S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ORWELA JE TEŠKO RAZUMIT

Ante Tešija

 |  ožu. 31, 2025

ORWELA JE TEŠKO RAZUMIT

Nema šta, bit će ovo velika trka za novim mandatom. Pomalo se slaže mozaik ponuđača, a nas bi tribalo zanimat ovo naše, regionalno, političko polje, jer su apetiti veliki a ponuda i nije baš sjajna.
Nisan politički akter, ponuđač, pa pokušavan bit ovako koristan i možda mi netko dade pažnju i posluša me. Objektivnost su mi razlozi u vjeri da se isplati. Novčano ne, no zadovoljstveno da.
Bavin se, u ove pozne dane, najtežim poslom – hobijem. Novinarstvom i pisanjem za libre. Kakav triban biti, pomoga mi je moj omiljeni pisac. Orwel. I njegova izjava što su novinar i novinarstvo?
„Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele objaviti, sve drugo su odnosi sa javnošću.“
Po mom sudu, novinar bira teme ma i one njega.
Krenimo od sjevera ka jugu, od planine ka moru. Tu se vodi borba za prevlast i nude se neki novi momenti. Momenti potpune različitosti. Jasnoća se pokušava uturat u maglovitost

MUĆKA MUĆKALICA

Kad je netko, samostalno, ovoliko dugo godina na vlasti postaje dosadno, istrošeno, već poznato, no ambicije da se tako nastavi ne manjka. Možda je i razumnjiv njegov razlog no nikako nije razumnjiva nezainteresiranost puka da se iznađu novija, svježija, riješenja. Mandatima to biva jasno, ništa se ne miče sa mista, sivilo opasava prostor, a prostor nije bija kadar istaknut dostojnog kandidata za pokrenut val promina.
Kad čovik mirno pozoblje ovoliko mandata, kad mirno jedri kroz svakodnevnicu bez kontre, bez upita, bez izazivanja, onda se uljuljka i biva gori od početnog starta. Sa druge strane je vidljiv neinteres jer su neki mizerni pokušaju bili utren ugašeni pa se razastre ona poznata ludara misao, „šta se tu more?“.
Sve ima svoj kraj! Sve možeš privarit ma vrime nanese probleme i valja ti se potuć sa njima, u dokazivanju da si ti potriban i da ćeš još jedan mandat bit na „usluzi“. Dakle, moraš dokazati! U ovom slučaju nedokazivu korist! Moraš potegnut za novim alatima, novim pomagačima, jer je izvjesno da će konačno naš Muć imati poprilično kandidata za načelničko misto.
Ako ništa, bar raduje spoznaja da se šansa istakla. A po nekim spoznajama, ponuđeno budi nadu.
Vratimo se dugoročnosti propadanja. Da je u ovih dvadesetak i kusur godina „upravljanja“ prostorom, svaku godinu iz proračuna izdvojeno za uređenje jednog sela, danas bi sva sela bila prohodna bez opasnosti padanja. Da je svaku godinu bilo mudrosti onda bi se traženjima od viših instanci, i od EU, dobila sredstva za upotrebu napretka, no to triba znati, imati volju, program i širinu. Kad to nemaš, a imaš aparat na proračunu, onda je belaj uradija svoje.
No starosjedilac na katrigi vlasti se dositija adrese di bi mu mogla doć pomoć.
Svi su izgledi da će dugogodišnji politički akter sa viših instanci, dite zavičaja, dat ruku i pokazat se svom narodu kojeg je zaboravija kao posjetitelj, no nije kao izvjestitelj; „Ja san vaš, tu san za vas.“
Svi su izgledi, ako je virovat dojaviteljima, kako pomoć stiže, lista za „spas“ se slaže, lagat će se po običaju, samo sa jednim ciljem; „Nek sve ostane isto.“
Bit će interesantno pratit tu izvjesnu prevaru jer tko drži do sebe neće nasjest, a dovoljno je samo prisjetit se da dotični ni prstom nije maka za pomoći svom zavičaju. Tragedija jeste što je mogao ma mu se nije dalo bavit onim što je ostavija poza leđa. Prioriteti su ga makli, zatreba li doći će.
Ko se ne sića velebnog Derneka sa Grdovićem i mladim kandidatom za poteštata Splita, ko se ne sića pivanja, žderanja i lažnih obećanja. Tada se uspilo, bojim se da ovaj nadolazeći Dernek neće. A taman se namistilo kao i onda. No ostale su dvojbe i neke nedorečenosti a narod teško to zaboravlja.
Bit će interesantno pratit novu nadu/e našeg kraja u borbi sa zaostalošću, kako u glavama tako i u prostoru. Ovi izbori su presudni, tu nema dvojbe.

