S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

POMAŽIMO, DA BI SE I NAMA POMAGALO

Ante Tešija

 |  ruj. 5, 2021

VANDA LONČAR

Moran priznat da san pomalo zabasa u beznađe i da se stalno priupitan, “ima li smisla”, postoji li valjan razlog u viru da me nešto novo obraduje i pruži kakvu takvu volju za daljnju borbu kontra zla koje se kotrlja našin prostoron.

K’o da smo prokleti. K’o da živimo nikin paralelnin životom besmislenosti.

Čitan i ne virujen. Mladoj ženi, željnoj života, ovo društvo uskraćuje nadu. Nekin jebeno blesavim pravilnikom HZZO je našao razlog da ona nije u fokusu njihova interesa. Skup in je lik da ona nastavi disat. Ona i njen devetogodišnji sin Roko.

Pa koju Gospu se proizvode ti likovi neg’ da pomažu bolesnicima? Zašto se u njihov izum uložilo toliko truda i novca ako se neće primjenit?

A što je to “skupo”? Ljudski život!? Zar on nije najdragocjeniji Božji dar svima nama podjeljen? Tko ste vi da određujete komu triba, a komu ne, poklonit šansu?

Taj novac je naš. I njen. Mi određujemo što sa njim a nikako neki profiteri koji se igradu sa našim životima.

Ja sutra uplaćujem koliko mogu! A vi!? Evo vam račun, uplatite koliko možete i po hiljaduti put pokažimo da nam je stalo.

IBAN:HR7024020063104018847

SWIFT/BIC:ESBCHR22

Dokažimo im da vridimo, a oni nek’ se upitaju o svojon vridnosti.

IGRE

Da će “sklepano” zajedništvo “starih” i novih klapati kako triba, ja san od prve sumnja. Gradonačelnik i moć sa jedne strane, te GV i nova praksa, sa druge strane, teško da će zadovoljit potribe građana Solina.

Amo se ne zajebavat! Amo stvari postavit kako priliči.

Trideset godina imati potpunu kontrolu nad životom Grada Solina i najednom sve to prosut u arju, e to nit’je lako, nit’ moguće. Vlast, i vladanje su zajebana kategorija kad se čovik, grupa, na nju navikne a u neki zeman to izmakne. E, to je format koji uokviruje naš Grad Solin. To je činjenica I teško da netko može kontrirat.

Rodiše se niki novi klinci, odrastoše, i pokrenuše “pitanja” koja se dotad nisu postavljala. Birači skontaše da je vrime da se i sami uključe u taj proces, i pomalo se “balun” počme kotrljati.

Svidoci smo da se “brak” ne konzumira na obećan način. Svidoci smo da i neće. Tu nema zbora jer se različitosti već javno nude na opravdanja.

GV je zapravo vlast u Solinu. Bez njih je sve upitno. Gradonačelnik i njegova ekipa, očito, to još nisu u potpunosti shvatili, i prožvakali. Pukla “ljubav” a da nije ni počela konzumacija. Podmeće se.

Lako je za podmetanje. Ma nije za nuđena objašnjenja, opravdanja, i uvjeravanja. Naiva.

Najnoviji primjer se ogleda oko sasvim jednostavnog pitanja. Postavljanja članova UV i NO u onim ustanovama kojima je Grad osnivač.

Ako nisu kadri da se oko tog sasvim jednostavnog pitanja dogovore, moš mislit što će bit kad veći problem pokuca na vrata.

Mene posebno ljuti način na koji se krenulo u obračun. Tu se na uvid ponudila jedna sasvim čudna kombinatorika. Naime, gradonačelnik se drznija osudit postupak GV-a, i ponudit razlog osude a da nije promislija o uzroku i objašnjenju.

Konkretno, sav van sebe, pita “nove” što imaju kontra osobe koja uz sebe ima sve atribute uspješnosti, obrazovanje, rad, ponašanje, talent i volju, te ju kane smjeniti sa položaja člana UV ustanove kojoj je Grad osnivač.

