S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PUSTA PITANJA, BEZ ODGOVORA

Ante Tešija

 |  ožu. 17, 2025

ŠIRINA SE SUŽAVA

Svaki dan san na stazi zdravstvenih koraka a ona vodi priko Širine u centar Solina.
Radi se, nema što, samo što se još ništa konkretno ne vidi. Ona grdosija što buši, radi svoje pa se imamo nadat da će iz zemlje izronit stupi potporičari. Samo kad!?
Bojin se da uz ovo i sljedeće lito će ostat u istim uvjetima mrcvarenja nas vozača. Ja iman sriću jer san skonta i vrime i pravac kojim mogu izbjeć silne gužve.
Sporo to ide rode moj. Nema baš puno radnika, bageri i ostali strojevi miruju. Pa kako san po prirodi blesav i čangrzav ja san sve pripisa velikim problemima koje ima gazda izgradnje. Naš Debeljak.
Bidan čovik je izgubija parnicu u Norveškoj. Bezobrazni vikinzi ga gadno zajebaše. Nisu mu dozvolili da ih zajebe. Vrati pobro 14 miljuna eura onima koje si ka’ zajeba. I to odma, nema tu žalbi i noćni tajni razgovora.
E sad ja stupan u obranu uvik napadnutog bidna čovika kojeg Norvežani, ledena srca, nisu razumili. Nisu mu se smilovali. Čovik uspija napravit devetoro ( 9 ) dice, devet mladih hrvata koji će kad se stablo razgrana popunit i ispravit demografsku sliku propadajućeg društva.
Čovik in je jasno u zapisnik iznija da nema oklen vratit tu lovu. Devetero dice će mu ostat gladno a to ne priliči zemlji Nobela koji vridnuje sve napredno.
Sad se vi pitate kakvu vezu ovo ima sa širinom koju on izgrađuje.
Nisan zna da ste toliko blesavi i ne razumite.

ZBUNJUJUĆE BROJKE

Nemilice san se iznenadija kad san pročita podatak koji najmoćnije upozorava kojom stranputicom koračamo.
60 000 manje upisanih đaka. Jedan oveći Grad. Dubrovnik.
5 000 novih učitelja. Sto popunjenih učionica. Za koga?
Podatak koji zbunjuje, tira na razmišljanja i nudi odgovor da smo gadno zastranili u mnogočemu a naročito u demografskom oporavku. Svi su izgledi da će se trend nastaviti, i što tada? Koga će učiti ti učitelji? Usput, evo ih na ulici u prosvjedu zbog mizernog dohotka kojeg primaju. Očito će i manje ili će svoj spas potražit ko konobari, kuvari i čistači soba. U turizmu, dok ga ne uništimo. Na dobrom smo putu.
Usput i podatak da je 10 miliona eura, bez pasoša, prešlo granicu i skončalo na Mostarskom sveučilištu. Nije vrag da nam se i tamo školuju učitelji.
Usput, priko nekih medija, saznak da se desetine tisuća diploma preselilo sa velebnih privatnih sveučilišta u BIH na naš sveti prostor. Sumnjam da je i jedna sa naših sveučilišta ošla tamo.
Štaš, ima se, može se.
Ovo sa đacima je već ušlo u praksu. Stravičan je podatak da nam po ruralnim područjima gnjiju nekad prekrcane škole, izazivaju tugu, dok se vrli stručnjaci trude da nas uvjeravaju kako se tribamo probudit i nastavit pravit dicu.
Bolje bi in bilo da nam poruče „jebite se kako znadete.“