SOLINSKO MRTVILO

Malo niže, di živi veliki broj nas Vlaja, uz Hercegovce i fetive, zrcali se poseban biser, Grad Solin.
Grad koji je iz prošlosti dovuka sve negativnosti promašenih riješenja, pomalo, ma sigurno, korača stazom oporavka, biva ugodan kutak za življenje, no ima se tu još puno toga „sorit“ i ispeglat da bi se ukrca u normalu nadolazećeg razvitka.
Naš Grad je uvik u istim rukama. Građani su to amenovali i tu se nema što prigovarat. No važi ona gore izgovorena misao da je potribno provjetravanje. Zasićenost postane razlogom neinteresa i posustajanja u angažmanima „za bolje.“
Grad Solin ima u svom krilu izuzetne ljude, raspršene na različitim interesnim lokacijama te žalosti da se takovi ne takmiče već „gledaju“ svoj posal. Nije poželjnost masa takmičara, tj kvantiteta, već kvaliteta koja može unapredit razvoj i posložit stanje dostojno ravnopravnosti svih a nikako privilegij „posebnih“.
Takovu želju i isticanje, shvatit kao neprijateljstvo je budalaština, prije bi se tribalo tumačit kao odgovornost. Demokracija je okvir otvorene mogućnosti a nikako zatvorenosti. Žalosno je kad se dobivena vlast, naročito u kontinuitetu, tumači ko nasljedno pravo kojim se skreće jednim utabanim smijerom. To nije prihvatljivo i tu nuđenjem drugačijeg možemo doći u izglednu situaciju normalnog.
Zašto ljudi ne iznalaze razloge da se podastru volji birača ima odgovor u nezainteresiranosti samog birača pa se ni ne žele upuštati u avanture „gubljenja vrimena“. No zato tradicionalisti ne odustaju. Sva sila nameta se pokaže, dobije pažnju, pa to brzinski razvale pod teretom vlastitog interesa.
Mandat na izmaku je potvrdija to pravilo. I usput ubija volju nekom novom điru tako da je izvjesno da se ama baš ništa neće prominit ni ovaj put. Odgovornost je na HDZ-u, ako ostane isto, da novim smjerom, novim politikama, novim snagama, ponudi razlog građanima za zadovoljstvo. To se može, to su prioriteti, i zaista bi bilo sumanito radit iste greške kojih je bilo do sada. A, ruku na srce, bilo ih je.
Na ponudbenom nebu imamo samo jednog protu kandidata bez liste. Sa šturim podrškama onih koji su jednu šansu upropastili. Bojim se da to neće polučit veće rezultate jer kako vrime odmiče ne nude se momenti zašto bi ga građani nagradili. Građani traže dokaz, odlučnost, hrabrost i uvjerljivost. Ako to izostane onda se ne triba nečemu velikom nadat.
Očekuju se novi ponuđači, jer čisto sumnjam da svaštar neć ponovo ponudit svog. Nek se nađe, ko zna!?
Radosno ga očekujem da mi objasni zašto nije ispunija obećanje? Ja znan. Zna i on!

