S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SVAŠTA U NIŠTA

Ante Tešija

 |  stu. 10, 2020

DAJ GA TI MENI

Nema od tega dugo vrimena kad mi se puten SMS-a uputila poruka, sa meni nepoznate adrese, sljedećeg sadržaja.

„Poštovani, vaš dug smo otkupili od toga i toga u toj visini te vas molimo da isti podmirite u predloženom roku. Ukoliko niste u stanju izvršiti uplatu, nudimo vam obročno plaćanje po navedenim uvjetima“.

Ne baš iznenađen, jer san već doživija slična iskustva zamine identiteta, odgovorim kako ja nisam ta osoba te da se pobrinu naći svog dužnika.

No nastavila se prepiska pa su i moji ukućani na svoje mobilne dobili poruke i prijedloge da utječu na mene jer je nepotrebno, zbog velikih troškova, ići u daljnju proceduru.

Nanovo san ih pokuša uvjerit da isto ime i prezime, te ulica stanovanja i Grad, ne znači da sam to ja. Đaba. Uporni do besvjesti, valjda uvjereni da muljan, nisu odustajali. Posjetija san i policijsku postaju di mi je, zezajući se, predloženo da jednostavno uzmen ženino prezime.

Nije dugo prošlo poslato mi je izvinjenje.

Čitamo i slušamo kako je kod nas kupovanje duga postao veliki i isplativi biznis. Tromo pravosuđe, nemoćni potražitelji, postadoše plodno tlo da se dug u ruke preda „sileđijama“ koji neće birati sredstva da dođu do „svojih“ šoldi.

Di je tu nestala zaštita Države nad njenim građanima i zašto se taj biznis razmava sijući strah kod dužnika? Zašto banke i drugi potražitelji duga, direktno ne pokušaju, povlasticama, ponudit dužnicima sličan sporazum?

Zar i to nije pokazatelj kako tonemo sve dublje.

POSVAĐENE NARIKAČE

Ja san mislija da će to bit kratkog vika. Ma san se privarija.

Jednom davno, ka san bija mali mulac, naletija san na svađu. Svađa se moj stari i jedan susid. Toliko šporki riči, pritnji, vike i galame nisan dotad čuja. Uplašija san se i pobiga. Oša san na balun i nisan se vraća do mraka. Boja san se šta ću zateć. Za divno čudo nije se čla svađa već pisma. Na istom tom mistu od jutros, sidili su moj ćaća i susid, pivajući i ispijajući demejanu vina.

Upita san ih, šta je ono bilo jutros. Odgovorili su mi uglas. Aj mali ukurac, mrš pišat i leć.

Predsjednik i Premijer su ga stvarno pritjerali. Nebi ovdi za koga navijan ma moran reć da su me oba razočarali a polaga san u njih puno tega da će uradit pozitivno. Po sridi je očito natjecanje ko je bolji. I ništa drugo. Oni su dva u areni, gladijatori, a mi publika na tribinama koje ka zabavljaju.

Ma čini mi se da je prije kako nas zajebavaju.

OGORJE SE BUDI

Osnovali smo Udrugu podnosvilajskih sela; Ogorje, Milešina, Pribude, Bračević i Radunić. Iz čiste potribe da sumještanima ponudimo okvir kroz koji ima da sami tražimo svoja, po Ustavu, zagarantirana prava jer su nas sva nivoa vlasti totalno zapustili.

Registracija je u tijeku te nam ostaje čim prije da počmemo „lupati“ na sva vrata u potrazi za svojim, nudeći partnerstvo bez ikakve političke naklonosti.

Po svemu sudeći potpora sumještana neće izostati a mi smo odlučni da zajedno ne dozvolimo nestanak života iz našeg čarobnog zavičaja. Namjera nam je pozvati svakoga tko je u svit krenija sa ovog ognjišta da nam dade ruku kako bi dokazali da se može, sve u funkciji ostanka i povratka u naš rodni kraj.

Nakon osnivačke skupštine u jednom neobaveznom razgovoru san spozna svu istinu ovog stanja iz grla čovika koji nije baš razbacan u javnosti već se bavi svojin poslon i pokušava preživjeti sve teže zemane.