RUŠEVINA BALKAN

Toliku tugu odavna nisan osjetija ko danas kad san spozna da se tamo daleko, nekad u istoj zajednici, desija belaj pripisan samo ljudskoj gluposti, nemaru i kriminalu.
U dragoj Makedoniji, narodu posebne vridnote, u mistu Kočani, u sklepanoj baraci bez dozvola, svoj kraj doživiše, za sada, 150 mladih ljudi željnih zabave, u požaru i panici. Tko je kriv? Čovik! Taj gad koji ne preza od suludog nauma zarade. Gad koji ne izvršava svoje zadaće. Govno kojemu nije stalo do sigurnosti i bezbrižnog odrastanja dice iz susjedstva, iz iste ulice, istog dvora a moguće i istog ulaza .
Sad kreću žalopojke, rone se krokodilske suze, šalju se poruke saučešća, nudi pomoć, priti se osumnjičenima a već sutra se može deset isto zlo. Blizu, daleko, zar nije svejedno.
Mlad život je svuda isti. Od istog Boga smo sklepani, kažu da on o svima vodi brigu, stara se i dili pomoći.
Već sutra se tu negdi pored nas može sorit neka nadstrešnica, neki balkon, neka zidina ili gnjilo stablo. Raspon „ponuđača“ je raznolik sa istim sadržajem. Smrću.
Šaljemo i mi saučešća, nudimo pomoć, stalo nam je da prijateljski narod Makedonije znade da smo uz njih.
Spominjat Saška Gešovskog je već „dosadno“. Reći će mi; „ Opet ti vraćaš Jugoslaviju u naš dom.“

SPLITSKI ĐUMBUS

Evo nam nanovo one, izvanka od Škvera, rugobne zgrade u žiži interesa.
Spaladium Arena, nanovo među Splićanima sije razdor, svaki politički pobro želi i na njoj pokupit koji punat u uvjeravanju građana da će baš on sa njom postupit najbolje.
Svi se prave gluve Toše, zaboravljajući kako je ta sramota na sjeveru Splita tamo osvanula. Svi zaboravljaju da je jedan ekonomista genijalac i zaslužnik grada Splita, spriječija nesagledivo zlo koje se motalo okolo njen. Naš Dejan Kružić.
Imati onaj prostor u svom gradu, koji je pozoblja silnu lovu, i ne imati ideju šta sa njim, a može se i te kako može, jer Bože moj ako nema dovoljno naših grla, da je popuni, ima Prijovićki, Brena, Kitića i sijaset folk grla da ju učine rentabilnom.
Sad će oni kojima ja vraćan Jugoslaviju u naš dom, skočit tlak i oplest novu turu pljuvanja, a to što bi navedeni po par puta popunili istu, ne smeta jer i oni sami u udobnoj unutrašnjosti, svog auta i doma. liče dušu uz Milu Kitića.
Ja san ekonomista, nova vridnost mi je najjači ekonomski pokazatelj, a ekonomičnost i rentabilnost su isprid svih ideologija a naročito gnjilih.
Riješenje se zna, ma kako ga sprovest ne znaju. Mizerno, zar ne.
Budale, otvorite vrata, pozovite na okupljanja, naplatite sajmove, susrete, sportske spektakle i dozvolite Splitu da diše. Vaše jado ideološko prepucavanje ničemu dobrom ne vodi. Dajte mladosti da sama upravlja svojom sudbinom. Ma ima jedan uvjet. Ne onoj uhljebničkoj mladosti nad kojon imate kontrolu.

BALKAN KO GROFOVIJA

Moran priznat da san odavna bija ljubomoran na države koje imadu svoje kraljeve, careve, grofove, knezove, vojvode i vitezove.
Dosta mi bilo gledat engleze, kako oni guštadu kad in se kraljevi ženi i tuguju kad umiru.
Jebi ga, mene dopa diktator. Samo taki. Cili svit ga slavi a on ubija na traci. Rodija san se kad je on već tra ljude, odrasta i ostarija kad ga je vrag odnija, te mi ostalo malo da uživan u demokraciji. A šta će mi ona kad nema kraljeva i careva. Zar nebi bilo lipo da imamo jednog kralja kojem se svi klanjamo, slušamo ga, igra se u balunu kup kralja, pa slavimo njegove potomke, prinčeve, plemiće.
Reče mi moj pobro da je bilo dobro dok je Balkan ima jednog diktatora. Sad ovih više mini diktatora taru sve temeljito, dok je on jedan zna čagod i propustit. Nije moga sve stić.
Uz to svako kraljevstvo mora imat i svoje popratne službe. Grofove, prinčeve, vojvode. Onda moramo imat i svoje dvorce, kraljevske garde, konjaništva, parade i sve one lipe zgode koje čovika čine gordim.
Ode život a da se ja bidan nisan nauživa tih viteških momenata. Baš san tužan. A naročito što se pomalo, stidljivo i kod nas Hrvata počelo otkrivati ta plemenita bića, što se i plava krv pojavila u nekim tranfuzijama. Baš me raduje to novo saznanje. Samo dok se to sve razotkrije mene će pokrit ogorska crna zemlja.
Evo, u našem Splitu se pojaviše dvi zrake plemenitog pravca. Jedna plavuša uz poteštata Puljka i jedna grof plavuša uz bivšeg, i po njegovu uvjerenju, budućeg poteštata. Nije slučajno što su one žene, plavuše i uz vladajućeg. Pa zbog tega je valjda i krv plava. Ma zašto uz crnke ne teče crna krv.
Samo me jebe to što su one odabrale neprikladne partnere. Nije li normalno da se plava krv ne miša sa Zagvozdom i Ogorjem. Brate mili to tira bis i neposluh.
Oćemo čisto plemstvo. Ništa ispod toga. Kad se plemkinja oće udat odma na vađenje krvi. Nije plava, doviđenja.Kapiši nezahvalno roblje.
A one izabrale da se prvo izvadi takujin i ako ima dovoljno profit potvrda, to zamjenjuje boju.
Ma Nobela iz kemije smo zaslužili.

