SKANDALOZNO: Društvo tjelesnih invalida Solin zanemarilo svoje invalide

Danas je biti invalid ili imati invalida o kojem trebaš brinuti i to 100%, čisti luksuz.

Član si nekog Društva tjelesnih invalida u nadi da će ti baš to Društvo pružiti punu potporu i biti tvoja druga obitelj, jer na kraju krajeva, valjda oni koji rade u takvim ustanovama, upravo rade tamo radi svog senzibiliteta prema svakom ljudskom biću, a posebno prema onima koji na žalost trebaju, tuđu potpunu ili djelomičnu pomoć.

Kako mnoge stvari kod nas ne idu onako kako bi trebale ići, tako je i naše Društvo tjelesnih invalida Solin potpuno podbacilo.

Bilo bi pohvalno da njegova tajnica (predsjednica, voditelj, “Boss”, SVE) Mira Vuković koja obavlja sve poslove sama, to radi jer je voljna uštedjeti izdvajanja za nepotrebne troškove, bilo da su to troškovi dodatnih zaposlenika ili bilo koji drugi kako bi uštedjela upravo za one za koje ona jeste tu. Za invalide. Pa još uz to da je sposobna sve to sama odraditi, bila bi to doista milina.

Naprotiv, od kada postoji Udruga i u njoj tajnica, ona, kao, tobože, sve obavlja sama u velikom prostoru koji joj je namijenio Grad za potrebe invalida, a u stvari, ako što i obavlja, onda to ne radi baš najbolje.

Ukoliko se obratite, na vašu žalost ovom Društvu, točnije, osobi koja je zadužena voditi istu, dočekati će Vas uvijek isti odgovor, kako ne može sve sama raditi, kako treba oformiti grupu djelatnika, tijelo koje će donositi odluke, raditi određene stvari u korist invalida i tako to, te Vas uredno vrati natrag da joj se obratite za nekih mjesec do dva dana.

Nakon silnog obrazlaganja svega što nema veze sa zdravom pameću, kada se uzme u obzir da ovo Društvo postoji još od 1998. godine i da je Republika Hrvatska već tri godine u Europskoj Uniji ne možemo se nego upitati, što ste gospođo tajnice radili protekle tri godine kada niste bili u stanju „oformiti ekipu“ kako Vi to nazivate, već vam je lakše svaki puta vraćati potrebite natrag uz riječi „dođite za dva mjeseca“.

Mislite li draga tajnice da neki od tih invalida imaju ta dva mjeseca, mislite li da bilo tko od nas može trpjeti uvijek iste isprike, ili je gospođo tajnice bilo puno uputnije da ste sa svim krenuli na vrijeme, napravili projekte već u vrijeme kada se je znalo da će Lijepa naša ući u Europsku Uniju.

Da trebalo je gospođo tajnice, ali za to treba biti sposoban, a ne samo podoban, za to treba imati senzibiliteta za svako ljudsko biće, a posebno za potrebite.

Jedini zaključak koji se može izvući jeste, dobio se je super prostor koji financira Grad za potrebe invalida, a u tom istom prostoru koji financira Grad, jedna osoba hini da nešto radi, a ne radi ništa, bar ništa što bi pomoglo bilo kojem invalidu, kao članu tog istog Društva.

Pitamo se, zašto bi uopće invalidi trebali biti članovi Društva tjelesnih invalida, a posebno ovakvog koje ne poduzima ništa i koje, unatoč činjenici da ne postoji od jučer, kao i činjenici da se za mogućnost dodjeljivanja osobnog asistenta zna već duži period dozvolilo da taj segment pomoći nije niti u povojima, njega jednostavno nema i ne zna se kada će ga biti.