ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Komentar dana Komentar Dana ZP Izdvojeno
SANJO – Koliko tvoj sin ima firmi, dvije ili tri?
Neven Gabrić
UPRAVNI ODJEL ZA KOMUNALNE DJELATNOSTI, GOSPODARSTVO I UPRAVLJANJE PROSTOROM I EUROPSKE FONDOVE
PROČELNICA ODJELA: SANJA SAMARDŽIJA, dilp.ing.građevine
…piše na web stranici Grada Solina.
Foto: screenshot/SL
Pišem ovi komentar i pitam se, kako to da sinovi i kćeri visoko pozicioniranih gradskih službenika Grada Solina imaju po dvije-tri firme, a sinovi običnih građana, onih koji rade u privatnika, ne.
Npr. moja susjeda, ima dvoje djece a nitko od njih nema ni jednu firmu, sinovi od susida Ivana, također.
Moga bi ja tako u nedogled nabrajati moje susjede i njihove sinove, ali svi oni skupa nemaju firmi koliko ih ima sin od naše Sanje. Vjerujem da je on jako poduzetan čovik, a bili bija da mu mama nije na poziciji na kojoj je.
Na zadnjoj gradskoj sjednici Mladi Solina (oporbenjaci – stranka NLM Solin) razotkrili su priču o firmama na kućnoj adresi Sanje Samardžije.
Kako ona tvrdi, a sve je vidljivo i u videu u prilogu na kraju teksta, njen sin ima dvije-tri firme i to nije njen stan već njenog sina.
“Znači stan i poslovni prostor pripadaju mome sinu, ne meni. Moj sin je poduzetnik i ima dvije tri firme, i tu su prijavljeni još dva, još par prijatelja. Znači oni su se javili u Grad, uredno na natječaj, mlada firma koja se bavi nekim poslom, zadovoljili su sve uvjete, a ja u komisiji nisam.”
Pitam se kako sinovi mojih susjeda s početka teksta, mladi i zeleni kao i Sanjin sin, nemaju ni stana, kućeta a ni mačeta.
Valjda je to normalno samo za sinove zaposlenika i vladajućih ovoga grada.
“Ruka ruku mije, obraz obadvije”
“Možda su mi ruke prljave, ali savjest mi je čista”
Znate kako to ide kod nas?
Ja sam Alfa u jednom gradu, a ti si Beta u drugom, tvoj sin nek otvori dvi-tri firme, a moj može i jednu. Da nam imovinske kartice budu sigurne sve ćemo prepisati na naše sinove, tako da mi samo imamo za Coca Colu i Čunga Lungu.
Firme od tvoga sina će poslovati s mojim gradom, a od mog s tvojim. Tako se stvori začarani krug u kojem je sve legalno i u kojem ni DORH nema posla.
“Nitko nikog ne jebe direktno, a svi ga primaju.”
U čemu je tajna?
Siguran sam da nam je može otkriti osoba s početka ove priče, naša Sanja Samardžija.
Osoba je to koju je gradonačelnik Dalibor, spinom “spasio od linča”, sazvao press za medije i krivnju za nadvožnjak kod Mercatora svalio na Hrvatske ceste i g. Matijevića (ni on nije svetac, o njemu u nekom drugom Komentaru Dana), a zaboravio je spomenuti da je lokacijsku dozvolu za taj nadvožnjak upravo potpisala Sanja Samardžija.
Ista je to osoba koja je spriječila komunalne redare Grada Solina u obnašanju svoje dužnosti kod famozne priče Zog za balote Priko Vode, gdje im je telefonskim putem dobacila, “Škokić je naš”.
“U nadi je spas”, stoga se i ja nadam da će građani Solina biti pametniji za tri godine, kod idućih lokalnih izbora, i izabrati nove snage koje će razotkriti mutne poslove vladajućih od 91. pa sve do danas.
