S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PORUKE I PODUKE

Ante Tešija

 |  pro. 30, 2024

Ovi izbori, za predsjednika Države, će ostati zapamćeni ko posebnost jer su pokazali da se nešto kod hrvata budi. Buđenje je čin kad osjećaš potribu, u demokraciji, da te se čuje, da je sazorilo vrime da podiliš nagrade i kazne. Vrime kad samog sebe instaliraš na misto čimbenika. Onog tko je bitan i obvezan da se probudi i bude na straži. Sam sebi postaješ bitan a nikako sporedan kako nebitni za suživot nastoje postić.

Iskreno, volija bi da je sinoć skončan ovi sraz kandidata i da Hrvatska u Novu godinu ujedri sa jednim gotovim riješenjem, bez financijskog minusa, jer novih 14 dana „dvoboja“ neće ništa novog ponudit a kamo li riješit. Predstoji mrcvarenje a epilog se znade.

Ljudski je takmičit se, a još ljudskije priznat poraz.

Zašto su ovi zadnji izbori iznimni? Zbog činjenice da uvijek postoji mogućnost uplitanja birača i da samo on može odredit smjer ka budućnosti. Zbog spoznaje da je stravična snaga u njegovoj odluci, te da se jedino tako ispravljaju negativnosti, namećući svoj jedini interes da se živi u društvu jednakih šansi, pravde i socijalne osjetljivosti.

Narod putem svojih odabranika može, i mora, biti uporan do konačna cilja, dok se stanje ne postavi po jedinoj formuli opstojnosti. Loše stanje traži promine pa makar se u nizu promina digod i pogriješilo.

Ovi izbori, označavani kao nebitni, upravo postaju jako bitni jer je jasno poručeno što nam triba a sa čime se više ne tribamo zamarati već u startu odbaciti ko štetno.

Ovi izbori su položena mala matura, slijedi novo učenje do nove diplome.

Demokracija nas je uvatila nespremne.

Nenaviknuti na dijalog, slobodu izražavanja i volju većine, postadošmo halapljivi u spoznaji da ti skoro ne triba ništa da bi posta netko, što zapravo nisi.

Namisto da gradimo novo društvo na čvrstim temeljima, da izbjegnemo nove nevolje nastranosti, čak ni surovi rat nas nije moga sprečit da interesu i kvarljivom profitu zalupimo vrata prid grabežljivim šakama, već smo u osvetničkom stampedu pogazili svu zdravu sirovinu potrebitu za daljnji razvoj.

Nametnule su nam se nečasne sile, kvazi domoljubi i gnjili gospodarstvenici te sa jeftino ubranim kapitalom zarobiše nas i našu šansu da budemo društvo bogatih i jednakih po zaslužnosti. Majstori manipulacija su nanjušili brloge di je bila zaleđena mržnja, a ona vodi osveti i novim krvavim trenima, te se sijanjem straha i buđenjem aveti prošlosti pokazuje kako će proći još puno zemana da se ta opasna bedastoća iskorijeni. Zalutali smo u vrime kad glasna manjina, desno orjentirana, galamom i pritnjama pokušava nadvladati normalno, vično tražeći nove neprijatelje te pod poznatim zastavama negiraju svu naprednu ideju.

Mene ljuti njihova nerazumna tvrdnja i poziv naroda da se odupre ekstremnon ljevici ko opasnosti koja će urušit našu slobodu. Oni , da i hoće, ne mogu pronać opravdanje za tu tvrdnju, osim što pljuju po Radničkoj fronti koja se bori za slobodu i pravo radnika ( djelatnika ) na normalan i dostojan život.

Oni imaju svoje poklonike, mizerno no imaju, te raduje što im se ljubitelji osipaju i odustaju, ali količina mržnje nadoknađuje nedostatk brojnosti.

Jučer smo odabrali. A jesmo li imali šansu odabrat najboljeg? Nismo! Zašto.“ Jer nam je praksa oduzela mogućnost da se u utrku zapute najbolji. A zašto nisu? Jer smo izgradili nakaradnu praksu kojom svaki „klaun“ umišlja da je on to, nesvjestan da je samo paradni pinokio kojemu je do vlastite promocije ne kontajući da tako brenza drugačije, bolje, mogućnosti.
Oni demokraciju ne razumidu, ma razumidu mogućnosti koje im nudi. U politici moš uspit i sa jednim razredom srednje. Ako si mudar i ako imaš nos za pripoznat sljedbenike. Tutni im obećanje, plati gajbu pive i glasovi se nižu. Ne odgovaraju nikomu jer su naučili „zanat“ te sa svakim novim mandatom bivaju čvršće zavareni za svoju metu.

Dalek je dan, ma moguć, da se mandati ograniče na normalan rok, da se granice feuda prošire na rentabilno i da se zakonom uskrate nakaradne mogućnosti. Nije nemoguće dočekat dan kad će ostavke biti normalan slijed i nakon kupnje hulahopki na službenu karticu ili parfem za partnera. Nije ostavka osuda već poruka u vladanju i moment kad više nisi dosljedan pa tako ni potriban. Možda je to pretežak teret ma jedino moguć da se stanje moralnosti konta ko potribno.
Stožerna stranka HDZ koja kroji našu sudbinu i koja snosi svu hvalu i pokudu dosad prijeđenog, valjda na krilima nedodirljivosti, osta u čudu što su joj okrenuta leđa i što je opasno nagrižen „splav“ kojim dokono jedri kroz našu stvarnost. Ne bi ih triba zabrinut kontra od onih koji su im uvik kontra već od onih koji su njihovi i koji su u ovom činu odabira kandidata rekli da to više ne prolazi.

