ZAGORO MOJA
Ante Tešija
PRIČE SA TRAJEKTA
Ante Tešija
Moran priznat da u posljednje vrime, stari se, sve rijeđe bivan pozitivno iznenađen na događanja koja nas okružuju, koja nam se serviraju na uvid i od nas traže reakciju.
Ovo što se dešava u zadnje dane, ovi šušur oko Splitskog lita i isčekivanje zadnje premijere, od mene uradiše aktera pa moran priznat da san i sam iznenađen aktivnošću i znatiželjom koja me opasala.
Možda bi ova zadnja premijera prošla ispod mog radara da nisan i sam akter u istoj, pa molim da se sve napisano ne shvati nikako drugačije već kao osvrt na tu predstavu kroz iskrenost doživljenog.
Radi se o dramskoj predstavi “PRIČE SA TRAJEKTA”, uradak četvero mladih autora koji su u potpunosti opravdali svoje akademsko obrazovanje po pitanjima kazališnog zanata. Ovi tren njihova imena nisu bitna, naglasak stavljam na njihovu genijalnost što su se usudili začeprkat posebnu temu, na posebnom mjestu, na poseban način.
Mlad umjetnik mora svoje stasanje turat u pravcima koji su još neistraženi, ne zadovoljavat se kopijama već viđenog, jer samo novo i smisleno ima prođu da taj put bude obećavajući i primjereno praćen.
Nakon ovog njihova izleta u savršenstvo potrebitog, garantirana im je pažnja šire javnosti a za to su samo oni, jedino oni, zaslužni a mi ljubitelji igre na daskama sa pravom trljamo ruke isčekujući nastavak čarobnosti potpisano njihovim rukopisom. Normalno, uz uvjete koje im je osigurao njihov teatar, uz glumce koji su perfektno udovoljili njihovim zahtjevima.
Vratimo se temi. Anica Tomić, Jelena Kovačić, Ivor Martinić, Nenad Kovačić, Lada Petrovski Ternovšek, Sonja Obradović, Nikolina Kuzmić, Karla Leko, Ena Subotić, Josip Vinko Lozić i Rubina Sarajlić, su tim koji zaslužuje pohvalu i priznanja. Ovo djelo je njihova diploma za daljnja nova djela.
Sama ideja je udrila timbar zainteresiranosti. Trajekt, taj čarobni grintavac na moru od kojeg su generacijama otočani preživljavali u ovoj predstavi je glavni “lik”. A priče, događaji, zgode i nezgode su sastavnica onog vrimena kad čekaš da se ukrcaš i iskrcaš.
Taj čaroban svit zajedništva po salonima, za bonaci i nevera, mladi autori su domišljato iskoristili nas koji smo imali što ispripovidat.
Jedan oveći dil mog života san proveja na omiljenom škoju Braču, često putujući tamo vamo, pa nije bilo druge već se odazvat pozivu da im podarimo svoje priče.
Počašćen sam zbog uvrštenja a naročito što je ansambl HNK-a vrhunski “izmiša” sve naše priče tako da je u salonu pozornici, puno više glumaca jer smo svi mi dali svoj pečat prisutnošću.
Mladi autori mogu odahnut. Stvorili su djelo koje će dugo živit a ja ovom prigodom koristim prostor da predložim, vodstvu HNK Split, da razmisle o gostovanjim po gradovima uz obalu di “Oliver” može pristati.
U jedno sam siguran da ni jedna katriga nebi bila višak.
Još jednom, pod dojmom, iskrene čestitke svim akterima ovog nesvakidašnjeg projekta.
