S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SOLINSKA KARTOLINA; NOVI ZAKONI, STARE NAVIKE

Ante Tešija

 |  kol. 26, 2022

SPASMO  OBALU

Valjda nam je svima jasno da smo ga gadno zabrljali sa Jadranskon obalon. Mic po mic, metar po metar, sika po sika i nered je tu.

Sprema se novi zakon o pomorskom dobru. Moran priznat da ga nisan još proštudija ali san siguran da nije dobar. Silna grintanja se zapažaju.

Jedini dobar zakon o pomorskom pojasu bi bio onaj koji bi sadržavao samo jednu rečenicu.

Zabranjena gradnja u širini 100 ( sto ) metara od crte koja dili kopno od mora.

Svi naši jadi, sva naša nadanja bi tom zakon-rečenicom bili rješeni. Ovako, poznavajuć bagru koja pred ničim ne preže, očekuje nas štipanje i unakažavanje prostora a da ne govorim o mogućnosti pretvaranja javnog u privatno.

Uzdanje u lokalni šerifski ured je nepotribno. Zaobići i svesti pod neovisni inspekcijski nadzor sa „toljaga“ kaznama.

NOVI  ZAKON  O  PONAŠANJU

Slika koja je obišla svit, iz Splita, di dva mulca pišaju u Pirju u Marmontovoj, viran je pokazatelj kojim pravcem kreće turizam, naša grana hranilica.

Nevirovatni su ti momenti kad mladi ljudi „dojašu“ u naš grad i kad se naprosto razulare te rade sve ono što kod sebe doma teško mogu. Valjda i ne žele.

Doći u jedan Grad i mokriti na javnu površinu moš iz samo dva razloga.

Ili nema dovoljno konduta u gradu, a nema, ili si naprosto dokoni divljak.

Da bi bili destinacija normalnu turistu tada ti prostor u koji ih vabiš mora biti pokriven tim potrebitim prostorijama inače si saučesnik ako netko iza kantuna obavi smrdljivu rabotu.

Ako ispuniš taj uvjet a divljaci nastave tradiciju, ostaje samo udar po đepu. I to ne sića već šuškav iznos pa nek pobro vitla spolovilom di mu se ćefne.

Usput, volija bi znat što naši u Solinu kane uradit po pitanju kondutizacije?

NOVI  ZAKON  O  VUKU

Ka’ san bija mali, gori u mom Ogorju, boja san se samo dvi stvari. Groma i vuka.

Vukova posebno jer san bija zadužen za ispašu stoke. Od malena znam da su ti krvavi zubi zaštićeni i da ih se ne smije ubijati. Nije mi bilo jasno da jedan vuk vridi više od krave koja nas je prehranjivala.

Čitan da se ovih dana jednom mladom čobanu u Muću jedan doša „javit“ dok je pazija na stado.

Dobro, postoji razlog da se zaštiti ta životinja no mora postojat i pošten zakon kojim bi se regulirao odnos sa uništenim domaćim životinjama. Tu ne bi tribalo biti dvojbe.

NOVI  ZAKON  O  ŠUMAMA

Slušam da evropski sud vrši izvide o razlozima zašto se u Hrvatskoj posiklo, ili siče, ogromno šumsko bogatstvo?

Nije potribno napominjati koliko je štetna ta nakaradna rabota a kad se još uzme u obzir da je tu profit, moš mislit čiji, u prvom planu onda je vrag doša po svoje.

Dovoljno je uguglat planinu Velebit i zamislit kako je nekad davno izgledala ta golet pa da te uvati jeza od same pomisli na slično u budućnosti.

A samo triba uzest zakon u ruke, samo pratit i određivat kakova je čija rabota i donosit presude prijeko potribne.

Samo triba radit svoj posao, oni koji za to primaju dohodak i oni politički manekeni koji se turaju na vlast. Opet instalirat neovisnu inspekcija ekipu sa velikim zakonskim ovlastima ili ovo, i sve drugo, prepustit Lauri Kausi.

Eto ti vlast, opravdaj.

NOVI  ZAKON  O  UHLJEBIMA

U Splitu , u gradskoj upravi, jedan pobro je dobija direktan otkaz. Bez puno mudrovanja, bez sindikalnih kvocaša, bez komisija i bez straha.

