S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

OPASNOSTI VREBAJU

Ante Tešija

 |  ožu. 30, 2023

MOGU KREPAT, NEŠ TI ŠTETE

Nije ovo baš bezazlena poruka.

Gremo u štrajk, poručuju doktori. Bez mnogih usluga čovik može durat ma bez ove, teško. Odma da kažen, na strani san medicine i za to da in se pod HITNO omogući normalan rad.

Što je muškarac bez brkova, naslov je sjajnog romana Ante Tomića a ja podvlačim, što je čovik bez pomoći doktora?

Obična krpetina.

Triba san 23.03.2023 g. ujutro uć u operacijsku salu i odstranit namet na tilu. Kažen, triba! Čeka san taj datum četiri miseca. Spremija piđamu, papuče, tušira se, sredija, a da nisan zna ime doktora koji će me rizat, no dan ranije mi mili mobitel zacvrkuta da san prolongiran i da se izvolin javit za objašnjenje.

Javija san se i spozna kako san ja samo jedan običan problem koji opterećuje zdravstveni sustav. Zapravo je za društvo najbolje da krepan jer bi tako korist bila osjetna. Jedna mirovina manje, jedno grintalo-smetalo manje, a neš ti zla na pjesničko-književnom polju.

Tako san dobija termin 09.10.2023 g.

Još ka se uzme da san upisan na fizikalnu terapiju, zbog kolina, u dvanaestom misecu, onda su svi uvjeti da san, ko i mnogi, prekrižen.

-E jes’ kreten samo taki. Zašto ne tražiš vezu?- sa čuđenjem me prika prikori.

-Neću! Radije crknit!-ljutit odgovorin.

-Pa crkni!

Sve u svemu duraj dok ne krepaš.

NA KATRIGI ZA KOJU SE NISI KANDIDIRA

Nije lipo kad te ćapa fotoreporter i objavi u medijima dok sidiš na katrigi naspram suca i izgovaraš; „Časni suče razumija san optužbu. Nisan kriv.“

Nagledali smo se tih scena, ne zna čovik bil plaka zbog sebe il’ se radova zbog tih uhvaćenika sa šapon u tvom žepu.

Gadno smo zabucali u obrani samih sebe onog trena kad smo izborima pristupili ko da to nije naš posa, nas se to ne tiče. Ko pijane barabe smo se posrali po dilu svog života i uređenja u kom smo mnogi odrasli i formirali se ko ljudi, da bi danas svidočili, ma nikako priznali, da je bilo kudikamo bolje, smislenije, poštenije i ozbiljnije.

Teško je kad se zajebeš priznat, jer bi se sam po sebi popiša pa je eto bolje mučat i dalje mlatit praznu slamu.

No postavlja se ozbiljno pitanje, što dalje?

Optužničke klupe nikako da se olade, šerifi naše svakodnevnice u galopu grabe što je ostalo, svjesni da im opasnost ne priti a to što će objavljena sličica samo jedan dan titrat prid očima javnosti lako se proguca pri spomenu što si sam sebi pribavija.

Zlatni zanat.

NEVIRUJEŠ, BOLESTAN SI

Naučija san da me se bez razloga napada. Ogugla. No mašta kojom raspolažu psovači odaje novu disciplinu međuodnosa i žigosanja bez, i sa, razlogom.

Ništa lakšeg posla nema od laprdanja jezikon. Jezik je instrument zavidnog značaja. Izbacivanjem smrdljivog zraka iz trbušne jazbine, priko naštimane jezičine, stvara se melodija komponirana malo poviše u „studiju“ sumnjiva sadržaja.

No nisu ti kantautori baš bezazleni u svom folk izričaju. Naštimali su oni svoje strune i proizvod biva zvučni efekt koji sida na svoje misto ko ponuda masi na aplauz. Takovi frulaši tvore zavidan orkestar koji pokvarenošću pokori prostor.

Samo „posebni“ manijaci umiju vazda bit u službi pa in se rabota lipljenja toliko omilila da stalno pronalaze nove dizajne u službi svog obrambenog garda.

„Di si komunjaro?“, „Ajde u Šumadiju“, „Nevirniče, bolesniče!“, „Plačeš za Jugon?“, „Jebale te partizančine!“, „Jeba ti coto nanu!“, „Odseli!“, „Seren ti se na Smoju!“, „ Nemoj da ti objasnin“, …..

Neistražen je prostor ljudskog komunikacijskog opusa, neviđene su mogućnosti sudara svjetova, a sve u službi zamagljivanja tema u službi interesa. Interes je vodilja naših odnosa. Davno je turnuta u stranu znanost, umjetnost, plemenitost i prioritet u savladavanju prepreka ka boljon budućnosti.

Sva sila nazadnjaka se dokopala šanse, krči li krči svoju stazu ka cilju, jer njihov cilj opravdava njihova sredstvo.

DIVu SE VALJA DIVIT

Taman kad pomisliš da ga je odnilo, da smo suze za Škver potrošili, kad evo ga nazad. Posudija silnu lovu da bi nas tra i dalje. Čitan, valjda je istina, od ruske banke. Što dalje?

Puste miljune eura Država je utukla u njegovu skupu avanturu da bi se on sad diga iz pepela i dalje mažnjava po starom receptu.

Naša solinska širina svakim novim danom biva drugačije oblikovana. Čas svidočimo pustim iskopima, rupama, da bi sutra sve bilo poravnano. Tabla se i dalje keseri no beton se ne prosipa na dugo čekanu prometnicu.

