S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SITNI MOMENTI SVAKODNEVNICE

Ante Tešija

 |  srp. 6, 2021

POČIMA ČAROBNO SOLINSKO LITO

Priznan, ovisnik san o solinskom kulturnom litu. Traje to već dugi niz godina. Lipo se spustit priko Gospina otoka i ušetat u čaroban prostor kulturnih zbivanja gdje se pojmljivo biraju učesnici.

A to nije lak posal. Valja se tu na vrime ukrcat, snać, rezervirat i odradit.

Naš Solin je tako postao poznata destinacija gdje se stiže sa svih okolnih strana. Više splićana susretnem tu nego kad sam u Splitu.

Zato nam triba odat veliko priznanje mladim ljudima iz Javne ustanove u kulturi „Zvonimir“ i TZ Solin, na sjajnoj prezentaciji našeg grada.

EUROSPIN U CENTRU SMRADA

Često odlazin iz Solina za Split, pa tako i natrag, kroz Dujmovaču kako bi izbjegao neki zastoj na glavnoj prometnici.

U zadnje vrime gledan kako se preuređuje bivše sjedište Peveca, i čitan da se tu otvara diskont centar „Eurospina“ koji nam donosi znatno jeftinije cjene od drugih prodajnih centara.

Ajd’, neka, na dohvat mi je ruke pa ću proć povoljnije.

Ma mene muči jedno drugo pitanje. Ovi iz „Eurospina“ očito nisu vozili automobile sa otvorenim prozorom dok su dolazili pogledat lokaciju. Zašto bi, pitate se!?

Zbog smrada! Ako ne virujete meni nek’ vas uvjeri vaš njuh. Provozajte se tim pravcem i ponjušite „blaženi“ miris koji tu leprša već dugi niz godina.

Razlog ne znan, ma znan da mi valja zakrakunat prozore dok se tuda vozim.

Vonja na kanalizaciju a ona me uvjerava da je to zbog davnog biznisa kožarstva na toj lokaciji.

Sve u svemu pri dolasku u centar obavezno ponesite mirisni sprej.

PROVINCIJSKI MENTALITET

Da bi bija kandidat na Hrvatskim demokratskim izborima ne triba ti nikakva potvrda; da si mentalno zdrav, da si završija osnovnu školu, da nisi kažnjavan i da znaš čitat i pisat.

Triba ti samo volja!

A te volje ne manjka. Na ovim tek završenim regionalnim izborima desilo se mnogo toga što će u budućnosti biti normalno. Promjene, sitne ma znakovite.

No još izvjesno vrime će startat promašeni likovi kojima ne smeta, i njihovim biračima, dokazni materijal da su na potpunoj stranputici društvenog interesa i potreba..

Najnoviji primjer je lola koji se takmičija za misto poteštata u Splitu. Mrtav ladan je u niz navrata bljuva poruke kako dr. Dejana Kružića triba pod hitno maknit sa svih pozicija u gradu Splitu jer čini velike štete i kao takav im nije potriban. Smeta u bezbrižnom pogodovanju, remeti stil.

A upravo taj čovik je Split spasija bankrota. Sa sjajnim mladim odvjetnikom Peronjom.

E sad je samo pitanje dali su njegovi glasači toga svjesni? Nisu. Oni će ko ovce i dalje kaskat za svojim redikulom.

SPOMENICI SU DOKAZ POŠTOVANJA

Spomenik je komad kamena koji biva isklesan na lik onomu kojemu se kanite odužiti za sve dobro i značajno što je za zajednicu uradija u svom životu.

Spomenici se obično postavljaju po kantunima trgova, parkova, perivoja…..Oni ne zauzimaju puno prostora ma nude nadolazećim generacijama svidočanstvo i informaciju za koju je potribno znati.

Malo je znameniti ljudi koji ostavljaju pozitivni trag pa bi zapravo trebao biti „zločin“ ne oduživanja.

Split nema spomenik velikom Tinu! Zašto? Komu smeta da on, dalmatinac iz susjedstva, veliki pjesnik, boem, bude tu među nama?

I naš Solin se nekako „srami“ odužit nekim solinjanima koji su svojim životnim djelom više nego ga zadužili.

Zaborav je prisutan, ma mora li se!?

KAZNA I ZLOČIN

Ja san se cjepija. Ni trena nisan dvojija o toj potribi. Zapravo nisan sluša prijedloge sa strana i moj odabir nije podvrgnut nikakvom nasilju nad mnom.

Zašto je ova najnovija bravura našeg premijera kod mene naišla na djelomično odobravanje?

Primaoci potpore nisu sirota da im se pomaže već su osakaćeni nemogućnošću rada bez svoje krivice.

Odma da se razumimo, volija bi i navijan da se što više ljudi cjepi jer ove dvi protekle godine su ispizdile svakog normalna čovika.

A da nam premijer i vlada podastru podatke koliko se cjepilo administracije, uhljeba, i ako netko nije, kane li i njih na neki način privolit uz prijetnju nekim sankcijama.

Jebi ga, zar nismo svi pred Ustavom isti?

Ono, misli na druge kod nas nije u điru. Tek kad problem zagrebe tvoju „tikvu“ apeli se razbacuju.

,NEĆE U APS

Jednom davno sam napravija jedan mali škerc našto me se rješenjem kaznilo za određeni novčani iznos. Smatra san kako nisan kriv i nisan tija platit. Ma onda je došlo drugo rješenje o zamjeni novčane kazne zatvorskim danima. Nešto sitno.

Usra san se i isti dan podmirija iznos!

Grozin se zatvora. Drćen kad mi dođe plava kuverta čiji primitak traži potpis.

