Sport ZP Izdvojeno

RUKOMET OPET ŽIVI UZ JADRO

Filip Lagator

 |  tra. 9, 2016

piše: Filip Lagator

Ove godine Rukometni klub Solin slavi 60-u obljetnicu postojanja. Generacije najviše pamte legendarno betonsko igralište pored Jadra, mitsku arenu koja je bila pravi rasadnik talenata, iznjedrila je imena poput Gojuna, Vukića, Perčina. Solin je imao prepoznatljivu rukometnu školu, tik uz starijeg brata, Splita. No u godinama nakon, prošao je kalvariju kao i više manje svi značajniji sportski kolektivi naše županije a i šire. Ove godine nazire se renesansa i udaranje temelja za povratak na stare staze slave. Seniorsku klupu je preuzeo Jakša Bužančić, generacija već spomenutih igrača, čovjek koji se kalio po klupama niza klubova da bi ove godine prihvatio poziv i izazov svoga grada. O sportskom i trenerskom putu ovog iznimnog mladog stručnjaka, Solinjanina, oca dva sina i zaljubljenika u rukomet i svoj grad, razgovaramo u današnjem intervju-u.

Jake, približite nam vaše rukometne početke, ona romantična vremena, kakvi vas osjećaji obuzmu pri spomenu na njih ?
-Pa vrlo neugodni, betonski rekao bih ha,ha. Šalim se, nama je igralište pokraj rike bilo sve. Znali smo dolazit puno prije treninga, ostajat iza. Zbilja nas nije lako bilo potirat. U to vrime su nam zapravo bura i kiša bili mrski neprijatelji. Nažalost, rukomet danas još uvijek u našem gradu nema potpuni tretman. Kronično fali adekvatnih termina u dvorani. Sa druge strane, sve više djece dolazi na rukomet i to veseli. Nadam se da će se u budućnosti nešto promijeniti po tom pitanju. U tom slučaju, siguran sam, imat ćemo puno razloga za biti ponosni na sve rukometno što dolazi iz našeg grada.

Prestankom igračke karijere, okrenuli ste se trenerskom pozivu, nastavili ste ulagati u svoje znanje, kako su izgledali trenerski počeci ?
-Na neki način sam predosjećao taj poziv. Rano sam prestao sa igranjem, to što sam se dao u trenerske vode, došlo je kao neki prirodan slijed. Međutim, nije bilo lako onda, nije ni sad. Stalno moraš učit. Puno toga utječe na konačan proizvod, ali na kraju kad se sve podvuče trener je najodgovorniji. Mislim da na neki način imam privilegiju, ali opet držim da se ne može baš svatko bavit ovim poslom.

Prebacimo se u sadašnjost i ovogodišnju prekrasnu rukometnu priču, kako, kada se desio poziv i onaj klik pa ste zasjeli na klupu matičnog kluba ?
-prošlu sezonu sam proveo na klupi seniora MRK Trogir. Rukomet u toj sredini je također tradicija i oni su na putu povratka na mjesto koje im po svemu pripada. Međutim, znate kako se kaže, poziv od kuće se odbija. Kratko smo sjeli, brzo se dogovorili i krenuli radit.

Kad smo kod klika, po rezultatima se dade naslutiti da se odmah desio i klik sa igračima ?
– Znaju se moji igrači često našalit na tu temu,pa kažu, “spojilo nas” hahaha. Zbilja su od prvog do zadnjeg jedna prava klapa i osebujna družina. Svugdje, ne samo na rukometnom terenu. Kad nas “spoji” i protiv jačih ekipa od ovih sa drugoligaškog juga imat ćemo šta za reći.

Poznati ste kako studiozno pristupate svemu čega se dotaknete, iznimka nije ni trenerski posao, koliko je teško prenijeti ideje na teren na način na koji ste zamislili ?
-Bez toga ne ide. Trudim se u svakom trenutku odradit planirano. Iako u ovim našim amaterskim uvjetima vjerujte nije lako. Moji igrači uvelike taj dio olakšavaju, spremno prihvaćaju ideje i vole radit. Zbilja nemam prema njima u tom pogledu nekih većih zamjerki. Dapače, zaslužuju sve pohvale. Bez njih, koji su kao jedno plodno tlo, ne bi išlo.

Dotaknimo se malo i mlađih kategorija, iako ćemo njima posvetiti neku buduću priču, rađaju li se neki novi majstori ?
-Držim da su djeca u ovom našem podneblju idealnih genetskih predispozicija za stvaranje rukometaša. Uz sustavan rad i odgovoran pristup naravno da će biti rezultata i u tom smislu. Moram pohvalit rad našeg trenera Drage Fantića. Naime, naši dječaci, generacija 2004-o godište ovu nedjelju od 14h pa nadalje, u dvorani OŠ Kraljice Jelene imaju regionalno prvenstvo kroz koje bi se trebali kvalificirati na državno koje će se potom održati u Umagu.

Rekli smo da je ova sezona rezultatski uspješna, no je li ovo zalog za budućnost, postavljaju li se zdravi temelji ?
-Mukotrpno je, međutim ne sumnjam. Ekipa ljudi u i oko kluba djeluje na ispravan način. Dakako, da u svemu očekujemo i podršku grada kao i iz lokalne zajednice. Bez toga neće ići. No opet kažem, vjerujem da će ljudi prepoznat. U rukometu se sa puno manje sredstava nego u nekim drugim sportovima može puno više napraviti. Također, u tom slučaju promocija grada Solina je neupitna. Najbolji primjer za to imamo tu blizu, odmah u našem susjedstvu. Kaštela danas imaju stabilnog premierligaša. Kad su mogli oni, ne vidim zašto ne bi mogli i mi. Međutim, potrebno je puno strpljenja, sustavnog rada i dobro posložena logistika. Ništa ne ide preko noći.

Solin Live će vas i dalje pratiti, hvala vam na ovom razgovoru, kratka poruka roditeljima onih koji se još nisu pronašli, rukomet je svakako zanimljiv izbor ?
– Rukomet je sport koji je nakon osamostaljenja Hrvatskoj donio prvu zlatnu olimpijsku medalju. Kasnije, pa sve do današnjih dana opet toliko radosti i uspjeha. Malo koji sport, reprezentacija, okupira naciju svakog siječnja kada krene neko prvenstvo. Svi naši animoziteti i problemi su tada u drugom planu. I solinski rukomet je iznjedrio kroz godine pregršt dobrih, vrhunski rukometaša i trenera.
Međutim, roditelji moraju biti svjesni da se puno toga mora poklopit da bi neko dijete sutra izraslo u vrhunskog rukometaša. Ono što je sigurno, svi oni koji ne dosegnu željenu sportsku razinu kasnije puno lakše savladavaju sve životne prepreke i probleme, rukomet je jednostavno vrelo samopouzdanja. Pa ako jednog dana i odluče prestati sa rukometom pa krenuti u nešto drugo, od nas sigurno odlaze kao primjerni i čestiti ljudi.
Stoga nema druge nego obavezno na rukomet haha.
Hvala i Vama što nas pratite. Puno sreće i prosperiteta u daljnjem radu.