S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PITANJA KOJA TRAŽE ODGOVORE

Ante Tešija

 |  svi. 11, 2020

75 GODINA NAKON

Kažu neki da nije potribno petljanje obična čovika u stvari koje se dešavaju za njegova života.

Demokracija tumači suprotno jer njena bit jest upravo u petljanju, traženju, propitkivanju i nuđenju. Tu nikakvi zakoni, posebna pravila i stari običaji nemaju što raditi ako je sve u domeni propisanoga. Vlast izabrana demokratskim putem ne smije bit ona koja vlada već da služi. Rič vladati je primjerenija društvima gdje je netko nasilnim putem došao na tron te diktatorski određuje pravila života svojih robova.

Upravo smo u danu kad cili slobodarski svit obilježava 75-u godišnjicu pobjede nad fašizmom. Naša Država spada u to odabrano društvo što svakako raduje jer nije mala stvar stati, tako mal, uz rame silama koje su suzbile novi svjetski poredak zasnovan na najgorem obliku ljudskog zla, čovika kontra čovika.
Upravo san proštudija neke tekstove koji se bavidu analizom, i procjenama, što bi bilo da je to zlo ’45-te pobjedilo. Fala Bogu da nije no i zadnjem glamcu tribalo bi bit jasno kako bi ostalo, i u kakovom stanju, naše hrvatsko društvo.

Svejedno, Italija ili Mađarska, naš bi Jadran bija obiljužen imformacijskim pločama drugih jezika i imena, a kad se uzme u obzir da su; romi, židovi, homoseksualcii, umobolni, komunisti, socijalisti, jehovini svjedoci i slaveni trebali nestat sa ovih prostora, onda je nejasno zašto se ovaj značajan datum kod nas jedva izgovara.

Zašto šutimo ili mucamo na tu temu. Najnovije pretenzije talijana i mađara na naše tlo pokazuju da se ta ideja još koprca u poganim glavama raznih Tajanija i Orbana, a da naša službena politika kukavno šuti i izbjegava odlučno odgovoriti.

Ako ne držiš do sebe, teško je očekivati da će netko drugi.

POUKA IZ SIDNYA

Diaspora je sastavni dio svake matične zajednice, države, te do nje triba držat i uvažavat mnoge pojedinosti iz spektra pripadnosti.

Hrvata ima na svakoj točci kugle zemaljske te ta činjenica samu Hrvatsku čini posebnom i uvažavajućim faktorom svjetskog sudionika. U svjet se išlo iz mnogo različitih razloga. Sloboda kretanja je slobodarski domet. Išlo se za boljom životnom ponudom, bižalo prid diktaturom i od trenutačnih zakona, a i avanturizam zauzima važno misto.

Išlo se i malo vraćalo. Izrodile su se generacije koje naš – svoj jezik više ne koriste, uvažili su se običaji i prakse društva nove pripadnosti. Osim sjećanja na korjene drugih razloga je malo ostalo. Đaba pozivi na povratak kad je i pozivaocu i pozvanom jasno da to nema smisla.

Znači, ostala je povezanost i osjećaj pripadnosti.

No ovih dana smo bili svjedoci dolaska jednog podugačkog pisma iz dalekog Sidneya, potpisan od lipe žene koja je tamo već niz desetaka godina i guta demokraciju drugog podneblja. To je izvjesna Ina Vukić koju je CroExpres počastija objavljivanjem pisma i nazivom „istaknuta hrvatica“.

A ta istaknuta hrvatica, odlučna i hrabra, poruči pismom demokratski izabranom predsjedniku njene matične države, „Otpušteni ste“.

Ni više ni manje, ona huška svoj hrvatski narod da pod hitno krene u akciju svrgavanja sa vlasti njoj mrska čovika koji se drznija obavljat svoju Ustavom zadanu službu.

Kaže „istaknuta hrvatica“ da nije pismo uputila direktno njemu, jer zna da do njega nebi ni došlo, već ga uredno uputi na adrese sklone uvažavanju.

