S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

TEME NON GRATA: Hajduk na Torcida aparatu…Otimačina, na dva načina…Imoćani klešu…

Ante Tešija

 |  tra. 25, 2018

Foto: Ivica Čavka/ilustracija

HAJDUK NA TORCIDA APARATU

Zna san, prije dana D, i reka san da će uprskat šansu. To je jednostavno tako sa njima. Ovi derbi je zapravo razgolitija stanje u klubu. Ulica ga kontrolira. Čitaj, Torcida. Ni jedan klub ne može bez navijača ma ovi će Hajduku doć glave.

Prevelika ovisnost se stvorila. Podilazi im se i prašta svaka glupost koju su kadri realizirati.

Smjenili su Kosa lakoćom kojom šef kafića smjenjuje konobara. Isčeprkali podatak da se nekoga, kog nije tribalo, častilo, što je u nas folklorna kategorija, te na krilima velike časti kluba pokušaše i sebe uturat u tu ritko vridnu kategoriju.

Volija bi ugledat podatak, postoji u računovodstvu kluba, koliko su šoldi ti dečki , svojin ponašanjem, makli iz blagajne. Mislin da se cili Split moga odvest na jedno čašćenje.

A da bi snaga bila još uvjerljivija poslužila je noga u glavu bidnog mađara koji je među ritkima za kapu do poda.

Ugled se stiče desetljećima, a jednim potezom rastoči.

TEATRIN I TEDI SALONA ( SPALATO )

Ka’ ti u goste dođu poznate face, da bi ih inače vidija moraš platit ulaz, a ovdi sve mukte, pa opet, solinjani ostadoše po strani. Ritko se u onom lipom prostoru, stroge i plemenite nakane, more spazit poznato lice iz javnog života grada.

Dobro, nisu kultura i zabava svakomu prioritet ma bi se, iz pristojnosti, i zbog funkcije, mogla poklonit pažnja sjajnim ljudima Gradske knjižnice.

Pita me sin da di san bija? U Teatrinu. Štas tamo radija? Priča i preporučija knjige čitaocima XXII stoljeća. A koj’ još bija? Pa Tedi Spalato i… Šta on radi u Solinu? Doša tu živit. U Solin? Da. Onda je prominija i ime. Kako misliš? A bome lipo.Sad se zove Tedi Salona.

OTIMAČINA, NA DVA NAČINA

Peška san vjest da je naša SDŽ razvila, i provodi, pet programa za zapošljavanje i samozapošljavanje.

Lipa je to vjest. Raduje. Naprosto to mora bit prioritet jer kako je krenilo Dalmacija bi nam mogla ostat pustara. Mlad čovik traži šansu i prostor. Mladu čoviku nije strano uzest kufer i otputovat.

Iman ih troje. Školovani. Naš Grad ih je neko vrime i stipendira što ukazuje na kvalitetu.

Evo čitan da nam je Vlada sklopila 400 stipendija sa BIH-om??

Danas mojih troje ne gucaju radni staž jer za njih nema radnog mista ni u gradu ni šire. Snalaze se.

Razmišljan kako doći do tih programa. Valja nam se zaputit u kancelarije SDŽ i uzest papire. A zapravo i ne triba jer oni imaju, godinama, moj zahtjev-molbu da vrate, ko korisnici, parcelu mog oca u Raduniću na kojon je izgrađena osnovna škola davne 1949 g. a da mu oni sistem nije da ni lovu ni zamjensku parcelu, koja je sada opasna ruševina, jer bi se na tom mistu moga izgradit turistički sadržaj di bi moji „nezaposlenici“ mogli razvit svoj biznis.

Zdravorazumski to bi svaka vlast zgrabila iz prve i potakla na što bržu realizaciju.

No moja SDŽ ima nike druge mote te su se dositili sjajne ideje da mi oduzmu tu parcelu, sudskim putem nakon 69 godina, spor traje još od 2010 g. kako bi i parcelu i kamenu usidilicu poklonili poznatoj faci o kojon ovisi bit na vlasti.

Sićate li se one. „Sve oduzeto u vrime komunističkog mraka valja hitno vratit pravom vlasniku“.

GLORIJET, HVALA NJET

Kažu da se ne valja mišat. Glorijet je u pitanju. Da to smrdi na… Ma brajko moj, smrdi okolo tog rugla, pišota.

Upozorija san na jadno stanje jednog kantuna atraktivnog prostora u sklopu Gospina otoka, nadaleko poznate izletišne oaze za dičicu i vjernike.

Upozoriše, niki dobronamjernici i mene, da se tu ne triba gurat nos.

Ma diš ga gurat. Valja ga začepit.

IMOĆANI KLEŠU

Nema brajko te face koja ne sanja spomenik samom sebi.

Meni simpatični imoćani kane sebe isklesat u mramoru. Ma pošto bi to koštalo puno a i kipara manjka za ti pusti svit, dositiše se.

Merđo. Ima li štagod drugo što ga virnije može predstavljat.

Kaže nika stara priča da se Jozo, zvani Joskan, vratija nakon tri godine iz Njemačke, a kuš se vratit bez auta. Sramota brale. I Joskan odluči pod hitno nabavit auto. Svidija mu se jedan Audi a i nije bija skup. Proda mu ga gazda kod koga je navlačija žbuku.

Doša Joskan kući ma nije se dugo zadrža.

Odveja Audija u ženino selo i parkira ga u pojatu.

JAGODE BERU PRIGODE

Slušan mladog čovika i njegovu majku kako u kameru tumače da je vrgoračka jagoda jedinstvena na svitu i da taku, i samo nju, triba kupovat za poist.

Ma ima jedan problem. Nema to ko pobrat.

Traže da svit navali ka njima da za 200 kuna beru, a valjda se i nažderu, sa mogućnošću plaćanja puta.

Ne spominje se radno vrime, a pošto svane u pet i po a smrkava se u osan, sumnjan da se toliko berač nebi „valja“ po polju.

Marenda, ručak, večera, kava, piće…..bojin se da španjolci već trljaju ruke.

Sića li se netko POLJOPRIVREDNI ZADRUGA.

IVICU ČEKA MARICA

Put od cvjećara do vc redara, sa svraćanjem ka nebesima, zna bit zajeban i neočekivan.

Sićan ga se kako je jezdija HR prostorom, nedodirljiv, moćan i nedokučiv .

Danas jezdi ulicama Londona, star, izmrcvaren i siromašan. Priti kopijama sms poruka. Obećava osvetu.

A zapravo bi najradije bija, kad bi moga birat, šef i vlasnik štanda za cviće na kultnoj tržnici Dolac.