S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

RASKLIMANI SADRŽAJI

Ante Tešija

 |  velj. 24, 2020

LICEMJERSKA LOŽA NAVRNUTIH MORALISTA

Moran priznat da mi sve više na onu stvar ide sve brojnije stado ljudi koji obitavaju u toru licemjerstva.

Licemjer, hipokrit, himbenik, podlac….nazivi su za stvorove ljudskog lika koji krijući svoj stvarni identitet, ponižavajući samog sebe, olako ujedre u svjet pretvaranja, glumatanja, neiskrenosti, kako bi došli do sebi zadanog cilj. Ispod sipajućih moralnih stavova kriju svoje pravo, podlo, lice.

Licemjerstvo je svoje plodno tlo našlo u vrimenima nesigurnosti i izraženog straha, nametnutih obrazaca i ustaljenih razmišljanja. Prisutno je u svim segmentima ljudskog življenja.

Licemjer se pojmljivo stvara, on nikako nije rođen sa tim karakteristikama. To više nije osobina, to je dijagnoza. Oni imaju niz posebnih lica, za svaku situaciju u kojoj se nađu.

Sam duhovni vođa Papa Franjo je veoma jasno prozvao, i prokazao, licemjere vjernike. U Crkvu, prid Sveti oltar stižu u pokorstvu i pokajnički, a nakon izlaza preko Svetog praga u hipu zaborave sve što su unutra čuli, ujedre u svoj svjet licemjerstva.

Svakim novim danom, novim korakom, novom pročitanom rečenicom, svidočim bujanju licemjerstva u državi, jedinoj koju imamo. Naprosto je neshvatljiv toliki talenat nametnutosti. Tamo di do jučer nije bilo te karakteristike najednom te zapljusne, i posrami što si i jedan tren, u prošlosti, izgubija u takovim zajedništvima. Najednom se osjetiš usamljen. Najednom i poželiš da si sam sa sobom. Bude ti žao tih ljudi. No imaš sebe, kad imaš sebe imaš sve. A opet se svakodnevno nude neka nova poznanstva, novi treni različitosti, jer spoznaš da u blizini hodaju neki ljudi tebi samom slični.

Triba ih zgrabit. Prigrlit. Jer koliko ti ovisiš o njima, isto tako i oni o tebi.

Licemjeri, dvolične osobe, mogu da okreću koliko god hoće novih stranica, u svom posranom životu, ali rukopis im uvijek ostaje isti.

JOSIPA NA UDARU OTROVNIH LISICA

Da smo društvo dijamentralnih različitosti više nije potribno tumačit. Toliko nas je mizerno malo a tako smo pokvareni kako više ništa novo ne iznenađuje.

Meni je draga Josipa Lisac. Zbog svog iznimno interesantnog načina života kroz stilove u oblačenju, pivanju i ponašanju.

Jedinstvena je.

Otpivala je himnu na način kakov se i mogao očekivati. Meni izuzetno simpatično I zanimljivo.

Živeći u društvu u kojem živim, iskustveno obdaren, istog trena san pretrpostavija kako će dežurni domoljubi doći na svoje.

I to je u redu. Imaju pravo da negoduju, da tumače kako oće, da se prenemažu i to javno plasiraju.

Ali da će jedan lola podnijeti krivičnu prijavu to je van pameti za pretpostaviti. Za očekivati je bilo kako je to možda konzervativno domoljubna osoba potpune čistoće pred zakonom.

Ma vidi ti vraga, mediji prenose podatke da je isti bio u zatvoru zbog krivotvorenja isprava i prijevara te da je jednom bio i u bjegu. Zatim mu se sudi zbog prijetnje.

Kaže lola da je uvrijeđen i ogorčen načinom na koji je bidna Josipa ponizila “njegovu” voljenu domovinu koju on tako šesno zajebaje, vara i ponižava. Kad I di god stigne.

A da mu se ipak pomogne i uputi ga na promatranje.

JESAN SLOBODAN ZIDAR MA NISAN MASON

U ove zemane, ako imaš štagod za izgradit, uredit, montirat, moš nadu, za nać slobodna zidara bacit u vitar.

Zato je bogatstvo ako sam znaš štagod uradit. Ako si valjal, kako bi rekli moji ozgara.

Pronaći majstora je naprosto nemoguće. Zauzeti su po godinu dana unaprid. No nude se “majstori” koji zajebu stvar do te mire, u kvaliteti, rokovima i cjeni.

