S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SOLINSKA KARTOLINA: LAŽNE  ISTINE

Ante Tešija

 |  svi. 9, 2022

ČERNOBIL  UZ  MALU  VENECIJU

Volin protegnit noge pa me tako često put odvede do Vranjica. Guštan proć kamenon rivom ma se gušti brzo ugase kad zbrojin što san sve vidija. A nudi se savršen nered.

Nedavno san ušeta unutar tvornice azbesta Salonit, i osta zgranut tolikim neredom i zapuštenošću prostora na elitnom mistu pod nebeskim svodom. Černobil je najslikovitija usporedba.

Zašto smo dozvolili tu nakaradu? Zašto, ko samostalna, nezavisna, priznata Država ne izglasamo Zakone po kojima možemo uređivat svoj dom? Tko nam to preči?

Dobro, svi znademo da je u vlasništvu bjegunca pred Hrvatskim zakonom, da nam se kesi i ruga sa svog ranča u Hercegovini. On nam ne dozvoljava da se taj prostor očisti od smrtnog azbesta i privede svrsi koja bi najbolje odgovarala  našim interesima.

Nakaradna pretvorba i privatizacija daje svoje gnjile plodove našeg velebno zasađenog odustajanja samih od sebe.

Nisan stručnjak za pravo ma znam da se može. Uputi se pismo namjere vlasniku i predloži prostor privođenje svrsi. Daš rok i navedeš posljedice ako se ne obazre. Sačekaš i urediš.

Samo što se miloj Domovini to ne radi. Ko će to! Ol nije lakše glumatat i ne češkat mečku.

A prostor Bogom dan.

SLUŽBENE  LAŽI

Laž  je zlo kojemu pribjegavaju varalice. Varalice su zlo u službi laži.

Čemu toliko laganje? Razloge znademo ma toleriranje ne razumimo. Ljudi koji rado posežu za tom „istinom“ nebi smjeli ni primirisati odgovornoj ulozi u društvu. Naprosto bi eliminacija tribala imati svoj zakonit epilog.

Osobno mi se gade ljudi koji otvoreno lažu, svjesni da im nitko neće povirovat, ma oni nalaze razlog za pokušat.

Društvo smo koje razvija kolektivnu laž. Ona se toliko rabi da u konačnici postaje istina. Laž je alat u minjanju prošlosti. Povjest čovječanstva naprosto spava na silno puno laži u funkciji stvaranja posebno skrajane budućnosti.

Najnovija laž koja se večeras lansirala sa dalekovidnice, likom nekog ministra, daje mi za pravo.

„On se ponaša kao milicioneri ’45  kad su ulazili u crkve i tirali vjernike vani.“

To su riči osobe kojoj je u zadatak turnuto vođenje odgovornog ministarstva. On je izrekao čistu laž! On se ni trena nije dvoumija iznijeti lažnu činjenicu kako bi u usporedbi ponizija predsjednika države gdje nije laž da je izabran voljom naroda, pa tako i vjernika u Hrvatskoj, jer se cca 80% hrvata izjašnjavaju kao vjernici.

Zar tom tvrdnjom nisu poniženi svi vjernici? Zar nije lako dokazivo da takovih istinitih momenata nije bilo? Priupitao sam dobra čovika koji je u dubokoj starosti a koji je časno nosija tu uniformu, na što se samo nasmija i manija rukon. Pita san silno puno vjernika kako su doživljavali te trene, našto su se odlučno suprostavili i negirali tu njegovu „istinu“

Osoba koja je odgojena u porodici pripadnosti komunizmu, kojeg danas optužuje, tako i ulogu svog oca stavlja u nezavidan položaj. Tko je takova osoba? Netko tko ne zaslužuje biti toliko visoko rangiran. A ko zna, možda je malom pioniru otac priča te bajke.

Kažu kako su u laži kratke noge. Možda i jesu, ma su izdržljive.