Prosto ne virujen u ove akrobacije koje se dešavaju na našem pravosudno kažnjeničkom prostoru.

Već dugo se Horvatinčića „vabi“ u Remetinec ma nikako da „poljubi“ ćeliju! Zašto je to tako? Zar je on nešto iznad, nešto što valja štitit i vodit brigu o njegovim bludnim osjećajima.

Valjda čovik kad ostari počme živit sa pizdarijama pa je tako i meni na um pala jedna.

Zašto ih ranit, minjat in lancune, vodit brigu o zdravlju kad se sve može rišit na potpuno jednostavniji način. Sve je vezano uz lovu. Ukradenu.

Stoga kume moj, vrati do zadnje cence, plus troškovi, pa odaj kud te god volja. Čak i u BiH.

SPLIT BAŠ OZBILJNO MISLI

Čitan koliko je tona smeća pokupila splitska „ČISTOĆA“ po nalogu novog poteštata. Čudo jedno, i ne kane stati. Po svim kvartovima.

Posebno me zaintrigirala izjava dogradonačelnika Ivoševića koji kaže da sad kane krenuti u uređenje privatnih posjeda čiji vlasnici slabo mare što im se nalazi na njima.

„Prvo ćemo ih pozvat da to u roku pod hitno sami urade a ako se ogluše, Grad će sam to uradit i ispostavit im račun.“

Jednostavno. Ma genijalno!

Eto, ja stalno opominjem solinsku vlast da se malo pozabave tim „oazama“ smeća i krenu na isti način no očito mi nismo kadri začeprkat u tu problematiku i radije zabijemo glavu u Gospin otok i okolo, jer kud ćeš se zamirat svojim „odgovornim“ sugrađanima.

U Hektorovićevoj pantagane i dalje žive miran san.

VRUJA VRIJE

Održa se festival bespravne gradnje, mavalo se zastavama, pivalo, poručivalo, tražilo, osuđivalo i razišlo. Osudilo predsjednika bez suđenja. Porota jednoglasna.

E sad bi ja ko triba dat ruku i udrit po meti. Baš neću! Ne što ne odobravam ovaj festival ili iman interes bit kontra njega, već samo zbog jednog razloga.

Ima bit da je sporan ovi put koji se probija od magistrale do mora. Zaista izgleda nakaradno ta vijugava intervencija. Već doli, uz samo more je vidljivo da odavna postoje neke stare kuće i da se do njih i plaže moglo doći jedino morskim putem, brodicama.

Nisan nikad bija doli ma mi je prijatelj kojem virujem jutros prenija da se radi o zaista posebno uređenoj lokaciji.

Čitan jednu parolu kako se stanovnicima ne smije oduzeti pristip toj plaži! Sumnjan da im je netko prije smeta. Čitan da je taj hotelski prostor proglašen najboljim na svitu u nekoj kategoriji.

Svašta čitan pa se pitan. Di je do danas bila naša vlast, odgovorni i oni što su zaduženi za prostor? Kako bi bilo jednostavno da je samo Vruja problem našeg Jadrana. Lako rješivo.

No što ćemo sa tisućama naših „Vruja“, sa potpunom devastacijom obale koja svakim danom buja i ne sprečava se.

Tu je glavni problem. Stalno tribamo skakat u obrani rođenog prostora a ne ovako od zgode do zgode.

Uprav mi pred okoce doleti izjava „osuđenog“ predsjednika države koji kaže: „ Ako je kriv nek odgovara“

No jebi ga, ta se rečenica ne uklapa u presudu!

JARUNSKA HOBOTNICA ZA LEŠo

Da nije ON oša, u centrali bi bilo sve po starom. Da je još tu, svi bi krakovi mirno obavljali, svojim pipcima, zadanu rabotu.

Zagreb bi i dalje kleča pred njegovon svetosti! Dvadeset godina poslušnosti, tumači se pod svetost.

To je naprosto tako i u to nema sumnje.

Dvadeset godina je on drža Zagreb za muda, koristija ga ko vlastiti bankomat, raširivši svoje podaničko carstvo na služenje do savršenstva.

Sa njim se isplatilo „poslovat“, slušat ga i kimat glavom na svaki njegov pogled. On je zna nagradit svoje pijune. Znali su oni da im je on garancija opstanka, ma su se zajebali ne kontajući na vrime kad ga ne bude bilo.

Uprav se to desilo. Oša je i ostavija ih na nemilost nekih novih vitrova koji pušu u nekim drugačijim pravcima.

Sad kad se pomalo podvlači crta tko je i koliko maznija, postavlja se pitanje oće li se to vratit tamo di pripada. U proračun grada.

Malo sutra. Festival vatačine će se nastavit ma bojin se da su šoldi davno odlepršali u sigurnu zavjetrinu.

GNJEČI ME NJEŽNO

Bija san nikin poslon u Split. Valjalo mi fotokopirat par dokumenti pa san sta isprid vrata na kojima je pisalo da se samo dvoje prima u isto vrime.

Isprid mene mlada cura, cirka dvadesetak godina. Puši. Ništa čudno.

Izlazi jedan pa se ona pomalo priprema zakoračit unutra. Cigara do pola izgorila. Vadi ju iz ustiju, baca pod noge na kamene ploče, zakorači patikom i krvnički, tamo vamo, zgnječi. Ona unutra a ja zgrožen gledan crnu fleku koju će teško izbrisat sa kamene ploče.

Sačeka san. Šinjorina, jel ovo tribalo? Upitan a ona me „blesavo“ pogleda.

I ode bez riči.