S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SOLINSKA KARTOLINA: RAPSODIJA LJUDSKOG ŠLAMPERAJA

Ante Tešija

 |  tra. 4, 2022

RAZLIČITOST  U  SLUŽBI  RAZJEDINJENOSTI

Velika je odgovornost predstavljati Grad i građane. Tu moraju biti posloženi potrebiti momenti.

Prvo, treba tvoja volja da se ponudiš za tu odgovornu dužnost. Drugo, tribaš dokazat građanima da si ti taj. Treće, oni ti daju povjerenje. Četvrto, ti ispunjavaš obećano. Kako?

Na način koji odgovara interesima sredine u kojoj živiš i djeluješ. Barem da to iskreno pokušaš.

Ovaj polugodišnji cirkus nakon formirane liste vlasti pokazuje da nešto ne štima. Ne valja. Netko se grubo poigrava sa povjerenjem, i isčekivanjem, građana Solina. Ne triba biti posebno talentiran za skužit o čem se tu radi.

Jednostavnim rječnikom rečeno, puno babica kilavo dite. Što će vam „skjlepana“ većina kad niste kadri sami sa sobom se dogovoriti. Naprosto ima previše pojedinačnog interesa kojega je teško ugurat u zajednički škafetin.

Padati na početnim ispitima zrelosti, stalno iskazivati osvetoljubivost i revanšizam, minjati pozicije ideološke pripadnosti i etiketirati čudnim obrazloženjima ne daje nikakvu nadu da se dogodio pozitivan obrat u političkom statusu grada.

Nepošteno je nudit prijeko potrebna rješenja a zapravo isporučivat mutne kopije.

ZAPUŠTENA  RIKA  

Ako postoji evidentna sramota u nekom gradu, mjestu, području, onda naš Solin ima čime da se „podiči“. To je naša Rika, izvor života u dnevnom boravku. Majka opstanka pola miliona ljudi.

Dovoljno se zaputit njenim tokom do izvora i uvirit se kako je moja tvrdnja istinita. Naprosto nismo kadri, a očito ni sposobni, dati sebi i Riki šansu i „ucrtat“  na kartu posebnosti jednu čarobnu mogućnost. Nabrajanje činjenica je suvišno.

Ta vridnota sa kojoj ne znademo što bi, ogleda se i u činjenici svojatanja gdje Grad Solin i Općina Klis vode stalnu prepirku što je čije na tom području bez da su se pokušali usuglasit oko nevirovatnih graničnih peripetija. Da su različite političke opcije za pregovaračkim stolom moglo bi se i shvatiti no kad je na sva tri nivoa vlasti ista opcija e onda nema smisla sumnjat u nesposobnost i u neke skrivene razloge i ambicije.

Izvor Rike je u zadnje dane novi predmet spora jer se eto oko njega, i mini elektrane, podigla velika prašina u čudnom pogodovanju i šlamperaju, gdje su svi akteri, pro i kontra, iz vladajuće stranke. Donesena je čudna odluka o davanju koncesije, čudnom partneru na čudan način. Sama objava natječaja spada u savršenu akciju zajebancije.

Pokušat ću vam dočarat. Natječaj za učitelja matematike u osnovnoj školi Lećevica objavljen u lovačkom glasniku Iloka. Zajebajen se.

Zašto je izvor života ruglo a ne ponos, valjda nitko od odgovornih nije spreman odgovarati. Kao što nitko ne odgovara što se u krškim jamama Dalmatinske zagore istovara smeće, klaonički otpad i sva druga „blaga“.

Grad Solin, Općina Klis, SDŽ i Vlada Republike Hrvatske su odgovorni za našu Riku. Promislimo, koliko je mizerno malo bilo potribno da se ona uredi od izvora do ušća. Svatko prema svojim mogućnostima. Koristeći fondove EU od trena kad smo se našli u tom društvu.

Trideset godina je izuzetno velik period. Da je svake godine uređeno po 50 metara korita, danas bi imali izuzetno atraktivnu šetnicu sa izletištem. Ovako imamo samo razlog za sram.

NESRITNI SPLITE MOJ

Kad ne gre onda se problem vrati u ruke proizvođaču.

Split, i splitski birači, su proizvođači đumbusa na njegovoj političkoj sceni. Već trideset godina po istom scenariju u Splitu se pletu političke spletke. Nema tu velike mudrolije. Greška nakon greške. Digod miriše na prominu pa odvede  u neslućenu zagađenost. Naviknutost je osebina splićanina. Nezainteresiranost je sve „bogatija“. Šuti i prepusti se.

