|  |  |  | 

Grad Solin Vijesti ZP Izdvojeno

Razaranje velebne Salone nije počelo bagerima…

 

salona starine

 

Razaranje velebne Salone nije počelo bagerima, ali njima će se nastaviti: najavljeni plinovod proći će kroz antički vodovod, gradske bedeme i forum!

Točno znam porijeklo, gotovo da bi se i točan datum mogao utvrditi, iako je tomu sad jubilarnih 50 godina, svoga strahopoštovanja spram Saloni: posjelo, dakle, dječaka, koji će se od ostale djece razlikovati tvrdim izgovorom slova ‘č’, u prvu klupu do vrata 2.b razreda pučke škole, a on, za školskog odmora, pohita da će skakakti po onim zidinama, kad mu druga djeca dođoše:

“Nemoj, doće Jubo od starina.” Bijahu to zadnje godine Solina u kojemu je još uvijek svatko svakoga poznavao, a u glasu djece koji su novom učeniku iz razreda upućivali poruku bijaše nekog posebnog štovanja naspram tim zidinama nad kojima je, ćutilo se u njihovu glasu, lebdjela neka posvećenost. I u prihvaćanju tog štovanja, baštinjenog, ispostavit će se, još iz don Franinih vremena, počinjala je, puno prije nego što će njegov govor omekšati, adaptacija na novi zavičaj.

Te zidine, dakako, bile su salonitanski amfiteatar, pučka škola je bila tamo gdje je sada dječji vrtić, “Jubo od starina” je višegodišnji čuvar salonitanskih zidina Ljubo Kljaković Gašpić, a u istoj školi učiteljica Vinka dječaku iz prve klupe do vrata, nakon jedne školske zadaće, pretkazat će da će, kad odraste, biti pisac.

On će, uistinu, za kruh zarađivati svojim pisanjem, no to je tek pisanje za jednodnevnu upotrebu, a misao o svemu nabrojenom poletjela je ovom novinaru kad mu je urednik pred kojidan, ponukan njegovim tekstom o novom civilizacijskom napretku koji će se dogoditi “protravanjem” plinovoda preko antičkoga grada, došao s prijedlogom da napiše tekst o tomu kako je razarana Salona.

Sretnem odmah potom prijatelja arheologa i pričamu mu kako mi je urednik naručio ovaj tekst, a on se nasmija: “A šta ‘š pisat, samo prepiši svoje dosadašnje tekstove.”

A gdje će mi svi oni bageri za kojima sam potrčao tijekom minulih 35 godina – toliko je, naime, vremena prošlo od objavljivanja prvog teksta s mojim potpisom na temu Salone, te će ispasti, vrijeme se obžderalo svim ostalim, da je ona jedina konstanta, trajnija od država, općina, ideologija, poduzeća, predsjednika i načelnika. No, nakon što sam svoju dozu prava na prvo lice jednine obilato iskoristio, idemo pričati priču:

Više na…Slobodna Dalmacija

mm

ABOUT THE AUTHOR

PRVI SOLINSKI NEOVISNI NEWS PORTAL