S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PIROMANI NAŠI SUDBINA

Ante Tešija

 |  ožu. 6, 2020

OŽEŽI PO NEPRIJATELJU

Volin pogledat koji povjesni film. Naročito dokumentarnog tipa.

Volin i zavirit u povjesne libre. Naprosto me nešto vuče u daleka vrimena našeg postanka, škaklju me spoznaje kako se tada živilo, a napose stanje u odnosu među ljudima.

Puno puti san se zna nasmijat kad san peška dokaz kako su se ljudi tako olako spaljivali samo iz jednog razloga. Stršili su, nisu ih razumili u njihovoj genijalnosti tumačenja nečega što tek stiže na spoznaju.

Nešto što je redovito stizalo, ma kasno da bi spasilo ljudsko tilo od proizvodnje čvaraka.

Zajebancija je potribna ljudskom rodu. Naprosto, jer je zdrava. Ma samo dotle dok ne preraste u opasnu zajebanciju. Onu zajebanciju koja zapali razuzdanu masu pa plamen ne pita za razloge.

Mostar i Imotski su ovu godinu u svom zajebavanju, ili „tobožnjoj“ satiri, malo pretjerali upoznavajući nas, i upozoravajući, kako lomače i danas bude nike porive. Za pravdom. Naloži ti višticu i vraga na slamu a šuferini nisu skupi. Zapali i veseli se što nisi sam posta pepel.

Gorilo je prošli dana, za vrime tradicionalni krnjevala, na trgovima ove dvi palanke. Gorile su lutke. Ma lutke nalik na ljude. I na ljudsko stanje trenutačnosti.

U Imotskom se poruka slala nezaštićenoj manjini i zvizdi petokraki. Kao dvima činjenicama koje eto koče ljudskost ispisanu njihovim lapišem i svjetonazorom. Nema tu suda, narod je presudija.

U Mostaru je gorila jedna osoba. Žena. Posebna žena. Žena koje da nema, po njima, sve brige koje gnječe Hercegovinu, i hercegovce, bile bi rješene. Ta vištica se drznula taknut u njihov sveti način poimanja istine, domoljublja i svetosti.

Oganj je lik za njihovo tegobno stanje.

Bože sačuvaj da bi se dični hercegovci i imoćani okrenuli oko sebe i zabiljužili da su njihovi jadi dublji i raznovrsniji. Tu, među njima samima jad im se kobelji. Samo prilično dobro maskiran u njih same. A kuš zapalit sebe samoga.

Lomača, ona je njihov lik. Samo što jedna lomača zna prouzročit požar koji se teško gasi. Zahvatit ona zna i samog nosioca štafete sa likom šuferina.

BRATOUBILAČKI RAT DEMOKRATA

Kažedu zlobnici da svojin pisanjen potpisujen kako ne volin. Koga? Razne su adrese. Nisu u pravu. Nije mržnja iznosit svoj stav. Nudit polemiku i turat problem ka rješenju.

Sve mogu, puno toga znan, ma mrzit ne znan.

Da i oću ne mogu, ka ni vi, ne svidočit „bratoubilačkom“ ratu u stranci koja nas vodi i utječe na kvalitetu našeg življenja. Mora nam, tribalo bi, bit stalo.

Nesmiljena borba se vodi među ponuđačima, klanovima, za vodstvo, a odabranici će bit potencijalni vladari naših daljnjih stanja i sudbina.

Demokracija je utakmica, zamišljena po posebnin pravilima, ma kad „braća“ otvoreno prite jedni drugima, iznose prljavo rublje, kojeg su zajedno šporkali, i raji nude spoznaju što su, i dokle, spremni ići, e onda, jebi ga, čemu normalnu se moš nadat.

Različiti smo u ovom našem zajedništvu opasanom granicama Republike Hrvatske. To je očito. Različitost nije nepremostiv jarak, sa različitostima triba živit, uvažavat ih, i tražit stazu zajedničkog. Ta staza bi tribala vodit naprid a nikako u curik.

Iskreno. Volija bi, i preporučan, mada će to malo kojeg člana zanimat, izbor aktualnog „šefa“ jer ima štofa da u zajedništvu sa novim predsjednikom Hrvatske izgrađuje normalan okvir u kojem se može ćutit lipše i sigurnije. Moja poruka obojici.

Momci, hrabro, možete vi to.

NOVA ZVIZDA REPATICA OBLIKA JEDNOG LICA

Velike vođe iz prošlosti, razasuti po pustim kantunima kugle zemaljske; carevi, kraljevi, diktatori, demokrati……….,svi od reda su imali svoje partije na čijem čelu su suvereno stajali, i vladali, ma nitko od njih, bar za to ne znam, nije svoje ime i prezime uklesa u partijski logo.

Te velike vođe su proizvele toliko zla i dobrega, ostali zabiljuženi, ma, ponavljan, ne znan da je naslijeđeno prezime i dato ćaćino ime, poslužilo za kićenje uz ime partije.

E tu smo se mi hrvati ponudili ko orginal, ko izumitelji. Uz kravatu, penkalu, Teslu i pašku čipku, svit je dobija novi proizvod, made in Croatia.

Demokracija je iz potoka izbacila likove koji u ludili samozaljubljenosti ponudiše trajnu zabiljužbu sebe, na spomenik budućnosti, da se ne daj Bože zaboravi.

Nakon; STRANKE RADA I SOLIDARNOSTI 365 Milan Bandić i HRVATSKE GRAĐANSKE STRANKE Željko Kerum, dobišmo i treći biser naziva, DOMOVINSKI POKRET Miroslava Škore.

