TEROR POLITIČKE KOREKTNOSTI
Pollitička korektnost je plemenita ideja osmišljena da bi se jedni prema drugima odnosili bez mržnje, vrijeđanja, s ciljem uvažavanja mišljenja i tolerancijom različitosti.
Međutim, došlo je do teške zloupotrebe korektnosti. Oni prema kojima bi trebali biti politički korektni – manjine, potlačene rase, pripadnici alternativne seksualne orijentacije – zavladali su većinom. Politička korektnost postala je toliko rastegnut pojam da se koristi u svrhe diskriminacije većine. Možda je to najtransparentnije u umjetnosti: tako film ne može osvojiti Oscara za najbolji film ako nema glavnih likova koji su homoseksualci, lezbijke, transrodni ili nešto slično. Svaka, baš svaka američka serija ima jednog pripadnika istospolne seksualne orijentacije, jednog pripadnika kroz povijest potlačene rase i jednog Židova. To je postao tako izlizani klišej.
Eurosong može osvojiti samo i isključivo netko poput Konchite Wurst – žena/miškarac (ili jedno i drugo), žena s bradom i “kobasicom”.
Da nastupi žena koja se odlučila kirurški pretvoriti u ovcu, sigurno bi pobijedila. Ili pjevač koji je sklopio brak sa kozom. Granice se stalno pomiču. Svake godine mora biti nešto još alternativnije, još ekstremnije. Upotrijebila bi izraz “bolesnije”, ali to nije politički korektno.
Formula je jednostavna – što ekstremniji životni stil, odabir, to je poželjnije za nove kriterije uspjeha. Svi ti izbori se svrstavaju pod plašt slobode. Sloboda postaje izlika za razne devijacije i izraze zbunjenosti. Bližimo se fašizmu slobode. A što ako osoba ima bipolarni poremećaj i treba kliničko liječenje, a ne smijemo to reći jer je njezin odabir za bude patka izraz kreativne slobode?
Ako želite pobijediti na natjecanju u “kvalitetnoj glazbi”, vjenčajte se s kokoši. Trijumf je zagarantiran, ne trebate čak ni pjevati.
To se mora nagraditi. Jer da takve kreature ne osvoje nagradu, ispalo bi da “ne toleriramo različitosti”, da smo rasisti, diskriminatori svega drugačijeg. A zapravo smo žrtve rasizma. Jer na poslu će dobiti otkaz netko “klasičan”, dok će transrodni, pripadnici alternativne seksualne orijentacije biti zaštićeni pod izlikom tolerancije.
Takvom političkom nekorektnošću diskriminiraju se svi oni koji ne žele paradirati oko alternativnih izbora. Većina postaje žrtvom, samo zato što su jednostavno neutralni. Biti drugačiji je imunitet. Došlo je do toga da se ljudi deklariraju kao pripadnici istospolne seksualne orijentacije da bi se zaštitili od otkaza.
Jer, ako neki film u kojem nema pripadnika nikakve manjine osvoji Oscara, to nije politički korektno.
Ako na izboru za Miss pobijedi osoba jednog spola, propustit će se prilika za promociju tolerancije.
Ako u firmi nemate bar 10% zaposlenih homoseksualnih osoba, znači da ih diskriminirate.
Oni koji samo pokušavaju biti neutralni i ne slaviti na sva zvona manjinske izbore, postaju oni koji su netolerantni, oni koji diskriminiraju.
Definira se novi kriterij. Kriterij je ne samo da se tolerira, nego agresivno nameće sve ono što je manjinsko, drugačije, transrodno… došlo je do terora političkom korektnošću. Oni koji ne žele sudjelovati u paradama, prisiljni su da se brane od terora. A nije dovoljno da se brane šutnjom, jer politički korektni teroristi uzupiraju javne prostore, televiziju, trgove, govornice, firme…
Ako ne sudjelujemo u toj igri, automatski nismo korektni. Toliko su se pomakle granice političke korektnosti.
Ali uskoro će bit i gore. U bliskoj budućnosti svi ćemo morati promijeniti spol, orijentaciju ili identitet da bismo ostvarili ikakva prava.