SVETA MARIJA OD RASPUDIĆA

Moran priznat da san sa gušton nju sluša u raspravama sveobuhvatnog stanja u društvu. Ona i njen budući dvometraš iz drugog pokušaja.
Ona shvativši da je malo širih spoznaja i da narod njoj poklanja pažnju, apetit se proširi na politiku, na Sabor, na mogućnosti, na ambicije, nedodirljivost i značajnost.
Marija Raspudić Selak odluči samoj sebi dat značaj, a kud ćeš rode moj ako neš kroz političku stranku.
Ona i njen od dva metra dragi, koji su pljuvali po skoro svim političkim predznacima odrediše da im se potriba okitit stranačkom iskaznicom, a to traži i prepoznatljivo ime da se narod nebi mučija u raspoznavanju.
Ja osobno san sve očekiva ma ovo ne. Ovoliko blesavosti i naivnosti u odabiru, imena stranke, su mogla donijeti samo dvojica dokazanih bedaka čija se zvizda davno ugasla i čiji politički put je pokazatelj promašaja. Oni su uz svu zaljubljenost spram samom sebi, svom plemićkom prezimenu i imenu, dodali i nešto što se kosi u samom startu sa njima, a to je 365 radni dana, i građanska umisto primitivna stranka, bijahu vodilja ipak obrazovnoj osobi da se okiti tim istim kinđurnim imenom.
Zašto to opbogu profesorice Marija? Zašto već u startu daješ razlog da te se sprati u tor nepotribnosti. Po stoti put ZAŠTO?
Jedino što sa pravom očekujem da se spanđaš u koaliciju sa ostacima jedne i obitelji druge stranke, pa nek dernek počme plesat svoje etno prozirno kolo.
Što mi na pamet sad padne Jadranka kosor, koalicija za Sabor, đava bi ga zna.
Možda se vi sićate?

PREDUHRITITE ZLO

Pošto znan da se čita moja kolumna, zato poručujem dvojcu dragih ljudi da razmisle.
Prvo, meni dragom Načelniku Općine Klis.
Poštovani gospodine Vetma, ne triban ti ovdi pisat koliko te cjenim, tvoj rad, tvoju opsjednutost zajedničkim dobrom i mnogo čime drugim što te čini omiljenim političaram u širom razmjeru.
Pođi pješke sa svojom ekipom, na južni ulaz tunela na staroj kliškoj cesti, kojim mi vlaji prolazimo na putu u vlašku. Digni pogled i vidit ćeš što je potrebito. Vidit ćeš opasnost od onog silnog kamenja koje se kinđuri i čeka na kotrljanje.
Pođi i vidi a ja san uvjeren da ćeš poduzet sve da se zlo osujeti.
Drugo, mom poštovanom Županu, prijatelju i osobi od povjerenja.
Druge optužujem za školsku zgradu u Raduniću. Drugi, Ževrnja i Sapunar, su krivci što se ona nije sanirala i što priti prolaznicima, stoci i čobanima, te te molim da odeš, ili pošalješ svoje ljude, kako bi se uvjerili u moje tvrdnje te da pod hitno ukloniš tu opasnost jer se tu više neće održavati nastava i ona kao takva ničemu više ne služi.
Poznavajući te, siguran sam da ćeš udovoljit zahtjevu te pokazat da ti je stalo.