„Pitaj ti njizi moj rode di su naše kune koje nan uzimadu kroz pusta davanja? Kad nekom uzimaš, nešto i vraćaš. Pitaj ih zašto se redovito uplaćuje u Bosnu, u crikve i bolnicu u Mostaru. Dovoljno je da to kažu i vidit ćeš da sa ton lovon bi ovi naš kraj procva. Zašto mi plaćamo tamošnju „sirotinju“ dok imamo svoju. A tamo u ercegovini nema brajko moj sirote. Bija san ja tamo. Sve bolja kuća od kuće. Radi se, trguje, vozaju mercedesi i lompuje. Nisan ja da se ne pomaže, ma prvo pomozi sebi pa ako pritekne, daji.“

Nema se tu šta dodat ni oduzet. Potpisujen.

AMERIČKA PITA

Ima jedna stvar koju ja nikako ne razumin. Bojin se da i neću.

Evo da krenen od najnovijeg događaja u Americi. Birali su između arlekina i starca. A ta Amerika, ko vodeća svjetska sila po svemu, nije kadra izbacit nekoga normalnog da in bude predsjednik. Među trista miljuna ljudi oni spala na ovakvu dvojicu.

Zašto bilo tko bira najgore?

Evo i kod nas će uskoro lokalni izbori. Svakodnevno kroz medije upoznajemo kandidate koji nam se nude. Moran priznat da planiran oni dan izbora poć u Radunić i vratit se tek poza sedan sati navečer. Naprosto nema smisla se blamirat.

Da se razumimo, neman ja ništa kontra nikoga. Demokracija je i nudi mogućnosti od kojih smo prije bili osakaćeni. No bojin se da smo sa ovakon demokracijon osakaćeniji.

Naprosto je svanilo vrime kad se traže i nameću nika čudna pravila za izbor. Talenti muljaže su došli na svoje.

Svako misto ima svoje stanovništvo sastavljeno od niza različitosti. Od prostaka do genijalaca. Svako oboružan svojom sposobnošću od koje zajednica ima korist.

Ne postoji misto di stanovnici ne poznaju u dušu svoje sugrađane. Naprosto oni što pizaju svima su poznati. Pa za koju Gospu ih ne biraju ko predvodnike, ko one koji će najbolje odgovorit zadatku i potribama.

Neee, uvik ispliva netko po čudnin pravilima, partijski lola ili sumnjivi poduzetnik, koji količinon love za promociju zamantaju zbunjena glasača da ih zaokruži. I šta se desi? Izabrani postaju četverogodišnji „sveci“ kojima se klanjamo, od kojih strepimo jer smo pod radarom njihove vlasti a ona nije baš milostiva prema „sumnjivima.“

„Moran na ove izbore, jer me narod triba, traži. Ja san jedini koji nas može spasit od propasti“. Izjava je u domeni ruganja no ne i bez podloge. Od lika kojeg ne možeš uvridit sa čim, i kim, ga god usporediš.

Ko je ipak za sve kriv? Glasač. Neodgovoran i komotan.

Eto, i ja bi moga postat takov.

RONALDO PASE TRAVU POLJUDA

Organiziranost je preduvjet blagostanja, mirnoće, sigurnosti i pravičnosti.

Organiziranost pomaže a traži tako malo. Jednostavna je. Samo triba slijedit plan koji je izradila struka u koju valja virovat.

Evo primjer zakazivanja. Korona je smetnja a plan organiziranosti uvjet bezbrižnosti.

U utorak u Splitu gostuje najbolji nogometaš svjeta. Da nije korone Poljud bi bija pun jer sumnjan da bi balunljupci propustili uživo vidit nogometnog čarobnjaka.

Igrat će se na praznom Poljudu. Zašto? Zašto kad Poljud može bez straja bit napola pun. Može ma neće jer niko ne sumnja u našu bedastoću i nepoštivanje plana.

Evo recepta. Svaka druga klupa prazna. Jednostavno da ne može jednostavnije. Masku na lice pri ulazu i izlazu. Znan, znan da se sad smijete i govorite.

Nismo mi Sjeverna Koreja.

Nismo, ma nećemo ni vidit Ronalda.

DAN KAD SE ČOVIK ĆUTI POSEBNO

Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antiseminizma obilježava se 09. studenog svake godine diljem Evrope i svjeta prisjećanjem na žrtve fašizma i antisemitizma prosvjedovanjem protiv suvremenih oblika fašizma i antisemitizma.

Čast i obveza.