Mene posebno očarava spoznaja da postoje normalni ljudi koji su kadri ući u članstvo tako sklepane privatne partije i služit pokorno za mrvice koje im se prospu prid noge. Ok, potriba je tražit svoj pravac ma ako on ide kroz guzicu ovakvih prdonja onda nema čudu mista.

Fali tu svega u sadržaju, ma slova ne manjka.

RUKE POSERI PEPELOM IH OPERI

Posebnost je karakteristika koju posjeduje svaki živi stvor. Kako ljudi tako i životinje.

Moj pas Laki je poseban. Takovog mulca i barabu ritko koja, ona stvar, izleže. Nema rode moj načina da se obraniš od njegovi zajebancija i dišpeta koje mi radi.

Ovi dana, ma već odavna, svit je spozna koja se posebnost krije u vladaru našeg ZG centra. Čitaj, pol’ Hrvatske.

Ruku na srce, ja se na njega ne ljutin. Obožavan ga sve više i više, molin Boga da dok lize bude tu di jest. Samo sa jednim uvjetrom. Da ga kamera i mikrofon prate 24 sata.

Možda malo pretjeruje kad sebe tura za predavača na Sorbonnu, Yale i Candbridgeu, a ja mislin da takovog zabavljača i cirkusanta malo koja globalna sredina posjeduje.

Ovo sa pepelom je jedan od vrhunaca koji osvaja. Njegov smisao za „iznenada“, spada u kategoriju vrhunskog umijeća, Stand up comedy. On uvijek ponudi nešto novo. Orginalno. Dosad ne zabilježeno.

Ili je to samo gluma pod maskom skrivenog.

Sve u svemu, pospimo se pepelom i ne perimo ruke od njega.

Izmislili smo ga, grlimo ga.

HAJDUK, BOLEST NA LIKOVITOM BLATU SPINUTA

Ne gledan ja to više, ma kad je derbi aj’ u Brenda pa uz Pan pokušaj odgledat.

Šta san vidija u dvadeset i kusur minuta, dok nisan pobiga? Ništa.

Normalan čovik ne bi triba to zlo gledanja sebi priuštit ako gleda EU nogomet.

Ta hrpa razbacani turača mijura, skupljenih Bog zna od kuda, i zašto, naprosto mame sažaljenje. I ljutnju, kad skužiš koliko ih se plaća.

Masa u grotlu Poljuda može poslužit za neku dokotorsku dizertaciju. Sa naslovom. Interes uz prazninu.

Trenutak broj jedan. Ničim izazvan, po sredini terena kad ne priti opasnost, uleti u tilo suparniku i itne ga na tartan stazu po kojon će i sam za minutu otić, isključen, u svačionicu.

Koji trener ga uči balunu? Razumi li taj pravila nogometa?

Sinko moj, noge su ti alat a glava motor. Ma valja to povezat. Nikako špagon.

Trenutak broj dva. Sam, juri ka golu i golmanu. Šansa. Ne puca, petlja.

Svi bi igrali nogomet. Samo da je znat.

VIRUS NAS VEŽE I SPAJA

-Pa dis’ ti čoviče? Nema te ni vidit ni čut. Razlog?

-Virus.

-Ma nemoj mi reć. Ti se bojiš virusa?

-Baš bojin.

-I zato tebe nema. Mnogi me pitaju di je on nesta? Nekima fališ, tili bi znat di si, a ja in ne zna reć razlog.

-Reci in da se bojin virusa i da san se samo zbog toga maka iz vido-sluha.

-Još ne kužin. To zlo je stiglo iz daleka ma ne znači da će baš tebe ubit.

-Ko govori o ubijanju?

-Pa ti. Zar ne čitaš da umiru. Još mu nisu našli lika a kad će ko zna. Zašto ne nosiš masku?

-Pa za ovi virus ona nije potribna.

-Kako nije. Sve pokupovali kako bi se zaštitili, ti se plašiš a neš masku.

-Za ovi moj virus nije potribna.

-A šta je, molit ću lipo, potribno za zaštitu od tog tvog virusa?

-Maknit prste sa tipkovnice.

ODE LJUBAVNIK, ODE I PAS

Moš ti otkrit najudaljenije kantune svemira, možeš prošetat kroz crnu rupu, ma nikako ne moš proniknut u podlubanjsku koru ljudske glave i spoznat zašto se tako nešto tu dešava.

Najnovije priopćenje talijanske stranke, FORZA ITALIA – SILVIO BERLUSCONI, tira čovika na smij i suze u isto vrime.

Naime, stranka se odlučila priopćenjem upoznati talijansku, i svjetsku, javnost kako je njen vlasnik koji broji 83 godine života, živ i zdrav, sa novim zubalom i novom presađenom kosom, napustija svoju družicu koja broji 34 rođendana, nakon 12 godina, te da je svoju strast, zahvaljujući viagri, poklonija novoj družici koja broji 29 rođendana, ujedno članici parlamenta iz kvote njegove privatne stranke.

Nešto mi poznato sa domaćeg trkališta.

Ali, sve to nebi tribalo čudit u ovoj areni bluda da se i nova nevolja nije natankala na napuštenu i ucviljenu 34 godišnju babu. Naime, svi mediji se kunu kako je nju bidnu napustija i pas Dudu, koji je viđen na uzici u rukama starice od 29 godina, nove odabranice momčića iz Milana.

I mi se čudimo što će nas vrag odnit sve skupa.