S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ROBOVI U VLASTITOM MOZGU

Ante Tešija

 |  lip. 16, 2021

ZAROBLJEN  U  LUKSUZU

Ja van mrzin laži i podmetanja! Ne volin jebivjetre i one koji se prave Toše! Naprosto bižin ća od onih koji su sve ono što normalan čovik nebi smija bit.

Rodija san se ko i sva moja generacija u Jugi. Jebi ga, nisan ja bira a i da jesan, kurac bi se maka metar dalje.Resta san, borija se, učija, mučija i namučija. Nije mi bilo lako, ko ni vama. Uzdali smo se u bolje i virno služili Državi i njenin zakonima.

A šta bi ja to, sitan ogorski mulac, da san i tija izminija?

I sad čitan i psujen! Čovik kojeg nebi tija uvridit jer nisan taki javno mi poručuje da san ja zapravo bija rob u toj Državi i da san svaki dan drća oće li me zaklat!

Aj’, malo san pretjera ma kad sve skontant što te budale zapravo oće, pitan se, sa takovin porukama.

Čitan da mu je ćaća bija partijski uglednik! Moj nije. Bija je seljak koji se bavija poljoprivredom, stočarstvom i redija makadamske ceste.

Čitan da je njegov bija neki direktor, da mu je namistija samo tako školovanje. Moj mene posla na zanat i reka, „ Jebi se kako god znaš“.

Čitan da se njegov omrsija u pretvorbi! Moj nije ni zna što to znači.

I sad on dobija šansu da bez izbora, bez jednog glasa, baulja po svitu, nas, mene, predstavlja i tvrdi kako smo mi, ja, bili obični robovi koji su se jedva iskoprcali iz ralja propasti.

Ma tko su ti likovi i od kud im pravo da proizvoljno bljuju te pizdarije. Evo ja dok san lipo večera, pijen Babića i pišen, pokušavan se sitit što se to meni toliko lošeg dešavalo?

Da me jebeš ja pojma neman! Nikako da nađen tren koji me je moga upropastit. Učija san, radija, bija u vojsci, studira, radija, putova, ljubova, zarađiva, zajebava se, kućija i skućija. 

Gospodo, jebite se sa svojin gluparijama!

KAD PIONI  MARŠIRAJU

Peška san jedan novinski tekst u kojemu se navodi kako je Ricu jedino SDŽ ostao ko mogućnost za preživit. Ja se sa tim nebi složija! On je toliko podmazan da mu ni NATO pakt ne može naudit. Radi taj rode moj puste nove  projekte zauljene na bazi 1,7 nečega tuđeg.

Ali da se nebi na njega zaboravilo, jer on je gladan javnosti ko mladi tić crvića, pušta svoje mlade jangire da se sramote pa tako ničim poznatog mladca, sina cure svog šure, tura u avanturu poslušnosti.

Jakov Prkić, poseban čovik, sklon javnom aktivizmu, jednu klimavu ploču u Krešimirovoj ulici je namistija po ljudsku, ma ne može to tako. Rico se dositija da to valja utužit. A ko će ako neće poslušni član za kojeg da bi teško tko zna van obitelji. On će bidan podnit tužbu i na sebe natovarit teret one mladosti u koju se ne triba uzdat.

Ali, jebi ga, Rica se mi nećemo još za dugo rišit. Ima on materijala za zaluđivanje na jeftinom populizmu, pvc žuji i ćevapima po predgrađima Splita.

Ima on HDZ koji ga prima u krilo i spašava. Od Kosor na dalje. Zašto?

Zar nisu izvukli poruku iz prošlog mandata, i u Splitu i u SDŽ-u!? Ako ga i ovaj put prigrle, bojin se da sami sebi podmeću noge i da in nitko drugi neće bit na popisu krivnje.

Srićon, Solin ga ne pripoznaje!

SDP U NESTAJANJU

Bila jedna ozbiljna stranka, imala ozbiljnog vođu koji je bija jedan od onih što je Slobi zalupija vrata i odveja Hrvatsku u samostalnost.

Taj čovik se zvao Ivica Račan.

Sve poslin tega nije ima pod kontrolon, nisu mu dali. Ajd’, sad je to nebitno. Di je taj njegov SDP danas?

Teško je nać tu točku ma zasigurno je negdi u zaleđu, na nebitnoj adresi i ne nudi neku važnost.

Maka se od svog smisla postojanja, zagrabija u tuđe područje, zajeba svoje virne glasače a sa desna se nema čemu nadat. Ono malo mandata što dobije toliko olako upropasti izborom nevirovatno loših i do zla Boga čudnih kandidata.

NOVINARSTVU  KONTRU  

Bit novinar i časno radit taj posal uvodi te u opasna stanja jer naprosto moraš nekomu biti neprijatelj.

