ORGANIZIRANI KRIMINAL U NEORGANIZIRANOJ DRŽAVI

Kako kriminal uspijeva biti organiziran u neorganiziranoj državi?

Samo u neorganiziranoj državi može biti organiziranog kriminala.

Ako je itko odgovoran, to je država. Ljudi su se samo ponašali u skladu sa svojom prirodom. Ali kako objasniti državu koja dijeli milijarde jamstava, a da nema sustave kontrole kako se troši taj novac?

Ta država zaslužuje da joj se to vrati kao boomerang. To je trash od države. Eto što je nastalo nakon obrane ove države – farsa, igrokaz, organizirani kriminal u neorganiziranoj državi.

Ljudi su oportunisti.

Nitko ne može garantirati za sebe da ne bi iskoristio priliku u takvom muljanju, u raznim muljanicima, okružen drugim lopovima koji ga smatraju budalom ako on sam nije lopov. I zašto su baš sad započela uhićenja? Gdje je bio USKOK, DORH, FBI, CSI dok se još mogla sanirati šteta? Kako to nekome odobriš jamstva u milijunima, milijardama, a onda potpuno zatvoriš oči?

Uvijek se sve mijenja kad slučaj dospije u medije. Na snazi je zakon determinizma (čestice mijenjaju svoje kretanje ako ih se promatra). Kad slučaj nije na indexovom portal, kao da se nije dogodio.

Upravo zato je važan posao novinara. Novinari su ključni u tom lancu – posebno oni koji istraživački koji se izlažu direktnoj opasnosti. Istraživački novinari riskiraju svoju glavu, a kolumnisti koji se osvrću na događaje riskiraju “samo” tužbe.

Znamo samo ono što je na vrhu ledene sante. A što je sa svim onim ispod?

Ovako otkrivamo djelić po djelić slagalice, malo o Agrokoru, pa se to utiša, sad je na scenu stupio Uljanik. Mislimo da se događa samo ono što je u medijima. Što se događa u drugim strateškim firmama koje nisu na naslovnicama? Koje pljačke su sada u procesu, za koje ćemo saznati tek za nekoliko godina, kad šteta bude prevelika?

Ekonomski ubojice

A ne možemo znati bez novinara. Osim ako nećemo sami istraživati. Svi smo pogođeni djelima ekonomskih hitmena. Zloglasni ubojica Srđan Mlađan uništio je samo nekoliko obitelji, a ekonomski ubojice eutanaziraju cijele generacije.

Ubojice je lako osuditi; dodijeli im se 40 godina, što je pravedno, bar postoji satisfakcija za nekakvu pravdu. Ali što je sa ekonomskim hitmenima?

Sanader je isto ubojica. Samo je on ubijao polako, ne jednim metkom. Njegova egzekucija je puno suptilnija, ali zato je obuhvatila generacije i generacije. S obzirom da je doseg njegove štete bio puno dalekosežniji, on bi trebao dobiti puno više od 40 godina.

I suđenje ekonomskim ubojicama su farse, parodije i groteske – privremeno im se oduzme imovina, pa nepravomoćna presuda, pa njihovi odvjetnici nalaze rupe u zakonu. Dok javnost potpuno ne izgubi povjerenje.

Za delikventnu djecu prvo ćemo okriviti roditelje koji su stvorili uvjete za to jer nisu imali nikakvu kontrolu.

Ako je u državi sve stihijsko, bez structure, ništa nije organizirano, kako to da je kriminal organiziran? U stihijskoj državi kriminal je sustavan. A ne može biti jedno i drugo, organizirana država i organizirani kriminal. Kolateralne žrtve su ljudi koji su imali tu nesreću da se rode u toj državi (iako, uvijek može gore). A profitiraju kriminalci.

Možda trebamo samo otići na edukaciju kod Ane Bučević i promijeniti način gledanja. Pa će sve biti u redu.