ZAGORO MOJA
Ante Tešija
SVILAJU PREPUSTIT ZMIJAMA I GUŠTERICAMA
Ante Tešija
Moramo priznat da smo postali zemlja čudesa. Svaku malo čudo smjenjuje čudo, tako da o dosadi nema ni riči.
Mi iz Udruge „Podnosvilajskih sela; Ogorje Gornje, Ogorje Donje, Bračević, Pribude, Milešina i Radunić“, čitaj Dalmatinska zagora, dosadišmo u pustom grintanju i traženju da nas se uzme ko i sva druga mista te da nam se udili potrebna pažnja u rješavanju nagomilani problema. Pokušavamo dokazat da smo hrvati, domoljubi i da po Ustavu RH imamo pravo bit tretirani ko i sav ostali svit.
Vrime biži, obećanja se množe a problemi se ne miču sa mista.
Voda je doduše došla. Ma samo u ravninu i tu završava a da se nije metar iskopa ka selima, ka kućama i njivama. Cjena priključka, ko da su cjevi od srebra.
Struja slaba da su male šanse kako gola žica može ubit čovika.
Ceste, pune rupa tako da četiri kola jednog auta teško da sva u isto vrime mogu bit na isroj ravni.
Prevoz za centar Muć, i dalje za Split, za izgubit cili dan.
Ambulante na Muću tako da jedino pješke moš poć tražit pomoć.
Mrtvačnice nema pa svoje najmilije moramo dovozit iz Hrvaca na dan ukopa.
To su samo ona najočitija propadajuća stanja koja tiraju mladost što dalje a drugima ne nude mogućnost povratka. A zovedu nas Provansa. Molidu nas da potičemo demokratsku obnovu. Prigovaraju nam što su plodna tla zarasla u draču i što je prava ritkost srist stoku uz put.
Ovaj poduži osvrt nebi vam bija upućen da ga javnost proguta, da nemamo valjan razlog za to.
Postali smo dil uljuđenog svita. Dičimo se članstvom u EU familiji. I tribamo. Očito je to jedina šansa da opstanemo jer smo od sebe, sami, digli ruke.
NEVIROVATAN podatak se ovih dana razlija medijskim prostorom. Naime, sredstva iz EU fondova su tu na raspolaganju. Samo jedan sitan komad kolača bi rišija sve naše muke.
Ima jedan fond koji ima prioritet rješavanja problema ruralnih krajeva naše Domovine. Postoji projekt ZAŽELI. Tim projektom se potiče zapošljavanje žena koje teško, zbog svojih godina, mogu zasnovat radni odnos, ma ako žive u ruralnim područjima, Dalmatinska zagora, trebaju brinut brigu o starijim i bolesnim stanovnicima tog područja. A tih ne manjka.
Naša SDŽ je krenula tim putem. Dobrim se pokazala ta novina. No vidi čuda, a čudo bi bilo da se nije desilo, kako se i tu može izigrat i stroga EU pravila.
Dvije općine, Podbablje i Runovići su već u tom projektu i što je normalno, natjecali su se nanovo računajući kako su sigurni za nastavak projekta.
Ostadoše praznih ruku. Njihov zahtjev je stiga među zadnjima a pravilo je da se poštuje redosljed.
Novac koji po svim pravima pripada njima ode na neke druge adrese.
1. Malonogometni klub ZG GIMKA dobi tako 1.857.100,00 kuna.
2. Šahovski klub N.Zagreb inkasira tako 2.231.600,00 kn.
Nemamo podatke na temelju kakvog projekta su dobili, iz ovog fonda, ta silna sredstva no znademo samo jedno da bolesni i stariji svit ne igra mali nogomet a i šah im očito nije na dnevnom programu.
Kažu nam da puno navaljujemo, tražimo, grintamo, lajemo i prozivamo.
Eto, više nećemo. Samo uz jedan uvjet da javnost na uvid dobije papire iz ove priče.
A naša sela iz podnosvilaje su i tako navikla na teror prirodni nedaća i neće nas iznenadit da se ta tradicija i dalje rabi.
Ko zna kad ćemo doć na red jer po svim pokazeteljima u Hrvatskoj ima oko tisuću MNK-a i petstotinjak šahovskih klubova. A kad se tek počmu novi uzdanici „opstanka“ starijih nakalemit na ovaj đir.
UDRUGA PODNOSVILAJSKIH SELA; OGORJE GORNJE, OGORJE DONJE, BRAČEVIĆ, PRIBUDE, MILEŠINA I RADUNIĆ.
