Petar Veliki

Slika “Petar I.”, umjetnik Valentin Aleksandrovič Serov (1865.-1911.), 1907. godina, ulje na platnu. Tretjakovska galerija

Aleksej Buškin/Sputnik

Petar Veliki sve je radio brzo – brzo je hodao, brzo mislio, i obično je ustajao vrlo rano. Kada je u Peterburg poslan novi pruski veleposlanik, Petar mu je zakazao prijem u dvoru u 4 sata ujutro. Veleposlanik je zakasnio čitav sat. Stigao je u 5 sati kada je car već otišao u Admiralitet nadgledati radove na brodogradilištu. Veleposlanik je i sam morao otići tamo jer je imao neodložne obaveze.

Kada je stigao u Admiralitet, zatekao je Petra na brodu koji se gradi, i to na vrhu jarbola. “Ako nije mogao doći u zakazano vrijeme u dvoranu za prijem, neka se sada popne ovamo”, rekao je ruski car. Da bi uručio caru akreditivno pismo, veleposlanik se morao popeti uz ljestve od konopaca, a Petar ga je čekao sjedeći na jarbolu koji se ljulja.

Katarina II.

Alexandre Benois

Katarina II. bila je poznata po hladnokrvnosti. Jednom je za vrijeme ručka na dvoru zamolila Vasilija Čičagova, iskusnog mornaričkog zapovjednika, da ispriča nekoliko anegdota iz morskih bitaka. Čičagov je oduševljeno udario u priču i brzo se uživio, pa je počeo vikati i mahati rukama, koristeći mnogo grubih psovki koje su bile uobičajene među mornarima.

Tek kada je vidio zapanjene poglede drugih prisutnih dvorana, Čičagov je shvatio što je uradio pa je zamolio caricu da mu oprosti što je u njezinom prisustvu koristio takve riječi. Ona mu je odgovorila: “Sve je u redu. Molim vas, nastavite, ja ionako ne razumijem vaš morski jezik!”

Jednom je Katarina kartala s grofom Aleksandrom Stroganovom. Stroganov je sve vrijeme gubio, i na kraju gnjevno ustao, udario šakom o stol i ljutito rekao carici: “Vi možete izgubiti sve što želite jer imate nepresušna sredstva, a zamislite kako je meni?” General Nikolaj Arharov, koji je također sjedio za stolom, prigovorio je Stroganovu što ovaj viče na caricu, jer je to potpuno nedopustivo. “Polako, Nikolaje Petroviču”, rekla je Katarina generalu. “Ja već pedeset godina kartam sa Stroganovom i ovo se svaki put događa.”

Aleksandar I.

Portret ruskog cara Aleksandra I., Thomas Lawrence.

Dvorac Windsor

Car Aleksandar bio je vrlo suzdržljiv čovjek, a ponekad nije imao ni dovoljno samopouzdanja. On je, na primjer, zabranio svojim podanicima da nose naočale na sudu, jer je Aleksandar imao slab vid i osjećao se nekako uvrijeđeno ako su drugi u njegovom prisustvu vidjeli bolje od njega. A zašto on sam nije nosio naočale? Mislio je da s naočalama izgleda starije nego što jest.

Ponekad je Aleksandar znao zbijati šale na svoj račun. Jednom je za vrijeme vojne obuke poslao kneza Petra Lopuhina, lijepog ali pomalo grubog mladića, da preuzme poruku iz jedne pukovnije. Kada se Lopuhin vratio i podnio izvještaj caru, Aleksandar je shvatio da je mladi knez sve pokvario. “Ja sam još veća budala što sam tebe poslao”, rekao je tada.

Nikolaj I.

Portret cara Nikolaja I., Franz Krüger.

Ermitaž

Za vrijeme carevanja Nikolaja I. svaka uvreda cara, ili riječ koja samo nalikuje na uvredu, tretirala se kao zločin. Jednom se vojnik po imenu Agafon Sulejkin napio u krčmi i čak pljunuo na carevu sliku koja je visila na zidu. Nikolaju I. podnesen je izvještaj o tom slučaju.

Umjesto da pošalje sirotog vojnika u Sibir, Nikolaj I. je naredio: “Priopćite Agafonu Sulejkinu pred cijelom njegovom pukovnijom da sam i ja pljunuo na njega, a s obzirom na to da taj nesretni pijanac nije znao što radi, proglašavam slučaj zatvorenim. Osim toga, od danas je zabranjeno vješati carske portrete u krčmama.”

Aleksandar III.

Portret s krunidbe Aleksandra III., 1883. Nalazi se u zbirci Državnog povijesnog muzeja u Moskvi. Umjetnik: Ivan Nikolajevič Kramskoj (1837.-1887.)

Heritage Images/Getty Images

Aleksandra III. jako je brinulo što je on kao ruski car bio porijeklom Nijemac, čak je i ruski jezik govorio s njemačkim naglaskom. Jednom je čuo staru dvorsku glasinu, da je Pavao I., njegov pradjed, mogao biti rođen od intimne veze njegove majke Katarine II. s grofom Sergejem Saltikovom (1726.-1765.), jer je njezin muž Petar III. bio impotentan.

Kada je Aleksandar III. postao car, pitao je svoje dvorane jesu li te glasine istinite. “Da, naravno!”, rekao mu je jedan od njih. “Hvala Bogu! Onda u mojim venama ima bar malo ruske krvi!”, uzvratio je car.

Nikolaj II.

Arhivska fotografija

Car Nikolaj II. nije bio baš veliki poznavatelj prirode. Anegdota kaže da se jednom šetao šumom i čuo neobičan zvuk. “Što se to čuje?”, upitao je on nekoga u svojoj sviti. “To je kukavica.” “Zanimljivo, ta ptica se oglašava kao sat na mom dvoru”, primijetio je Nikolaj.

Druga slična priča kaže da je za vrijeme posjeta Nikolaja II. Nižnjem Novgorodu 1896. godine car posjetio sajam gdje je predstavljeno umjetno gnojivo kao najnoviji poljoprivredni izum. Nikolaj II. je, navodno, pohvalio ovu tehnologiju, ali se zapitao: “Da bi se proizvodilo umjetno gnojivo, krave moraju jesti umjetno sijeno, zar ne?”