Lipo i korisno je bilo vidit mlado, obrazovano i inteligentno biće kad je sam samcat na euforija skupu usta i reka rečenicu nade. „Ne može stranka ovisit o jednom čoviku.“

Pogodija je u sridu, utrpa članovima nadu i u trenu „odmah“ zauzeja čelnu poziciju.

Može li se desiti isti scenarij jer je sasvim izvjesno da se slučaj ponavlja. Jutros san popija kavu sa mojim prijateljem iz te stranke. Dovoljna mi je bila njegova jadikovka. Kratka ma sadržajna.

„Sramim se, nelagodno mi je, kad san čuja da mi nemamo kandidata a naročito kad je rečeno da je ovaj, ne naš član, reka da bi on to tija. Ma Boga ti! Prije te izjeve sam odsluša govor tragično poraženog kako će on, ipak, pobjedit i Hrvatsku očistit od svega lošeg i kako će on biti taj koji će zalupit vrata, zna se čemu. A buzdo je tom rečenicom osudija i prozva upravo nas koji vladamo Hrvatskom. Nas koji smo mu dali poklon šansu. Čemu taj blud, zašto zaobilaženje kvalitetnog članstva a ja san siguran bar za desetoricu koji su mogli uć u drugi krug sa tisnim rezultat

Zašto je HDZ sebi postavila ovaku zamku, potribne su puste analize no po meni je jedan jedini razlog pljuske koju mora otrpit. Podcjenjivanje i oholost su razlozi velikog debakla. Sam član, što je i slipcu vidljivo, je dao ruku ovakvom rezultatu jer je jasno kako stranačka disciplina ima svoj rok trajanja.

Nema većeg razloga za nezadovoljstvo od onog kad ti se nameću riješenja proizvedena u kutevima moći i samoljublju pa ti ostaje samo da šutnjom i disciplinom drugorazrednosti nastaviš svoj uzaludno potrošen put.

A upravo moć glasanja ti daje šansu da se kako tako spasiš pa ispoljiš svoju moć no time nisi postao slobodan jer se skrivaš iza onog kartona na glasačkom stolu i ispoljiš neposluh.

Upravo se to desilo. I otvorilo nove razloge nezadovoljstva, ne samo u toj stranci već mnogo šire.

Milanović je pobjedija, možda ne iz potpunog uvjerenja da je on najbolji izbor već iz činjenice što je slobodan i što svoju društvenu obvezu iskazuje javno, prkoseći nekim gnjilim pravilima, i baš tu je njegova snaga te je dobija legitimitet da naredni ciklus bude još konkretniji i jači kao brana svim pokušajima da se ukradu demokratske mogućnosti narodu koji predstavlja.

Varaju se svi koji tvrde da je taj mandat paradnog karaktera. Jeste u odlučivanju i odabirima ma snaga sugestije, vičnog opominjanja i dokaznog materijala, kod onih koji u konačnici odlučuju, zar ovaj put nije iskazana, biva snaga razorne moći.

Ovaj sastav ponuđenog je naša stvarnost jer je evidentno da se tu mogu ušuljat potpuno bizarni likovi i totalno promašene politike. Kojim razlogom je on, i zašto prihvaćen, i u ovu utrku umočen kad se znade da nema utrke u koju taj neće zabasat. Kojim razlogom je ona umislila da nju samo čekamo pa nam obećaje mogućnosti njenog djelovanja od povjesnih ispravaka do vatikanskih nedodirljivih zidina.

Zapravo smo imali društvo potpune promašenosti te ne čudi što trenutni, i budući, nije pokaza ni trunku interesa da se sudara sa njima i njihovom ispraznosti, što mu je namaklo silno puno simpatije i u konačnici odabir baš njega.

Sumnjan, ma siguran sam, da neće u ovih 14 dana dati „šansu“ potpuno promašenom kandidatu da se na njemu dokazuje, i pokazuje, ko mogućnost ispravke.

Sumnjam da je stranka na izgubljenog spremna trošiti novac i energiju, u nešto što nema izgled ma ima mogućnost da jon natura nove negativne punte jer je iz završnog njegova govora on zapravo puca po njima samima. Potpuno nesvjestan svojih izričaja u silnoj želi dodvoravanja tuče u noge onih koji su ga, davno izgubljenog, postavili na njegove.

Sve u svemu, ostaje nada u zrelost izabranoga, u ostvarenje izrečenog na završnom obraćanju, te nada da će i suprotna strana konačno shvatiti da samo zajedničkim interesom pomažu sami sebi.
Ako ništa drugo, takvim novim pristupom mogu zaustaviti daljnje negativne rezultate na glasačkom tržištu.

Jer su lokalni izbori na pragu. Jer su ovi opasna opomena te je i na strankama, pojedincima i glasačima da okrenu novi list na kojima piše; razmislite.