Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

TEORIJA MORALNE RELATIVNOSTI

Katarina Baričić

 |  ožu. 24, 2019

“Pustimo moralno, nemoralno, to je jako relativno” – Tomislav Karamarko izjavio je to o nakon što je jedan od njegovih ministara uhvaćen u prekršaju. Inače, to je izjavio nakon što je milijun puta prozvao opoziciju zbog lažnog morala dok je bio u oporbi.

Političari nastavljaju relativizirati pojam morala. Tako je premijer nastavio relativizirati nevažeću vozačku dozvolu svoje ministrice. Da je to napravio netko iz oporbe, bio bi drugačiji role-playing.

Ovih dana svi pričaju o “ženi u crvenom”. Iako mislim da bi se više trebalo pričati o njenom povlačenju novca iz EU fondova nego o Mercedesu u dvorištu, jednostavno zato što je konstruktivnije.

Ekstremno je opasno ono što premijer šalje kao poruku, a to je relativnost uspostavljenih pravila. Zašto nas onda ne puštaju preko granice sa isteklom putovnicom?

Postoji razlog zašto nešto ima “expiry date” – ne može biti važeće ako mu je istekao rok trajanja. Ne jedemo hranu kojoj je istekao rok trajanja. Mora se znati što je dobro, a što loše, inače dolazi do poremećaja. Kaos nastaje kad svi imaju svoje poimanje morala. Ono što je za nas dobro, a ugrožava druge, automatski nije dobro.

Carstvo relativizma

Nije lako podnijeti kad si danima na naslovnicama svih portala, poput ministrice u prekršaju, ali to je cijena odgovornog posla. Ministri bi trebali biti pod povećalom, njihovi postupci bi trebali biti pod posebnim radarom. A ne da dobiju poseban popust. Njihova izloženost je uključena u njihovu plaću, i trebali bi biti moralno besprijekorni.

A ne dovoditi u pitanje kategoriju morala, čime štite svoje ljude. To je dovedeno u pitanje opet sa vozačkom dozvolom. Zašto uopće postoje pravila?

Koliko je moralno prijaviti lažno prebivalište? Je li moralno ne prijaviti nekretninu u imovinsku karticu? Uzimati saborsku plaću, a ne dolaziti na sjednice? Voziti pod utjecajem alkohola? Ima bezbroj primjera.

Da, građani često pokušavaju naći neki način da budu u sivoj zoni, to je ostatak još od Otomanskog Carstva. Ako država nije dobra prema tebi, lako je naći opravdanje da ti nešto zamračiš od države, što je trgovina koju svi pomalo radimo. To je logika “Država mi je uzela, sad ću ja uzeti državi”. To je problem kad sama država nije primjer jasno postavljenih pravila.

Ipak, obični građani nisu ministri.

Današnji moral nije ništa drugo nego javni štit najvećim varalicama i razvratnicima.