Poštovana Ina, a da nam dostavite vašu poreznu karticu kako bismo znali koliko ste uplatili u Hrvatski proračun.

Petljanje da, ma na osnovu čega.

RUMUNJSKI POUČAK

Laura Codruta Kovesi je ime i prezime jedne žene o kojon većina hrvata pojma nemaju tko je zapravo ona. A zašto bi i znali kad ne pripada u zonu našeg interesa.

Ima san volju pročitat neke tekstove koji se tiču upravo ove žene. Mlađahna, lipa i šesna crnka sa adresom boravka u državi Rumunjskoj.

Na radnom mistu, glavna Rumunjska državna tužiteljica.

Svako čitanje o nekomu, ili njegovoj aktivnosti, iz povećeg obima se izvuče osnovna značajka te sam slobodan istaći što se mene dojmilo kod ove državne djelatnice Rumunjske, koja spada u EU ko i mi sami.

Laura Corduta Kovesi je nosilac najvišeg ordena, Republike Francuske, Legije časti. Zašto su ga njoj dali valjalo bi pitat francuze a meni se neda.

Lauru Cordutu Kovesi se ističe ko efikasnu državnu tužiteljicu u borbi protiv korupcije na visokoj razini u državi Rumunjskoj.

U 2014 g. je progonila desetke gradonačelnika, pet parlamentarnih zastupnika, dva ministra i jednog premijera. Stotine bivših sudaca i tužitelja su bili izvedeni pred sud sa stopom osuđenosti od 90%.

Kad je Rumunjska ugrožena vrsta osjetila, i ocjenila, da se valja suprostavit tom „zlu“ kroz izmjenu zakona kojim se kani otežati rad Lauri Corduta Kovesi, na ulice je izišlo 500 000 ljudi kako bi nju podržalo, ocjenivši koliku korist donosi njima i njihovoj državi.

Teško je zamisliti da će se othrvati toj najezdi te je i bilo za očekivati da će nova zajednica EU povući logičan potez i istu smjestiti na istu, odgovornu, dužnost kako bi se zajednica othrvala tom zlu na isti način a k tomu kad već imaš kadar, dvojbe nema.

Treba li komentar na sve ove podatke?

REPKA ZA BUDUĆNOST

Opet ja o demokraciji. A što ću kad se na nju svi pozivaju. Čudna je to zvir, svi je krste kako in paše, tumače na svoj način a potpuno je jednostavna za shvatit.

Volja naroda. I tu staju sve priče. Kume, imaš izbor. Moš se kandidirat, ako neš, moš birat. Sve ostavljeno na savjest pojedinca.

Već trideset godina svidočin nevirovantnim vratolomijama na Hrvatskoj političkoj sceni.

Nema tu čega nema. U vrh hrvatskog političkog komeserijata može uć’ ko god poželi a da ne mora podastrit jedan običan ovjereni dokument.

Da nije kažnjavan.

Tu činjenicu brišu oni koji su spremni, i kadri, dati svoj glas na neviđeno. Tu stoluju manipulacije protiv kojih naš narod još nije našao adekvatan ljek.

Svaka zajednica bi morala imati tu klauzulu jer naprosto to traži zdrav razum. Da bi dobija posao zamjene od tri miseca na nekom radnom mistu u državnoj službi, tu potvrdu valja da dostaviš.

Sad će parlamentarni izbori i za očekivati je svu silu lista pretendenata na ugodno radno misto u Hrvatskom Saboru. Nema boljeg radnog mista.

Imunitet i visoka primanja, uz niz pogodnosti su mamac gdje se neće birati sredstva na putu ustoličenja.

Siguran sam da će biti jedna lista u krilu čije koalicije će djelovati, i nuditi se, udruga „U ime obitelji“. Djelovati u nečije ime treba imati punomoć svake obitelji. Koliko mi je poznato ta udruga nikad nije imala značajan uspjeh na izborima a uporno rabi to ime.

To je prevara i manipulacija. Ja imam obitelj i na kraj pameti mi nije da oni govore, i djeluju, u ime moje obitelji.

Šou biz repka nam se smješi.

