S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SAMO NAS ISTINA SPAŠAVA

Ante Tešija

 |  svi. 19, 2024

Moran priznat da se digod ćutin jadno kad slušan i gledan likove kako lažu, izmišljaju i trube o stvarima, i događajima, koje ne razumidu ili ne žele guknit istinu.

Obožavan ljude, cjenim ih, koji su stameni i odlučni u svojim stavovima, koji se ne minjadu i prkose vrimenu koje nadonosi „društveno“ smeće u naša dvorišta.

Ljudi koji se okriću za potribama pa usput poseru i sebe i svoje su zapravo marginalna sitnavelj koja zna bit glasna i uporna pa tako proizvede puno nedoumica i nejasnoća koje vrimenom čak budu tretirana kao gola istina.

Jučer je bio jedan povjesni dan. Taj dan se nešto dešavalo što je direktno utjecalo na jedan narod, njegov prostor i ljude.

To nije nikakva izmišljotina no neki, zbog svog mizernog interesa, ne želi čuti ili prešućuje da bi već sutra krenula sa „ispravkom“ povjesnih navoda.

Tog dana davne 1941 godine dogodila se valjda najveća izdaja u hrvatskoj povijesti.

Tog , za mnoge „čarobnog“ dana jednim obično neobičnim potpisom je osakaćena didovina svih hrvata koji su stoljećima težili biti svoj na svomu. Tog dana kad se nad Evropom i svjetom nadvila tragično crna magla rata i propadanja, kad se bezglavost i žeđ za dominaciom isprsila ko izvjesnost, jedan mali hrvat, odgajan baš za ovakvu zgodu iz svog žepa je izvuka nalivpero i potpisa papir kojeg očito nije niti pročita.

Mali ljudi inače ne provjeravaju ponude kad mu nad glavom vitla toljaga a kad k’tomu sljedi i neki dar onda on radosno zašvrlja svoj znak x.

Tog dana je gotovo cijela Dalmacija, veliki dio Hrvatskog primorja i Gorskog kotara predan u ruke fašističkoj tvorevini na čelu sa dokazanim luđakom.

Taj Rimski ugovor, potpisan točno u 12.30 sati je Hrvatsku zapravo osakatija da je logičan zaključak kako nje zapravo više i nema. Kad čoviku osičeš nogu, ruku i odstraniš jedan bubreg i jedno plućno krilo onda to više nije čovik već ruvina koja nestaje.

Mjesec dana ranije, uspostavljena je takozvana neka tvorevina za koju se znalo da je u funkciji fašističke i nacističke sile, koja se dobrano već pripremila na ratni pohod porobljavanja svjeta i svođenje istog na svoje mjere uništavajući svaki otpor i različite.

Ovim kukavičkim i izdajničkim potpisom netko je svjesno predao sudbinu 400 000 hrvata u tuđe imperijalističke ruke.

A zna se da je ista fašistička tvorevina nakon prvog svjetskog rata, Rapalskim ugovorima preuzela Istru, Rijeku i djelove obale. Glupo je i pomisliti da bi Hrvatska uopće postojala, u bilo kojem obliko, da su sile zla dobile drugi svjetski rat.

Svaki projekt ima svoje povjerljive aktere, brižno pripremane i strogo obučavane za potrebe kad za to dođe dan. Talijani su odabrali, i u tajnosti obučavali, „svog“ čovika za svoje apetite da bi ga instalirali na čelo djela svog projekta.

Svaki ugovor ima svoje uvjete, obveze i načine realizacije. Fašistička tvorevina je zato vezala ruke novonastalom partneru i svela ga samo na sluganstvo u obavljanju šporkih poslova koja se njima, dominantnima, ne da izvršavati.

Raskomadaj da bi lakše vladao bio je smislen plan fašističkog luđaka te se tako Hrvatska rascipala na tri dila sa različitim obvezama i ulogama no obveza plaćanja usluga se nije izostavila.

Najveće poniženje za svaki narod jest onda kad ti se nametne, a ti prihvatiš, krunisano lice koje nema nikakav dodir sa tobom. Prihvaćen je savojski princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino za hrvatskog kralja i to pod imenom Tomislav II.

Tom činjenicom Hrvatska je eutanizirana te je među hrvatskim narodom izazvala neviđen gnjev i revolt. Činjenicu da se bez imalo srama i borbe predalo stotine tisuća Hrvata na milos i nemilos okupataru bez ispaljenog metka, ojačava i uvodi neke druge oblike otpora i pokret se počme odvijati baš tamo di su se zla zakotrljala.

Razvija se paruzanski pokret te su tisuće mladih ljudi bježale kako bi u tom pokretu pomogli u borbi protiv nacista i fašista i njihovih saveznika.

Taj pokret je 1944 i 1945 pobrisao sramotu i vratio prirodno stanje nad prostorom cijele Hrvatske.

Na zasjedanju ZAVNOH-a i AVNOJ-a cjeli poklonjeni teritorij je vraćen Hrvatskoj.

U Ustavu moderne i suverene Republike Hrvatske ugrađene su odluke sa ovih sjednica a to je jedan od izvora moderne hrvatske državnosti.

Zašto se ovaj sramotan datum slavi kod mnogih to je pitanje za posebnu analizu no povjesne činjenice su neizbrisive te se velika većina hrvatskog naroda njih ne odriče.

Pripadati modernom svjetu, izgrađenom na antifašizmu, biva čast i ponos te stoga valja da nadolazeće generacije oslobodimo „učenja“ zasnovanog na izmišljotinama, lažima i obmanama.

Domovina je svetinja. Nju treba krvlju braniti, žrtve podnositi a nikako dopustiti nekima, zbog vlastitog interesa, komadanje i ponižavanje.