaga emocija tjera na pisanje, a sve napisano, hladne glave, valja „brusiti“ jer uvijek može biti bolje. Ono što bude vrijedilo, naći će put do čitatelja.
Iskrena, kao i obično, Anđelka će biti sretna ako njeno novo djelo zauzme pažnju onih do kojih joj je stalo. Čitatelji. Djelo je obimno, pisano razumljivim stilom, ugodno i po sadržaju prepoznatljivo jer se ovakve storije dešavaju svuda okolo nas samo što treba imati hrabrost to potvditi ubacivanjem među korice.
Pozivamo Vas da dođete ovu sridu, zauzmete svoju stolicu u knjižnici Marko Marulić, uživate i Anđelku usrećite.