ŠTO ĆETE SA NAMA?

Mi koji smo sve svoje uložili u izgradnju objekta za bavljenje turizmom, znatno ranije od ovog „cvitanja“ apartmanizacije na Jadranu, dovedeni smo u matnu šahovsku situaciju.

Dovedeni smo na rub očaja jer se cili sustav na kojemu je zasnovan naš rad i opstanak obitelji urušija ko dvorac od pjeska na nekoj plaži dok tuče jugo.

Bavljenje turizmom iziskuje niz pretpostavki kojima valja udovoljit. Ogromna ulaganja sa stalnim održavanjem uz kreditne linije dovode nas u stanje kad ne vidiš izlaz.

Pripadamo društvu u kojeg ulažemo jer nije nepoznanica ni tajna koliko koristi naš proračun ima od ove djelatnosti. I društvo ulaže u nas jer bez zajedničkog interesa nebi bilo moguće ostvarivati ovako bitne rezultate.

Međuovisnost se nameće i kroz solidarnost. Mi smo sada na vjetrometini i nama je potrebna pomoć. Zbog zajedničkog sutra potrebno je što bezbolnije prebrodit ovu, nas iznajmljivača, krizu. Uplatnice za paušalni porez, boravišnu pristojbu i turističku taksu su stigle no pitaju li se u vladi kako to podmiriti ako nemamo dotoka sredstava. Lokalna zajednica na čijem prostoru su ti objekti ni ne pomišlja o storniranju pustih traženja kao što su; odvoz smeća, komunalni doprinos, vodna naknada, oborinske vode i niz drugih nameta. Svaki objekt mora imati priključak na internet i kvalitetan tv program iako neće biti u upotrebi.

Mali su izgledi da će netko rezervirati termin jer su skoro svi otkazani a i oni koji nisu čekaju rok kad to bezbolno mogu.

Zato moje pitanje Vladi i Saboru glasi. Jesmo li ostali na milost i nemilost zloj sudbini.

Ako smo za bilo što krivci opravdan je i neinteres.

Ako nismo, molim dokažite da smo netko o komu treba povest računa. Ako to ne kanite, ne čudite se da nam djeca potraže sreću negdi di je ona izglednija.

NAGRADE ZA NAJZASLUŽNIJE

Lip je običaj svake godine birat, izabrat i javno nagradit zaslužnike i grupe, koji su svojim radom, korisnošću i ponašanjem zaslužili.
Svaka lokalna zajednica ima taj običaj i moran priznat da mi se sviđa ta praksa i tradicija. No da bi zadovoljstvo bilo potpuno tu treba da bude sve odrađeno po posebnim pravilima. Izbor mora biti zasnovan na na nizu jasnih pokazatelja koje nestranačka odabrana komisija mora podastrijet javnosti.

Ovogodišnji izbor zaslužnika u gradu Splitu, u čast dana Grada, nema mrlju ni zamjerku.

No ima praksa odabira. U našem gradu dugi niz godina živi i radi akademski obrazovan čovjek imena dr. Dejan Kružić za kojeg sam siguran da bi referendumom građana bio prvi odabir.

Ne virujen da ima netko tko ne poznaje tog profesora na Ekonomskom fakultetu, gospodarstvenika a jedno vrime i financijera u gradskoj upravi. Ne virujen da većini nije poznato kako je upravo on, radeći dan noć, financije grada Splita uspija dovesti u takav red da su njegovi nasljednici mogli „na slipo“ nastavit taj kvalitetan zadatak. No pitanje je dali su znali, htjeli i uspjeli.

Najnoviji posao koji je uspio odradit na radost grada i splićana tiče se afere oko Spaladium arene gdje je spasio Grad propasti.

Neman ništa protiv da vatrogasno društvo, časna sestra, omiljeni svećenik, lokalni slikar, novinar, aktivista ili humanitarac budu nagrađeni ma ako već biramo najzaslužnije, volija bi odgovor na ovi moj upit.

Ili je ona stara u pitanju.

Ne nagrađuj boljega jer puno strši.

Vrag bi zna za razloge.