Ali ovi zadnji saziv je majka svih zajeba splićana. Izabrali su sastav gradskog vjeća kojega im ni najveći mrzitelj grada nebi uspija tako „bogato“ natovarit. Čast iznimkama, ma lajavci „ na svaku zgodu“ su toliko iritantni, zločesti i do zla Boga dosadni.

Izbor gradonačelnika je nešto drugo. Pokazalo se da je moguć suprotan, pozitivan smjer, no jebi ga, bez suradnje u vjeću vezane su mu ruke.

Kako rekoh, kad ne gre vrati na početak. Ali  ugrožene ćunke u strahu od sigurnog, panično biže od traženog, tražeć novu „vizu“ da ostanu tu di jesu. Svjesne su lole da se nešto klima. Jedno je lajat drugo je delat.

Ma proces je proces, nema tu povratka, te će čuvene švrake svoju jezičinu oštrit negdi u privatnom konaku.

A kad dokazana „veličina“ nasrid rive u transu, zbog nove mogućnosti ponuđenih izbora, u mikrofon izvali i poruči protivnicima : „Oni su grabežljivci,licemjeri,prevaranti, šovinisti, fašisti….“, onda biva jasno kakav nas krvavi rat čeka ova dva miseca.

Splite moj, nije ti lako.

MEDO  SE  PRISILNO  BUDI

Drag mi je oni film „Beskrajni dan“ jer nudi zanimljivost posebno uokvireno poučnog stanja fantazije.

More bit da su splitski politički medvidi na istom nivou. Naglo buđenje iz zimskog sna, izazvano pozivom na novu utrku, ne dade im da se pripreme pa navlas ponavljaju istu spiku i ponašanje sa prethodnih izbornih sudara.

Zašto im „OTVORENO“ nudi ekran da se ponovo predstave to znaju samo urednici. Zašto gubitnike vabe na ćakulu kad je dokazano da su autsajderi i kad nikad ništa nova nisu kadri izbrbljat.

Tako nam prid oči nanovo uvališe probuđenog „međeda“ gubitnika da bi navlas ponovija sve ranije izgovoreno i poručeno. Zar nemaju kazete sa kopijama i problem rješen. No da probuđeni medo iz zimskog sna ipak ima još poneki talent uvjerišmo se u to.

„Znadete li vi koliko njih dvoje zarade misečno? Sram da ih bude. A on je potra ženu iz mog sela sa radnog mista i tako joj oduzeja 3 000 kuna plaće i ostavija nju i dicu bez kruva. Nek se srami.“

To bi ka triba bit razlog da splićani udru nogon u guzicu trenutnog gradonačelnika i na rukama u Banovinu nanovo unesu njega, jedinog i neponovljivog.

Kaže stara poslovica, kad si glup i kad ne znaš kako bi, udri rode po lažima, netko sličan će ti povirovat i dat ruku.

A istina se krije u činjenici da to njegovo selo nema tu otpuštenu ženu, ne postoji. Činjenica je i ta da u njegovu selu postoji druga žena čiju neuvjetnu kuću uređuju ljudi sa srcem i dušom te da je za razliku od njega, „narodnog čovika“, upravo trenutni gradonačelnik Splita, spomenuti aždaja, dostavija pomoć u visini 3 000 kuna.

A moj prika Ljubo je uvik koristija istu rečenicu u švaleraciji; „Ćerce moja, niko ti ne može dat koliko ti ja mogu obećat“.

Đavlije je neznat, a ne držat jezik za zubima.

UDARI  PO  NAMA  VLAJIMA

Ja san vlaj koji se ponosi svojim porjeklom, svojim zavičajem i svojim vlajima ma gdje god bili.

Onaj sam koji ne razumi stalnu volju nekih drugih, po nečemu fetivih, da se sprdaju i tovare sve negativnosti nama vlajima. Ko da smo iz neke druge dimenzije u prostoru i vrimenu.

Daleko bi me odvelo u nabrajanju koliko je poznatih, znamenitih i obrazovanih ljudi iz mog podnosvilajskog kraja, koji su se razasuli po svjetu, od Solina preko Splita do daleke Kanade i Australije. Ti ljudi su ponos svojih sredina i zavičaja u kojem su prohodali. Oni su naši ambasadori ponosa.

Zašto se za sprdnju na vlaški račun koriste oni koji svojim ponašanjem i javnim djelovanjem nisu na ljudsku diku, no eto korjeni su važni. Zašto se svi mi uspoređujemo sa tim mizernim jedinkama kad se i mi sami njih „odričemo“ i sramimo.

Ljudska vridnota je individualna, društvo se sastoji od različitosti, te ni jedno društvo nije samo skup savršenosti, ma ni promašenosti.