S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PRAVDE, PRAVDE SMO GLADNI!

Ante Tešija

 |  velj. 2, 2024

ŠTRAJKAČE

Svaku malo prid nos nam turnu neki novi štrajk ko opomenu.

Evo suci štrajkaju! Pošteno. Traže svoja prava i tu mi vansudska sitnavelj nemamo neki uvid da bismo mudrovali. Za to je zadužena vlada i Država. Ma ko plaća buletu, jer svaki štrajk isprsi račun na podmiru. E tu smo mi akteri, doduše i tu nas nitko ništa ne pita. Plati budalo.

Dakle sud se žali na Državu! A na koga ću se ja žalit ako iman primjedbu na rad suda? Do sada nisan moga ali bar sad mogu iznijet na vidjelo kako taj sudski aparat nikomu za ništa ne odgovara. Još kad im u društvo dodaš odvjetništvo onda je to sila koju je najbolje izbjegavat.
No đaba ti ako te netko tuži. Moraš rode pohodit onim „čarobnim“ sobama di se namrgođenost može rizat pošadon.

Ja san 23 godine obija hodnike jednog suda. Dvadeset tri, pišen i slovima, da netko ne pomisli krivo ukucan broj. 23 godine paćenja, strahovanja i plaćanja. A slučaj je moga riješit đak drugog razreda upravne škole.

Takvu režiju ni Tarantino nije kadar ponudit. Tražija san od Države odštetu zbog poznatog razloga.

Odjebala me nogon u guzicu.

HOLOKAUST

Dan mog rođendana i dan holokausta se poklapaju.

Patin dugo zbog sudbine tog nesritnog naroda no sad san zbunjen, izmišalo mi se, nema logike, zašto, di to vodi, su pitanja koja mi ne dadu mira.

Žrtva odjednom postade krvnik.
Kako je malo potribno da se izokreni stanje. Židovski narod je po svemu poseban, da je silno puno za napredak civilizacije a obično biva da takovi izazovu zlu sudbinu sami za sebe.

Danas sa tugom i gnjevom pratimo genocid , njih na drugi narod. Danas se pitamo tko je na redu da nad njima svjetski policajci uvode „demokraciju“. Svjet je posta užarena arena, sukobi bezrazložnih interesa su prijetnja globalnom stradanju te sa pravom svaki normalan čovik drće pod tom mogućnošću.

Sloboda i pravo na život su svetinje.

PROTREST

Danas se u dva najveća Hrvatska grada protestira kontra zakona koji će ubit puno sloboda a među njima najvažniju.

Novinarsku! Pravo na rad najsvetijeg zanimanja u službi naroda.

Zamislite život bez informacija? Ma i nije teško skontat koliko bi se tega provlačilo ispod radara izvještavanja. Koliko bi zločina bilo u domeni spoznaje uskog kruga, koliko bi nikogovića grabilo bez opasnosti i stvaralo svoj začaran krug kriminalnog carstva.

Komu odgovara ovaj zakon koji se tobože brine baš za suprotno. Koji kani osigurat bezbjedne, tajne, izvide da bi se osigura jamčeni način kažnjavanja. A što smeta što u javnost procuri informacija obrade tih „svetaca“ našeg stradanja? Što smeta ako je tu javnost duboko zaorala? Osuda javnosti je garant da bi mnogi, sa obe strane, bili pod lumbrelom sankcija i da bi opomena bila učinkovita za daljnju „suradnju“ skretača sa ispravnog puta.

Novinar je svetinja koju mnogi ne prihvaćaju. Remeti puno puteva u vlastitu korist pojedincima, na štetu zajednice.

Split, brojnost prisutnih novinara, je posla jasnu poruku. Kršit ćemo taj zakon, sudite nam.

Držite se zakona koje imamo, čak su i dobri, te sankcionirajt one koji su pod tom lumbrelon.

„GARAVI“

Nebi tija mudrovat oko izjave saborske zastupnice jer nije vridno pažnje no ta izjava povlači puno toga za sobom.
Strani radnici su naša sudbina. U budućnosti će ih biti puno više neg’ se zamislit može. Naprosto, otkrili su Hrvatsku, našli smisao i korist da nam budu svakodnevni susjedi.Ja, i mnogi, ih shvaćam i ne smetaju mi. Dapače.