Normalno, gradonačelnik ne nudi objašnjenje zašto je takovu osobu sa svim atributima uspješnosti, obrazovanja, rada, ponašanja, talenta i volje, otfrljija kad je ista sebe ponudila na natječaju za ravnatelja te iste ustanove čiji je osnivač grad.

Licemjerje, zar ne?

A DA MALO BRENZATE

Shodno gore iznijetom ne mogu a da na razmatranje ne ponudin neku novu igru koju nude poraženi.

Demokracija je igra. Od njene razigranosti ovisi naš status. Nju se ne smije sputavati jer sputavanjem se nudi neki drugi sustav kojeg smo, kao, odbacili. Jednoumlje je rečenica koja se na prvu svakomu gadi. Ma želja za vladanjem u našem okruženju upravo nudi novo lice jednoumlja. Silno puno je skrivenih načina kako da se preuzme totalna vlast pod nazivnikom kako se na taj način jedino mogu nudit, i rješavat, projekti. Nitko nam ne smeta. Imamo većinu.

Dovabiti masu birača u svoj tor nije baš lako i jednostavno. Postoji javno blejanje kojim se poruke šalju a one su karakteristične za izazivače. One željne vlasti. Te poruke su iste kod onih koji nikad nisu dobili vlast, a tili bi, i kod onih koji su trenutačno izgubili vlast.

Najuvjerljiviji primjer jest u gradu Splitu. Vlast se prominila i kao takova silno se trudi da bude drugačija od prethodne. Ima tu materijala i za pohvalu ma i za kritiku jer se nesnalaženje često manifestira.

E sad, za očekivati je da se oporba javi. I evo je, javlja se. Redovito. Mediji to rado žvaču i ispljune na površinu. Najupečatljivi primjer su pokušaji predstavnika stranke privatnog imena i karaktera koji je dobija zadatak da popljuva sve što im se pričini da triba.

I pljuje mladi jangir sve u šesnaest. Nema pobro moj teme koju taj bezlični lik neće “obradit”. Odma uz to traži ostavke jer nisu splićani zaslužili da ih netko takav zajebaje. Možda bi se kod nekoga pojavila simpatija za te rafale da se poza tega ne krije nešto nakaradno i gadljivo.

Još jučer je taj bezličnik bija produžena ruka najveće političke sramote u gradu Splitu. Tko se još ne sića velebnih akrobacija kroz privatnu grabež dotičnog šefa mu, kad se za misto kosca trave po splitskim parkovima njega moralo pitati. A on bi upregnija potčinjene da ispitaju možebitno rodijačko-drugarsku potribu. Mene jedino čudi kako nije svog psa ili mačku stavija na koju funkciju.

I sad se eto desija razvrat pa se pokušava umit šporko lice kako bi se ponovo uspentralo na moć vlasti I nastavilo ćapit što se nudi.

Ponuda je tu, jebeno je ako je gnjila!

INVALIDNE ODLUKE

Ne mrzin nikoga, ma volin različito.

Meni je život podarija jednu osebinu na koju san silno zahvalan darovatelju. Osjećaj pravičnosti uz humanitarno življenje. Naprosto san osjetljiv na nepravdu i ljudsku invalidnost.

Bog očito nije baš upućen u sve pa se dešava da se mnoga ljudska bića upute u život sa manama i tegobama, sa kojima im se valja boriti. A ta borba je silno veliko opterećenja sa potpuno drugačijim potribama od zdravog čeljadeta.

Ta kategorija nesritnih ljudi u svakom normalnom, i moralnom, društvu ima, mora, biti iznad i tu nitko nema pravo petljanja u izmišljanju zamki i prepreka. Prioriteti su tu jasni.