Muči me, ne samo mene, oni postavljeni kiosk koji nudi grill kokoši. Komu i zašto je to dodjeljeno?

Sve u svemu agonija se nastavlja, širina čeka, a i odvojak za Mravince čeka prosvjede. Gradonačelniče, obeća si, povedi nas.

BRDO PRAŠINE U SJEVERNOJ LUCI

Neznan kojin razlogon ma često namisto brzon ceston Solin Split ja koristin ovu kroz Dujmovaču.

U zadnje vrime mi za oči zapelo brdo nečeg sivog, rasutog, u Sjevernoj luci. Doznah da se pokrenula neka pobuna kontra tog brda. Tu kad pune vitar sve nosi sa sobon pa tako nije teško skontat da zrnca šetaju Kaštelanskin zaljevon, svrate u Škver, Vranjic, Solin, a Brda su tu na deset metara razdaljine.

Nisan stručnjak za rasute terete ma čudon se čudin kako je to oveće brdo tu, i zašto, iskrcano. Čemu služi. Očito nije mirisnog i ukusnog karaktera.

Pošto je čuđenje u domeni čestog tako i interes jenjava. Kad se u kontekstu spomene i druga šporkica koja opasava Vranjic onda nije daleko istina da smo u samom epicentru ekološkog zla. Kad znademo da „černobil“ u vlasništvu odbjeglog vlasnika u BIH nikako ne kani bit sređen onda se sa pravom zapitamo „koji kurac će nam vlast i ovakvi političari koji nisu kadri sredit stanje“.

Izvjesni Ćurković, hrvat sa onu stranu granice, nositelj dvojnog državljanstva, desetljećima zajebaje mene i Solin, a da mi šutimo i ne mrdamo. On nesmi ovamo, mi ne želimo poštu slati tamo.

Smisao slobode i slobodnog društva se ogleda u mogućnosti donošenja onakvih zakona koji zadovoljavaju potribe vlastitog, a mi to nismo kadri, e onda i smisao samostalnosti se opasno ljulja.

Nije domoljublje samo u uzimanju puške u ruku.

-Dis’ ti bija ka’ san se ja borija?-podjebanski mi se obrati poznati pobro koji o meni, ko ni ja o njemu, ništa ne zna.

-Svira san klavir na Peristilu.

IMA LI SMISLA

Obeća san sam sebi da se ovakvi tema više neću doticat. Nije to područje mog interesa a uzaludnost se davno nakalemila.

No kad sa druge strane dođu poruke, one koje bodu u dušu i razum, tada obećanje prestaje.

Rič je o dici. Ja san čovik koji naprosto želi služit, i odslužit u interesu mladosti.

Ne prestaju prepucavanja, tumačenja, svađanja, uvjeravanja i vriđanja nakon otkrivenih afera pedofilije tamo di je najmanje triba biti. Ako se i desi onda se upravo tu triba sasjeć u korjenima. Bez milosti.

Jer ako se to tako ne uradi ruši se jedan sustav stoljećima nuđen u službu čovika, vjernika.

Svećenstvo i svetost bi trebali biti ona čista ploha, savršenstvom zaštićena, di povjerenje ni u jednom trenu ne smije biti poljuljano.

Svećenstvo i svetost su u službi čovjeka. Ko štit, ko zaklon, ko nada, ko razlog. Izlet u drugačije nudi gnjilost, nepovjerenje i beznađe. Opravdanja, u zadnje vrime izrečena, samo su dokaz da se nešto opasno ljulja.

Sijanje straha ne, dijalog da.

ISTO O ISTOM

Naš Grad je stalno na nekom području interesa što dokazuje silne aktivnosti po raznim životnim pitanjima. Nema dana a da se nešto novo, kvalitetno, ne ponudi na pladanj interesa za njegovo stanovništvo.

Bez namjere vršenja inventure ispravnosti, godi kad se sudarite sa korisnim čeprkanjem u prostoru.

Otvoreno je izletište uz izvor Rike, sređen je prostor uz NK Solin, uređen je park za kućne ljubimce, sređen je prostor oko starog Glorijeta, radi se Dom za starije, uređeno je odmorište uz povjesni lokalitet Rižnice, radi se na novim vrtićima, analiziraju se novootkrivena antički lokaliteti i niz drugih manje atraktivnih radnji.

No normalan se čovik nanovo upita koji su razlozi da se neke opasne situacije na terenu ne reguliraju.

U našem gradu se trenutno održava kongres povjesnih gradova te putem dalekovidnice slušate o toj temi i uvik, uz svaku temu, se ističe kako je naš Grad najmlađi Grad i da se ta činjenica treba čuti jer zaslužuje pohvalu koju vlast stručno rabi. Briga o mladima je uvijek izražavani prioritet.

Briga o sigurnosti mora biti na prvom mjestu. Lipo je brinut se da čovik u šetnji ne ugazi na pseće govno, da se dite ne uprlja, ma što reći da upravo na niz lokacija prite opaka gnjila debla i jablanove grane.

Pozivam gradonačelnika, predsjednika GV-a, šefa komunale, da zajedno prošetamo, podignemo pogled u zrak te da puku objasne zašto se oglušuju na činjenicu zračne opasnosti.

Na prometnici ispod TC Lidla, nad pješačkim trotoarom, nad parkirnim mjestima, drmaju se tri stabla potpuno suhih jablanova, visina cca deset metara, sa izglednon mogućnošću da uz buru krenu na prizemljenje.

Biti dosadan nije poštovana karakteristika, ma biti korisno dosadan ko u ovom slučaju prelazi u odgovornost.

Dođite, uvjerite se.