SPLITSKI ĐIR REDIKULSTVA

Zanimljiva se predizborna bitka vodi za katrigu vlasti u cvitu Mediterana. Triba bit pošten i posložit zapažanja, ponude, koje imamo svakodnevno na jelovniku. Zanimljivo i viteško nadmetanje je prid nama.
Puljak je tu u najmirnijem stanju. On zapravo ima da izlaže što je uradija u mandatu sa time što je jedan potez bija jako bitan i hrabar. Radije je ponovija izbore nego da ima stalnu omču oko vrata.
Split je grad lipote ma i pustih škerci koji postaju sve teži jer se Grad razvija a posložena infrastruktura nije kadra to sve „progucati“. Svaliti to na njegova leđa nije pošteno. Dugoročan đumbus je tomu kumova. Ne postoji opcija koja nije dala ruku, a kad se uzme u obzir da je Grad Split jedini u Državi di se vlasti minjaju iz mandata u mandat, onda nitko sa sebe ne može sprat teret nečinjenja.
Grad je bitno izminija svoju unutarnju vizuru te valja bit pošten i reći da se očistija, možda negdi nepotribno, i da postoji volja i plan da se to nastavi. Svjetski turistički trendovi zoblju sve pred sobom te je žalosno da pod tom najezdom centar grada nakon turista ostaje sablasno prazan. Nestaju svi razlozi koji su nekad bili aktivni, da se čovik spusti doli, jer su trgovački centri sve privukli u svoj blještav prostor.
U centru više nema uspomena. Svi kantuni nekad potrebiti pod kopitama zarade su ili nestali ili prebačeni na periferiju. Otvoreni su moderni sadržaji sa modernim ponudama što u zimu nikoga ne zanima.
Sad je ponuda za čelna mista u punom jeku. Niko nikog ne štedi, nema razuma i poštena odnosa. „Puca“ se iz svih grla i kantuna. Toliko bjede u nametanju normalna čovika tira od glasačkog mista. Čudne se kombinacije sklapaju, nelektorirane izjave i poruke razbacuju, a triba samo bit normalan i nametnut se onim što razum prihvaća.
Iz busije se čekadu pogreške, kako aktualnog tako i potencijalnog konkurenta. Pljuje se iz svih pravaca. Ne ističu se samo očigledne greške već se i gata pa se tako tovare tereti u rangu vračanja. Zato aktualni ima prednost i ne triba puno udarati po konkurentima već samo isticati urađeno i nuditi nasljeđeno. Građani su postali „obrazovaniji“ po političkom pitanju te teško da koja bljuvotina može nekog zanimat.
Izbor kandidata je na odgovornost stranke. Tu nema dvojbe, tu stoluje šansa, pa tako pogrešan odabir mora biti njima na analizu.
Samo jedna stranka ističe da se sve odluke donose na tjelima stranke, demokratski, statutarno i odgovorno. Jedino tu se glasači uvjeravaju da se pojmljivo odabralo i ponudilo. Spominje se dosljednost i vjera u mlad kadar, minuli rad kao dokaz da su tu, da će opet biti isto, oni ne muljaju.
Sve u redu. Zakonito i otvoreno. No zaboravlja se reći da je to obiteljska stranka di caruje grof sklon ponavljanju ne računajući pročitanost. Zapravo je najlake pročitat tu grofovsku knjigu sa uljuđenim koricama bez sadržaja. No zato njegovi odabrani jurišnici bez straja pljuju, prozivaju, tumače, uče, nabadaju i nude se.
Sve u svemu ovi izbori za Split mogu biti jedni od prijevrimeno poznatog rezultata. Zar ispitivanja, ma bez obzira ko ih naruči, ne pokazuju tu mogućnost.

