Komentar dana Komentar Dana ZP Izdvojeno

RUGANJE NA NAJJAČE

Neven Gabrić

 |  lip. 22, 2024

Solin, mali gradić nadomak Splita, razvijen ko albanska privreda s kraja osamdesetih, poznat po beskompromisnoj pronatalitetnoj politici i betoniziranju slobodnih površina, te dugovječnoj adezeovskoj vladavini po uzoru na Sjevernu Koreju.

Južna Koreja, jedna od najrazvijenijih država svijeta, skoro u top 10 svjetske ekonomije, mogao bi nabrajati do sutra.

I sad dolazimo do ključnog pitanja, šta to ima Solin a da Južnoj Koreji toliko treba pa da po savjete dolaze na bilateralne razgovore visokog nivoa i to kod Dale čije su reference niže od čistačice u gradskoj upravi.

Da mi je postavit mikrofone u salu za sastanke, kunem se da ne bih detalje iznio u javnost, samo da mi duša bude mirna. Ne bih to čak nazvao znatiželjom ko u mačke, više osobnom satisfakcijom nakon toliko godina pisanja o Dali i njegovom vođenju, odnosno nevodenju grada.

Da se razumimo, meni odgovori na ova pitanja i ne trebaju, meni je sve odavna jasno i odgovori su svi redom isti: ništa. Nit imaju tema nit imaju dodirnih točaka, jednostavno, prijatelj sa istoka je prihvatio poziv na malo bolji ručak, očito se navuka na pastrvu. No, ono šta mi nikad neće biti jasno je ovo ruganje na najjače sa zdravim razumom svojih sugrađana kad ovako nešto objavljuješ na sva zvona umjesto da se pokriješ ušima i kažeš došao čovjek slučajno u pratnji prijatelja, prošetao gradom, malo razgledao onako turistički i to je to. Ništa više i ništa manje od toga. Hvaliti se time je isto ko da ja kažem da sam napravio đir do Krknjaša na istoj onoj jahti na kojoj je prije dvadeset godina snimljen jedan od boljih uradaka hrvatske kinematografije.

Moj savjet ti je, dragi Dale, da umjesto ručka s globalistima, ručaš sa lokalistima u pučkoj kuhiinji, saslušaš njihove probleme i ono šta oni vide na ulicama grada kojim svaki dan prolaze i čiju svaku tajnu znaju, svaki problem koji tišti njih pa bi po logici trebao tištiti i tebe.

Kad smo već kod istoka i prijatelja kojima se toliko hvališ, pada mi na pamet ona japanska da oni ne daju čovjeku ribu nego ga nauče lovit. Tako bi i ti umjesto obroka koje im dijeliš možda mogao naći način da kojeg izvučeš i nađeš mu način da zaradi za obrok.

Tako bi to moglo biti, no teško da i hoće jer si i ti u tu fotelju zasjeo slučajno i rugaš se sa njom i s nama a ne znaš ni šta bi ni kako bi. Nit se imaš čime pohvaliti, nit ih imaš čemu naučiti, nit znaš znanje upiti nit ga drugom prenjeti. Samo se zavaljen nastavljaš rugati s nama ne znajući pritom da se rugaš sa samim sobom.