Naši životi su se sveli na viru u jednog Boga! Taj Bog je INTERES! Jedino on vodi ljude i jedini  cilj im je da se dočepaju što lagodnijeg života na bilo koji način.

A ovo vrime nudi punu košaru načina. Društvena klima i totalna zbunjenost na svim razinama vlasti uz smušeno pravno obrambeni sustav daju podsticaj da se cvit korumpiranosti rascvita do savršenstva.

Jedina brana na tom bujičnom nametu su novinari. Oni koji svoj zanat ne kane šporkavat već bit u službi istraživačkog i neovisnog izvještavanja. Novinar nije samo goli potrčko koji će za svoj medij prenijeti cjene sa pazara i peškarije već će iznosti stav, propitkivati stanje, uzroke i tražiti živi dijalog do konočnog usaglašavanja.

No to tako ne gre! To se ne sviđa onima koji bi na taj način bili osakaćeni i ostavljeni da se batrgaju bespomoćno u svom pokušaju proturanju nakaradnog pod podobno.

Novinari kratko žive. Bar oni koji su upregnuti u plasiranje vridonosnog. Izloženi su silnim pritiscima a obrambeni mehanizam često nije dovoljan da na tom putu ostane čvrst i uz to zdrav.

Normalno, na našem Hrvatskom medijskom prostoru baulja silno puno onih koji sa novinarstvom nemaju dodirnu točku no neki zajednički interes ih je tu ukopa.

Ovdi o njima nije rič! 

SRPSKI  PISAC  

Kad te Bog rođenjem nadarija plemenitošću i kad si svjestan da tvoj životni put ima posebno popločanu stazu šireg interesa onda ti nisi rođen da živiš u okviru granica mini kapaciteta.

Mladi srpski pisac, rođen poslije rata na brdovitom Balkanu, poželi da svoj spisateljski talent ponudi u širinu jer za pisca je naprosto važno da mu se rič dozna na daleko.

Odabra je Split. A ko ne bi! Grad kojeg mnogi na široko obožavaju. Tija je svoju pisanu rič ponudit nama jer zna da se među piscima uvik lipo naći. Split je nadaleko poznat ko dobar domaćin i ljubitelj dobro sročenog štiva.

Ma u našem razdvojenom gradu stoluju i niki drugačiji stanovnici. Derani koji ne drže do plemenitosti već su zadojeni nekim povjesnim zgodama iz priča didova, očeva, loših povjesničara i ljubitelja svađe.

I tako je naš gost, mladi pisac, dobro i proša. Probušile lole gume na autu. Ajd’, bar je glava ostala na ramenu.

No potom počinje prava splitska priča. Ljudi koji su pokazali drugačije lice i uvjerili mladog pisca da može opet doći u goste. Ljudi koji naš Grad čine drugačijim.

A meni je valjalo poć u suprotnom pravcu. Pozvan sam od kolegice, sa „one“ strane da uveličan promociju njene knjige. Čak san u istoj dao osvrt. Nisan iša, ne zbog straja od neke njihove budale već zbog daljine a kad si bolestan ne dade ti se sa kauča dignut.

I jedno ljudsko pitanje!? Dokle?

Dokle će mlatimudani zagađivati prostor ljudskog življenja i onemogućavati komunikaciju među onima koji bi da odaju i šire uljudan suživot?

PONOVO  KRKLJANAC

Moran priznat da mi se rado ne kreće put Splita u sate poznate ko krkljanac. I ovo lito nas očekuju velike gužve i nerviranje jer nismo ništa uradili po tom pitanju iako već dugi niz godina to znademo i proživljavamo.

Zašto smo prokleto spori i nezainteresirani po ovom pitanju. Zašto već prije deset godina nismo izgradili projektnu dokumentaciju i pustili bagere da šire ulaze i izlaze.

Koji su to prometni stručnjaci predvidjeli, i izgradili, ovu trenutačnu mizernost kao da na studiju nisu bili upoznati da se prometna povezanost mora planirati na osnovama rasta gradova i broja stanovnika.

Krpljenje, širenje i naknadno kopanje su najskuplje investicije a tek zaustavljanje komunikacije i zemljani radovi koji će nam dodatno otežavati svakodnevnicu !?

BRAVO

Eto nam projekta vridnog pažnje i velike zahvalnosti. U našem gradu je odlučeno da se izgradi prijeko potreban humanitarni objekt. Prostor za cjelodnevni boravak starijih osoba  našeg grada te općina Klisa, Dugopolja i Muća.

Nije potrebno puno objašnjavati smisao izgradnje već je lip osjećaj kad se pravac interesa usmjeri na brigu o onima koji to zaslužuju a u ovim trenima pokazujemo da je naš Solin spreman na novi iskorak.

Briga o čoviku je nezaobilazan angažman svake vlasti te se nadam kako će i u drugim vidovima to zaživjeti te naš Solin učiniti još poželjnijom destinacijom za starenje.