Pobro, zasra si, ne radiš svoj posao, izvoli zatvori vrata izvana.

Ma koliko god grezo zvuči ova nakana pročišćavanja ona nam je prijeko potribna. Ne lažimo se, ne skrivajmo se iza ljudskih sudbina, ne brbljajmo o ljudskoj zaštiti. To je naša praksa, opće prihvaćena bez obzira tko je na vlasti. Uhljebništvo nam pomalo zoblje budućnost i svojom nakaradnošću izaziva kaos kojeg protokom vrimena sve manje imamo šansu zaustaviti.

NOVI  ZAKON  O  ZAŠTITI  VODA

Gledan foto, čitan o prosvjedima gdje budni građani upozoravaju o nevjerovatnoj lakoći uništavanja izvora života.

Izvor rjeke koji nas stoljećima napaja, svidija se avanturistima te sa kućnim ljubimcima pronađoše kutak kontra litnje žege.

Kad u obzir uzmeš našu „velebnu“ zainteresiranost za očuvanje okoliša, eto ti razloga za strah.

Naša Rika je neki dan za vrime velikih kiša u Dalmatinskoj zagori, izgledala ko opiturana kaljuža. Nije teško skontat od kud nam je to u goste stiglo.

Novi zakon sa ovlastima kažnjavanja na licu mista bi bija po miri no zašto mi bižimo od te mogućnosti?

NOVI  ZAKON  O  ZAŠTITI  SPOMENIČKE  BAŠTINE

Svaki spomenik ima svoj razlog postavljanja. Netko ga je za nešto, nekomu, nečemu, izgradija i ponudija na susretanje generacijama koje dolaze. Svako spomeničko obilježje priča svoju priču.

Ovo što se desilo u zadnjih tridesetak godina upućuje na vandalizam. Vandali su izbjegli zakonitost a naročito ljudskost te su sami sebe etiketirali ko bića nedostojna ljudskog imena.

Obračunavati se sa isklesanim kamenom, obično u tajnosti i pod zavjesom mraka, mogu samo bjedne kukavice. Sa svojim nepismenim porukama.

Rušenjem nečijeg spomenika srušija si samog sebe. Samo toga nisi svjestan. Ne dosežeš taj nivo inteligencije.

Negiranjem i omalovažavanjem, u svrhu promoviranja svojih lažnih vridnota mogu samo nule od ljudi, nesvjesne da su zapravo sami sebe obezvrijedili do krajnjeh granica i da im je đaba prividnost jer istinitost je malj koji preči tu poganu rabotu.

U mom mistu su uklonili spomeničku ploču koju su stanovnici, raniji zeman, postavili u čast žrtava fašizma, uz obećanje da će istu vratiti na isto misto.

Spreman sam se okladiti da to ne kane izvršiti.

Imaju li takovi šansu biti poštovani?

UDRI  PO  PISMU

Ma koliko god netko „pismen“ tvrdija da je ćirilica neprijateljsko, čitaj srpsko, pismo i da sa tim zakrivljenim simbolima pismenosti nemamo pravo šurovati, vara se, jer je to pismo upravo hrvatsko.

Samo što onaj buzdo iz Omiša taj dan, kad se na satu pričalo o porjeklu ćirilice, nije bija na predavanju. Mora je didu pomoć okopavat lozu a kad se did zanese, uz bocun, onda i brbljivi jezik počme pričat pizdarije.

A dida valja nepogovorno slušat. Did je izvor mudrosti. On sve zna. Što će ti pusti libri kad se imaš na koga oslonit!?

A tek da did zna čitat i pisat. Osjiek bi bija krajnje naučna adresa deliji sa ušća Cetine..

ADIO  DRAGA  SIMONA

U Splitu je preminula supruga Vlade Gotovca.

Velika humanitarka, lječnik koji nije birao komu pomagati. Ranjenog Papu Ivana Pavla Drugog je držala za ruku nakon atentata na njega. Njegovala ga i izliječila.

Ima san ju čast upoznat.

Adio draga Simona, pozdravi našeg Vladu.