A da se sitimo našeg čovika koji je od pantivika iša trbuhom za kruhom. Zar je usporedbu teško shvatit. Pa to se i danas dešava, samo što danas biže školovani, oni u koje smo puno uložili, ostaje staro stanovništvo i ovi „škuri“ su nam zapravo više neg’ potribni.

Hrvatskoj priti saharanizacija prostora.

Mnogi su sa ognjišta pobigli na traktorima, opravdano il’ neopravdano, njih nema. A prostor valja popunit.

Natalitet pada, društvo srlja u nerazumna stanja i ta vična težnja postaje našim greškama zabrenzana. Svit se otvara, granice se brišu, ratovi tutnje te nije naš problem što se netko iz dalekog Nepala doselija, već je naš problem mnogo drugačiji i opasniji.

Bumo videli.

POPLAVA NA POLJUDU

Rijeka je opet potekla Poljudom i očito odnila sne o tituli.

Nisan neki stručnjak za taktiku, nisan ni bija neki igrač, ma volin baluni i Hajduk, i nije mi svejedno, kao i onima tridesettisuća na tribinama.

U životu tribaju vođe. Pa i životinje biradu najkvalitetnije. Ima li naš Hajduk takove vođe? Nema. Baulja se već dugo godina a titula ne dolazi sama od sebe.
Poljud liči na svratište isluženih. Selekcija je naprosto smišna i čudna.

Gledan Španjolsko prvenstvo. Gledan prvorazredne ekipe. Vidin golobrade igrače koji čine čuda sa balunom.Nadan se da se razumimo.
JAMAL li pravo.

IMAN TI NEŠTO PRIŠAPJAT

-Znaš li ti koja je najbogatija Država na svitu?-evo ga opet.
-Amerika!- bubnen ko iz topa.
-A neee. U obzir uzmi veličinu države i broj stanovnika-ispravi me sveznadar i znatiželjni provokator.
-Onda Švicarska!
-I ti si mi novinar o’ one stvari. Vatikan! Ona je najbogatija Država na svitu.-slavodobitno mi se unese u lice.
-A bil’ objasnija molit ću lipo?
-Vako. Znaš li ti da ona teži 270 miljardi dolara. Što se zna. Koliko još e to nikad neš doznat. A znaš li ti koliko je miljardi potribno dat’ da nema gladni u svitu?
-Pojma neman!
-Sedan miljardi. I sad ti meni reci zašto mi svaku godinu dajemo, po vatikanskom sporazumu, puste miljarde a sirotinja nam se množi ko gljive poslin kiše. Zašto dajemo bogatima a zna se čiju lovu dajemo. Od sirotinje. Gukni!?
-Oprosti sveznadaru nisan te pripozna, ma moran reć da si uvjerljiv.
-I jesan. Eeee, i sad ti meni reci, napiši ako smiš, zašto crkva ne plaća PDV, zašto ne podnosi porezne prijave i ne opravdava uložena sredstva? Zašto? Vidin nemaš riči! I još ću ti reć jednu. Zapadni svit je uveja zakon kako financirat crkve. Oni koji su vjernici i koji koriste sve vjerske obrede. Nek se isprse a nas nek ostave na miru.
-Bogami si ti za katedru spreman. Il’ to il’ će te ubit. Nema druge!
-Ne zajebaji se. Ko mene, a i tebe, obadaje. Vidin da pišući sereš, sa pravon, po demokraciji. U pravu si. Ona je totalitarizam kao i fašizam, komunizam i religionizam. Sve su to totalitarni sustavi. Različiti ma naum je isti. Deri sirotu, sij strah i eto te, vladaš.
-Boga mi si me smanta. Ma moran ti priznat ovi put si baš uspija. Oću li te potpisat?
-Da se nisi usudija!
-Onda sebe izlažen opasnosti, ko će mi povirovat da je netko ovo reka?!
-Jebe mi se! Kako oš. Znan da oš napisat i zato te cjenin.
-A ako najeben oš mi donit voća u bolnicu?-Oću!

Eto s’kim ja iman posla. A vi prosudite da li je u pravu za sve ovo što mi je izdiktira na kavi u jednom mom omiljenom kafiću.