Ovaj besramni pokušaj opravdavanja kod otpusta invalidne žene u JUSO Split, od strane nove vlasti nema nikakvo uporište, a najmanje da ona tu nije potribna. Zar mislite da ona nebi radije bila zdrava pa taman čamila na birou rada?

Vratite tu ženu na to radon misto!? Vratite joj dostojanstvo jer ona očito ne želi milostinju već da svojim radom pridonese obitelji i društvu.

Iz svog iskustva, radom sa invalidima, mogu tvrditi da njima jest do pomoći no oni su najsretniji ako rade i tako sebe spašavaju bespomoćnosti.

Primjer splitskog DES-a je najsvjetlija točka ljudskog odnosa prema njima.

Njima triba jako malo, a to malo je naša obveza i prestanimo se poigravati sa tim ljudima koji su puno bolji od nas koji bez tog nameta bauljamo.

MOLBA NOVINARIMA

Moran priznat da san se grlato nasmija kad san peška dvi molbe, opaske, jednog izgubljenog lica u vrimenu i prostoru a koje je uputija putem svog fejs profila, mediji prenijeli.

Molbe, opaske, se odnose na dva izuzetno cjenjena novinara različitih medija.

Naime, izgubljeno lice se buni na njihov učestali komentar, na njega i njegov javni rad. A dotični je toliko zasmrdija prostor, fizički i medijski. Svojom aktivnošću “neuništivosti” sam nudi sebe kao metu no samozaljubljenost ne nalazi prostor pohvale kod nikoga pa kako bi i kod njih?

No on ih “uljudno”, zamislite bez očekivanih psovki, moli da ga se ostavi na miru jer oni njega, i njegovo djelovanje, ne razumiju a uz to su nepismeni i pokvareni sa sumnjon dodvoravanja uz nekakvu sitnu naknadu. Poručuje urednicima kako će im tiraž, eto zbog njih, silno opasti!

Ovo oko naknade shvaćam kao njegov vridonosni sud jer je očito u eri svoje moći sam tako postupa pa zašto nebi i drugi. Samo što se ovdi zajeba i pokaza kako je blesav u tim tvrdnjama jer da imalo mućne glavom spoznao bi kako su njih dvojica upravo suprotnost njegovim tvrdnjama, i njemu naravno.

Ko zna, možda im on ponudi nešto za umivanje grezoće koju je za sobom prosuja.

GLORIJET

Zeznuli me ovi radovi oko preuređenja Glorijeta podno Gospina otoka.

Dugo traju a meni su put na kavu prikinuli pa moran naokolo. No, nema ljutnje jer kud god krenija put je uredan i brižljivo uređen.

Ne znan zašto se ovoliko oteglo i moran priznat, ko amater, da se čudin pustin radovima, kopanje, primištanje, ravnanje, pari da se rade temelji za višekatnicu, neboder.

Nekako mi je i cjena malo “nabrekla”. Ma pošto san ja amater onda je moguće da san u krivu.

A jedno znan. Bit će lip sadržaj. Ambijent. Radujen se i poručujen da se ovakva ulaganja prošire i na malo širi prostor. Evo kod mene, u Hektorivićevoj, pantagane sa zapuštene parcele nanovo nadiru u moj uređen prostor.

Previše je vlasnika u udjelu, neman se komu obratit. A priznajte, vi koji prolazite tom ulicom, da je Hektorovićeva baš po miri čovika i življenja.

VRTIĆ PO MOJOJ MIRI

-Evo ti se radi vrtić!?

-Meni! A di to?

-Nu pogledaj. Negdi tu u Solinu. Radi se vrtić za starije. Moć’ ćeš cili dan bit tamo. Sa svojima.

-Jel’ to name misliš?

-Da. A na koga bi drugog. Baš se radujen. Ujutro te ukrcamo u auto, istovarimo tamo, pa uveče doć pote.

-Kako si to pošteno i stručno objasnila ja predlažen da tamo i spavan.

-Zašto? Ol ti nije do nas stalo?

-Je, ko i vama do mene!?