S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SINEKOPA, JAME KOPA

Ante Tešija

 |  lis. 18, 2017

Ja san akademski obrazovan čovik. Evo, ponizan priznajen da do jučer nisan zna šta znači rič SINEKOPA.

Jebi ga, nije me zanimala medicinska struka, pa nisan puno ni baulja tim prostorom.

Sad san oša na stranice koje objašnjavaju tu bolest, svatija san dijagnozu i usuđujen se komentirat.

Ako je itko u Hrvatskoj osta ravnodušan na ovu presudu sutkinje općinskog suda u Šibeniku, ja mu toplo preporučan da se zaputi svom lječniku i zatraži uputnicu za daljnje ličenje. Njegovo stanje je rizično.

Ako iko u Lipon našoj ima rič opravdanja za ovog lika koji od osandeseti na ovamo ubija nevine ljude na prometnicama, taj il’ mu je rodijak, il’ zaposlenik, il’ dibidus luđak.

Ja vozin od sedandesete naovamo i nikad, NIKAD, nisan proizveja prometni udes. Doduše jesan jedan. Zaboravija san odjavit tablice pokvarena auta i za to san pristojno kažnjen. Ne bunin se.

Ja dok vozin otvorin oči na najjače vidno polje. Ja kad iman i zeleno na semaforu, prikočin i maknen okicama livo-desno, jer se nikad ne zna ko ima koje namjere. Ja san naprosto prometni „idiot“.

Uz to san nakon umirovljenja posta sudac porotnik Općinskog suda u Splitu, a prije toga mi rekoše da tamo more sidit samo osoba koja je potpuno čista. Sidija san tamo sa sucima tog suda i naučija san nike pravne cake koje su mi u daljnjem životu puno pomogle. Moran priznat jednu. Ni jedna, njanci jedna, presuda nije donesena a da nisan bija zadovoljan. Naprosto, ti mladi suci su me uvik uvirili kako je ona jedino takova moguća. Čisto sumnjan da se ja i ova, sa šibenskog suda, u startu ne bi posvadili i odma rastali.

Davno san oša ća sa tog mista i potom san ujedrija u sud u sasvim drugačijon ulozi. Ko optuženik, jer san se usudija branit svoju imovinu, a taj proces još traje, dvadeset peta godina je u tjeku. Gadljivost je nevina rič koju osjećan.

Jedno i drugo iskustvo su dijamentralno suprotni.

Vratimo se mi sinekopi. Ovi lik, čije ime iz niz opravdani razloga ne želin ni izgovoriti, već je osandeseti godina kosija ljudske živote po prometnicama. Već tada bi normano uređena društva njega stavljali pod posebna povećala. Zašto nisu? Iz jednostavnih razloga što je uništava „nebitne“ likove, iz gradskih predgrađa, na gradskin prometnicama.

Ovi lik koji redovito svojin izlaskom na prometnice sije strah i danas posjeduje dozvole za upravljanjem svojih skupih prevozala. Od osandesete na ovamo on ubija i osakaćuje. On zavija u crno i nesmetano baulja svečanim ložama uglednika, uz rame upravo onih koji se kledu da će štitit ljude i imovinu na zakonit način. On nam se ruga i poručuje kako može bit van okvira zakona a face iz njegova društva ne kuže kako ih je „kupija“ nikon sićon nedostojnon spomena.

Tko je taj lik?

Običan bezveznjak, koji je na jedrima pretvorbe, privatizacije i blesave tranzicije, peška svoje misto i „ugled“ te uz zavidan nivo profita steka mogućnost da rabi nemoguće igračke. Lik koji kupuje ne samo mortadelu, kruv i benzin već i položaj i status nedodirljivog „mede“ pred institucijama di običan čovik drće i strepi.

Viđen je negdi u Italiji kako bira novu igračku za litnje vijađe po plavetnilu plavog Jadrana.

Kaže se u obrazloženju suda, kako mu nije dokazana krivnja, jer dva leša i smrskan brod nisu nikakav dokaz ,a nedokaziva tvrdnja da mu je krv prestala dolazit u mozak biva temeljan „dokument“ kojim on isplovljava iz ovog sramotnog spora kao „ugrožena“ osoba koja sedan godina trpi teške duševne boli i besanicu, te koja čak ne mora platiti nikakve sudske troškove. Ne bi se iznenadija da zatraži od društva, od naših poreznih davanja, naknadu „štete“

Teško je običnu čoviku biti „sudac“ u ovakin momentima, teško je pretpostaviti prigodu kad se na modrilu Jadrana bubnu dva broda, ma još teže je svatiti obrazloženje, di mrtvaci ne mogu iznijeti svoju stranu istine.

Sve u svemu vozačka i prometna dozvola neće bit oduzete, novi konji će istim rukama biti vođeni asfaltom i plavetnilom mora, a sam Bog zna ko će biti žrtva novog momenta sinekope, jer ona ne upozorava na vrime već bubne kad krv u dovoljnoj količini ne krene ka mozgu.

Možda krv i krene na vrime, možda nema di doć.