S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

S’MOJE STRANE POGLEDA 7 | Šta je to livo a šta desno u politici? – „Izmišljena podjela“

Ante Tešija

 |  svi. 10, 2017

Uvatija san lipi broj godina i po logici bi tribalo bit normalno da sve razumin a naročito okolo politike.

Te divljakuše, koja nam određuje životne staze.

Do devedesete san cilu svoju energiju uprega u opstanak, školovanje, stambeno zbrinjavanje i zasnivanje porodice. Politika nije bila u opisu mog interesa.

Devedesete su godine promina, i nije me baš privlačila politička aktivnost. Radije san sta po strani baveć se svojin brigama i služeći Domovini koliko san moga i koliko je ona od mene tražila. Ne sramin se učinjenog.

Bili smo na vjetrometini svakodnevnih iznenađenja, tek uvaljani u višestranačje. Naivni i nevini po mnogo čemu. Stvarala se Domovina, a rastakalo se njeno biće. Jedni su ginuli na ćukama, neki drugačiji su punili đepe, uzimajući pusta normalna poduzeća, ostavljajući ih potom u pepelu tranzicije.

Tad’ mi se prid ćunku turnilo jedno sasvin obično pitanje, na koje do dugo nisan zna odgovor. Sumnjan da i danas znan.

Šta je to politička ljevica a šta desnica?

Moran priznat da me i nije baš posebno zanimalo to razvrstavanje, jer san ja uvik stvari, pojave i ljude dilija po svojin vridnosnin parametrima.

Osjeća san se liberalno. Liberalno je za mene slobodno. A sloboda nema alternativu.

Samo što mnogi slobodu tumače na nakaradan način. Ti načini su potkovani grupnim i osobnim interesima. Često i u okvirima interesne zakonitosti začinjene demokratskim mogućnostima.

U svom životu svi imamo ponekog tko ti zagolica pažnju i čiji javni put izaziva pozornost a potom se upuštaš u pratnju.

Mene je zainteresira jedan poseban čovik. Čovik kojeg san cjenija puno prije od devedesete kad se nametnija kao jedan od najozbiljnijih vođa za novonastalo stanje. Nametnija se svojon raznolikošću u ljudskin vridnotama na poseban način. Bija je čovik nade.

Vlado Gotovac. Čovik je devedeset sedme izdan, popljuvan i protjeran od onih kvazi liberala koje je stvorija i pokuša učinit dostojnim političkim faktorom. Nije mu uspilo, nisu mu dozvolili zbog svojih nakaradnih interesa, i krenija je svojin novim putem.

Pristupija san u njegov novi projekt, i u jednom od najlipši momenata mog amaterskog bavljenja politikom, dok smo sidili negdi u Zagrebu, upita san ga. „Recite mi, šta je to livo a šta desno u politici“?

Zamislija se nakratko, nasmija i odgovorija. „Izmišljena podjela“.

Prošlo je već dugo vrimena od njegova odlaska. Dok razmišljam o njemu i njegovu životnom putu pomalo nalazin odgovor na to pitanje. A često se pitan, di spada Vlado Gotovac?

„Nauk“ da desnici pripadaju samo oni koji vole svoju Domovini, koji za nju ginu, čuvaju nacionalni indetitet , jezik, pismo, kulturu, vjeru……tu on pripada.

„Nauk“ da ljevici pripadaju samo oni koji su socijalno osjetljivi, koji bi brisali granice među ljudima, koji šire suodnos i uvažavanje, bez nacionalne nadmoći, koji su kulturni svjetski ambasadori i ravnopravnosti odani, bez mržnje prema vjeri, rasi i sklonostima…..zar on i tu ne pripada.

Danas smo svidoci kako našon političkon arenon paradiraju i bauljaju čudni likovi koji u trenutku preskoče prepreke sa livog na desno, kad je izglednost izbora veća, kad se fotelja lakše osvaja, kad se trenutno nešto više isplati.

Ja san ljevičar? Ja san desničar? Jeziku lak zadan zadatak.

A bit dostojan kroz svoj život i djela? E jebi ga, malo je teže. I, brajko moj, ne isplati se.