84,5  TISUĆA RAZLOGA  ZA  LJUTNJU

Govorili su niki pametni ljudi da uravnilovka nije ništa drugo već ljudsko zlo koje će čovječanstvo odvest u propast.

Što mu  znači ta rič? Da nikako ne smije postojati vrednovanje među ljudima bez razlike u nagrađivanju. Naprosto, tvrdnja da nismo isti, da jednako ne vridimo, te da stoga isto niti nagrađivani ne smijemo biti.

Jednostavno rečeno. Ima nas svakakvih.

Ja san ekonomista. Samoškolovani lik uz rad. Znači ovako. Podstanar, radnik i student. Sam svoj u svakom pogledu. Moj dohodak je uvijek bija ekvivalent kvaliteti mog rada kojeg se mirilo na sasvim jednostavan način. Vridno san radija, pošteno biva nagrađivan i tako ujedrija u invalidsku mirovinu koja danas iznosi cca 3.300 kuna.

Još mi se živi, ne da mi se mirovat jer sa ton mizerjon nebi dogura niti do desetog u misecu.

Sad se vi pitate zašto se bunin? Ma ne bunin se. Samo grintan i ljut san. Na koga? Pa na sebe.

Martina Dalić, žena ekonomista, sridnji godina, elokventna, snalažljiva politički, na sebe se nema što ljutit. Kakvo grintanje? E ta, Martina, svaki misec u svoj dom donosi 84,5 tisuća kuna i savršeno joj se fućka dali je poskupija plin, nafta, komunala, vegeta, donji veš, struja, toaletni papir, konšerva, pizza u obližnju konobu ili autobusna karta. Ona mirno spava na svom mekom kušinu. Ono ujutro sa svojima dokono blaguje paštetu….oprostite, kavijar.

Da ipak prestanen srat. Martina očito drugačije sere od nas običnih pizduna. Ona očito ima neki drugačiji sustav probave. Pozlaćen. Ona očito ima neke posebne potribe. Martina je toliko posebna da joj „njena“ firma isplati i bonus od cca 1 miljun kuna da se nađe ako spizdi nekontrolirano ovu siću od misečnog dohotka.

A vi pizdite kako je uravnilovka zlo samoupravnog socijalizma, kojeg ste tako znalački uništili i dobili…

…ove sa posebnim sranjem.

Nestalo uravnilovke, guštajte u krivolovki!

SAŠKO  GEŠOVSKI

Ove teme koje se iz prve ne mogu povezat sa solinskin podnebljen, ma kad bolje promisliš, to je tu negdi oko nas, dotiče nas se.

Split slavi svog zaštitnika. I triba tako. Svatko valja da ima svog zaštitnika.

U moje Ogorje je Sveti Jure. U Prugovo je Sveti Ante, a u naš Solin Mala Gospa.

Split se uzda u svog zaštitnika. A što je sa onima koji se uzdaju da ih zaštiti Grad Split?

Nekad davno, kad se Balkanom počelo valjat zlo, kad su pusta dica bila razasuta po prostoru bivše države, kad je jedno dite iz daleke Makedonije, točnije iz grada Kavadarci, po uputi vojne vlasti upućeno da svoj vojni rok tu kod nas odsluži, njegovoj srići nije bilo kraja.

A kako i nebi kad te dopane cvit Mediterana. Za razliku od mene koji san plaka u vlaku ka Makedoniji jer nisan zna di me dopalo. Bija san dite. Ni jedne dlačice na licu.

Makedonca dopao Split a splićanca, vlaja, karaula u blizini njegovih Kavadarca. On je u vlaku piva a ja san plaka.

Davno san ja skonča svoju službu, vraća se sritan i tužan. Sritan jer san gotov, gren ćaći i materi, Splitu, i novom životu, a tužan što san poza sebe ostavija nezaboravnu makedonsku avanturu.

Davno je skonča i mladi makedonac. Vratilo ga u kapsilu u njegove Kavadarce. Uz tugu i jad njegovim roditeljima, prijateljima, gradu i Makedoniji.