Po posljednjem istraživačkom medijskom galopu je potpuno jasno kako imamo slobodni zidara na pretek, da su visoko rangirani na svim važnim funkcijama za društvo. Tajno su društvo, za živu glavu se ne otkrivaju, ma grade li grade sa ciglama svog interesa.

Masoni. Tu rič nisan nikad dovoljno razumljivo peška. Obično bi se o tim “trlišarima” pričalo ko o nekom zlu tajnovitosti sa izuzetnon moći i bogatstvom. A kad te nešto puno ne zanima, neznanje ostaviš poza leđa.

Sve dok nije razotkriveno, kroz člansku svađu, ja bi mislija da su to đavli svitskih manira utopljeni u svoje tajne nedodirljivosti.

Mal čovik tu ne može ni prismrdit. Problem za malim čovikom je za njih totalna sporednost. Oni su nadnaravne moći i to je očit razlog njihova tajnovitog djelovanja.

A očito su opasni za normalan razvoj društva.

Jer, jebi ga, ako si slobodan zidar a zidaš tajno tu se očito radi o bespravnoj “gradnji”.

KUPI PA SE RUGAJ

Poslije svakog događaja ostaju razmišljanja. Moj vrlo važan događaj me ostavija u bunilu velike radosti tako da se teško snalazin, i nosin, sa neočekivanim.

Kad san počeja sa izdavanjem prvih libri, jedini cilj mi je bija da ih podilin, da bar netko zaviri među korice. Bilo je lipih besida, ma i onih koje rado ne čuješ ali uvažavaš.

Jedan, od onih koji svoju kritiku ne podjeli sa autorom već iskoristi svaku priliku da “posere” djelo u javnosti, sav radostan mi uleti u susret.

-Čujen da je nova knjiga izašla.

-Je, eno je šeta uz riku.

-Vidi njega, on odma sa zajebancijon.

-Taki san.

-A valjda mogu dobit jedan primjerak?

-Moš, za to je spremna.

-Pa daj mi.

-Sto kuna, molit ću lipo.

-Sto kuna. Pa uvik si mi poklanja.

-Jesan. Ma moran ti reć, znaš mene, da nisan očekiva onolike izlive “kritičnosti” prosute po kantunima i druženjima sa velikim “teoretičarima” književnosti.

-Šta ti to sad znači?

-Ruganje. Ruganje pobro, eto to ti je.

-I sad daj sto kuna. Zašto?

-Kupi pa se rugaj.

NAGRADE BEZ ODGODE

Za mene su nagrade i nagrađivanje uzvišen tren gdje se iskazuje poštovanje prema zaslužnicima i njihovim djelima. A zaslužnik ne može bit svatko, skupljen sa ulice i bez dokaznog materijala.

Nebi puno mudrova o izboru, svaka komisija ima svoje valjane razloge koje onda daje u javnost, slikovno i tekstualno, da bi mi koji to spoznajemo odobrili ili se mrgodili.

U našem Solinu se redovito nagrađuje. Po svim kanalima. Najnoviji je sportskog duha.

Neman ama baš ništa kontra izbora ma me ubolo u oči objašnjenje za nekoga koga više viđamo po stranicama sumnjivosti nego ispravnosti.

Sva objašnjernja o djelima kojim nisan svidočija, ne mogu komentirati, ma jedan, svjež, mogu.

Nagrađenom, kao jedan od razloga se ističe učešće u NO Hajduk Split što bi valjda tribalo bit zasnovano na silnom trudu izvlačenja tog “lipotana” Dalmacije iz problema koji su ga tarali pa se bidan koprca po mistima na tablici koja mu ne doliče.

Čitaj, našao se u silnim financijskim problemima.

Svi koji vole Hajduk, svi koji svoje dragocjeno vrime troše na pomoć, odustali su od traženja osim njega. On je, čini mi se, a ako nije, izvinjavan se, i sudskim putem utirao na naplatu svoj amaterski rad povezan na političkom kadroviranju.

Možda je za nekoga to razumnjivo, sitnica, ma za dobit nagradu valja pizat.

ROTOR ROTIRA

Kako ja uvik naletin na pizdarije to je valjda posebna priča. Ka i obično, zarotirao san rotorom da bi odrotirao svojim poslom.

E neš kume.

Gužva. Ispa bager sa kamiona. Jušto na rotoru.

Zašto se ja ne čudin. Još kad san vidija dob vožača.

Naime, iman jednu manu dok vozin. Pogledan u kabinu svakog većeg vozećeg sredstva. Ritko kad san ugleda vozača, mlađeg, a da ne petlja okolo mobitela.

Reka bi čovik da ga vozi direktor.