ŽUPANIJSKE DVOJBE

Ostaje možda najvažniji izbori koji ne minjaju stanje u jednoj mini lokalnoj sredini već su odgovorni za sve na svom području. Županijski.
Tu imamo jasnu prošlost na temelju koje se može razabrati budućnost ovog prostora. Nije lako biti na čelu ovako glomaznog aparata i tu nam triba Župan i njegov tim koji su dorasli izazovima.
Opet triba biti pošten i zavirit u sve segmente odrađenog, pažljivo izvagat ma na temelju dokazanog a ne izmišljenog. I ovdje je krenulo pljuvanje iz više pravaca pa se trenutni župan i njegov tim nebi trebali osvrtati i reagirati na te budalaštine.
Dovoljno je samo isticati činjenice u minulom radu. Projekti i izvršenja su dokazni materijal a to da bi netko bija bolji ulazi u dječju svađalicu naivnog karaktera. Gubiti vrime u negiranju biva besmisleno. Nedostatak za nove ponuđače je u tomu što su njihovi projekti u arji, što su možda nemogući, što svojim prethodnim radnjama nisu ni dali do znanja za tu mogućnost.
Novoizabrani, svugdje, bivaju nepoznanica. Mandat može proć u potpunom promašaju, ma su 4 godine izgubljene i nije baš za kockanje. Promine su poželjne, na onim područjima di su evidentne, no tamo di se razvoj i ta činjenja dešavaju triba bit oprezan.
Mene uvijek zanima, zagovornik sam šansi, promjena, no kad ti se nude totalni nepoznanici sa čudnim porukama, bez uvjerljivog razloga, onda san pobornik mirnog stanja sa upotribom teške medijske artiljerije ma samo u službi boljeg i kvalitetnijeg. Tu vidim korisnu ulogu nas iz medija, želja i potriba, da, pljuvanje i pogodovanje, ne.
Moj zavičaj je nepravedno izostavljen iz naručja županijskih obaveza. Tu se dešavadu neke promjene ma do zla Boga sporo. To triba bit ispravljeno u nadolazećem nandatu i tu ću biti jako glasan ako se ne krene u obavezan ispravak ali samo po onom što nam pripada. Ništa više.
Vidim da nam se nudi svaštar, naše gore list, sa svojim kandidatima, svojon listom, bez njega jer on ima pametnijeg posla od potribe da mu ditinjstva prostor bude na „nišanu“ interesa. A moga je, nemojmo se zavaravat, jer je svojim „zlatnim“ rukicama u zraku bija u izglednoj poziciji.
Reče mi moj prika ozgara; „Teško je opet obuć opanke kad okušaš mekoću mokasinki.“
Zato mislim da će trenutna županijska vlast lako potvrdit novi mandat jer je dokazni materijal jasan, valja samo začeprkat u prošlo, skužit projekte i napore, izvagat mogućnosti i realizaciju, te si tako na najpošteniji način sebe oboruža razlogom, dati povjerenje ili ne.
Tehnika, ja san bolji, je opasan razlog za povjerenje.
Sve u svemu, stvari su jasne, čeka se potvrda.

HRVATSKI DALI BEZ BRKOVA

Iako ne spada u ovaj niz, dužan san u kratkim crtama pokušat udaljit od sebe nametnute mi negativne kritike po pitanju nogometa i vičnog selektora.
Moj stav o 4100 dnevnih razloga da ostane tu se shvaćaju kao udar na svetinju i svrstava u neprijatelja Domovine. Naravno, i o nogometnon neznalici.
A ja samo ističen želju da i tu, ko u politici, triba provjetravanje.
Jeste, desili su se izuzetni rezultati. Veliki talenti i zerko sriće su kumovali. Selektor nije trener. On samo skupi skorup i zamiša te pošalje na megdan. Ovaj sraz sa francuzima je dokaz mizernosti. Od velebnog trena u Splitu do potpunog promašaja u Parizu, kazuje da njegovo prisustvo i odabir taktike nije baš uvjerljivost za daljnji tok loptanja.
Teško je i zamisliti da bi se netko odgovoran upustija u analizu i dao smjernice, tako da ostaje samo vrimenski tok da sam to riješi. Sad su tu Gibraltar, Češka, Crna Gora i Farski otoci ko lutrija jer, ruku na srce, i pod mojim vodstvom bi se prošetali tim kvalifikacijama.
A ja bi prista i na 110 dnevnih razloga.