Kažu da vrime sve briše. Ne, ne briše. Vrime samo usporava osjećaje. Mene Makedonija mami jer mi je pružila životnu avanturu punu prijateljstva. Saško Gešovski nema tu privilegiju. Njega su ubili. Ubili i zaboravljaju taj čin. A to nije ljudski. To nije na čast mom gradu i Domovini.

Spomen ploča, suosjećanje i pobratimstvi bi bar malo zacjelilo rane.

Zašto se biži od toga?

JEDNA  OVCA  ČETIRI  JANJETA

Često iden gori u vlašku. Vozin polako jer nikako da se zasitin mog krajolika. Sve gledan, u svemu uživan.

U nika davna vrimena san vozija jako sporo. Mora san pazit. Jednom nisan pazija i posran san se vratija u Yugu 45 u Split. Žena mi je crkla o’ smija kad san uša u stan.

U jednu okuku, kod Gizdavca, san uletija među krdo goveda. Jednu kravu san bandon, di je vozač, udrija dreto u guzicu a ona cilu galebu meni poklonila kroz otvoren prozor.

E, kako se lipo sićat tih zemana. Svaku malo si mora propušćat blago koje je išlo, ili se vraćalo, sa paše. Neprekidne kolone. Likarija za oči i dušu.

A danas. Ništa. Moš vozit dvista na sat, neš stoci naudit. Nema je.

Ma isto se pokoja iskrica radosti ukaže. Čitan. Ne virujen!

U Muću jedna ovca ojanjila četiri mala janjčića.

Da mi je vidit tog ovna junaka, poljubija bi ga u rogove.

ČOVIK  JE  TO, SAMO TAKI!

Aj sidi, oš popit kavu?

Stebon vaik. Šta ima?

Crklo auto. Ki da su mi noge osičene. Triba san poć gori, i vid’ di san osuđen ostat.

Ima u Boga dana.

Ima u njega ma moji i tvoji biže.

Štas’ tu more. Jes bija na Duju doli?

Nisan. Niman volju, neda mi se u gužvu. Radije odan po vlaškoj.

A oće li oni tvoj ponovo pobjedit u Splitu?

Moj!?

Pa ozgara ste oba!

I što mu ga to znači?

On je meni skroz dobar čovik. Niko nije napravija za Split ka on.

Jel se ti to zajebaješ?

Nisan. Zapadna, pa križ na Marjanu, spomenik Tuđmanu…

I to su tebi rezultati?

Dašta su. Onda ja san ti njega upozna. Vidija on mene doli kod vjenčaone, uz oni štekat i kaže ti on meni, aj’ vamo. Štaš popit? Ja se nećka a on rode moj naruči kolu sa viskijen. Čovik i po’.

Stvarno si to sve reka ozbiljno? Ne zajebaješ se?

Ma nisan. Ne živin u Splitu već ode a svima mojima govorin da mu dadu glas. Nema boljeg.

Srićon je naiša jedan moj pa san iskoristija šansu pobić.

Razmišljan i sve san sigurniji u onu da imaš vlast kakovu zaslužuješ.

A moj ozgara ko limeni pivac na krovu. Puši ti vitre, puši, ko da mi se teško okrićat.

OBAVIJEST

Za misec dana će se održat osnivačka skupština Udruge solinskih pisaca.

Sve je pripremljeno. Očekujemo u Teatrinu Gradske knjižnice što veći broj članova kako bi smo usvojili Statut, ime, oblik pečata te izabrali sva tjela za normalan nastavak rada.

Ime još nemamo te se očekuju prijedlozi. Oblik pečata ovisi o imenu a dizajner već radi na istomu.

Udruga je priko potribna svima nama koji se susrećemo sa nizom problema u radu te smo sigurni kako činimo dobru stvar, za nas i naš Solin.

Na vrime ćete biti obavješteni o točnom datumu.