ZAGORO MOJA
Ante Tešija
TKO JE PRAVA MAFIJA – ONI KOJI OTIMAJU IZ ZDRAVSTVA, ILI ONI KOJI UPOZORAVAJU NA OTIMAČINU?
Katarina Baričić
Tko je pravi negativac – oni koji odvraćaju pažnju od svojih kriminalnih rabota skrećući pažnju na tračeve i ispijanje kava, ili zviždači koji govore o nevjerojatnoj krađi u zdravstvu?
Oni koji zarađuju od monstruma od zdravstva, ili oni koji na to upozoravaju?
Ove godine zdravstvo ima nevjerojatan proračun od 7,1 milijardi eura, što je gotovo dvostruko veće od prije dvije godine. Na takav proračun nakaleme se razni paraziti, hijene, kriminalci i članovi podzemlja.
Diskreditiraj messangera
Evo kratke kronologije događaja;
U javnosti osvane najgadljivija afera ikad, afera u kojoj ministar prepušta zdravstveni sustav kriminalcima i mafiji (taj ministar sad imače prima 4600 eura dok ne radi ništa, iako se mogao vratiti na čak dva radna mjesta).
I onda predsjednička kandidatkinja liječnica Ivana Kekin počne pričato o onima koji ciljaju na čak 10 posto tog proračuna.
Njezinog muža glazbenika (koji inače dogovara gaže i svirke sa raznim ljudima) na kavu pozove poduzetnik Nikica Jelavić lažno se predstavivši kao nogometaš koji slučajno ima isto ime i prezime.
Operacija diskreditacije
Otkad je Mile Kekin o tome sam obavijestio javnost, kreće medijska hajka na Kekinove i članove stranke Možemo. Trolovi su napravili svoj posao i zagađivali javni prostor lansirajući ideje da se na toj kavi moralo pričati o nekom kriminalu. A u tome su im pomagali novinari koji su nastojali na priča o kavi traje što duže.
To je planski smišljeno da bi se skrenula pažnja sa zdravstvenog sustava. Efekt je postignut, mediji danima pričaju o toj kavi jer spada u rubriku trača, jer im je lakše pratiti tu temu nego koliko je preplaćen koji uređaj.
Igra iscrpljivanja
Cilj organizatora ove operacije je postignut, jedna kava je postigla više medijskog prostora nego kriminalna privatizacija zdravstvenog sustava. A namjera organizatora je rastezati diskreditaciju ako može do lokalnih izbora.
Idu na igru iscrpljivanja sa svojim manekenom Nikicom Jelavićem koji će jedan dan sazvati konferenciju i nabrijati novinare, pa za tri dana reći da ima još toga – metoda je jednostavna, medijima – koji su očito gladni informacija od jednog kontroverznog poduzetnika – će u intervalima servirati neke nebitne informacije, ali one će samo biti navlakuša da opet za 3 dana traže još.
Novinarski lešinari
Ono što je destruktivno u vezi novinara na konferencijama za medije je da (pretežno televizijski) novinari lešinare oko mamaca koji im je bacio Jelavić: neprestano pitaju što to ima još o čemu on govori. Oni su gladni tračeva, i namjerno ili iz vlastite gluposti ne skreću pozornost na ono važno: tko krade novac iz proračuna za zdravstvo.
S tim se ljudi ne mogu poistovjetiti, proračun za zdravstvo je neka imaginarna kategorija, istina je da to plaćamo ali zamorno je sad istraživati jesu li preplaćeni neki medicinski uređaji.
Samo kruha i igara, a igra je u ovom slučaju trač rubrika: što se razgovaralo na jednoj kavi, što će danas bombastično reći Jelavić, i što će Kekinovi odgovoriti.
Možeš slobodno u pozadini privatizirati zdravstvo dok im serviraš takve igrice. A zdravstvo je već privatizirano, samo to nemamo na papiru. Najveće pljačke uvijek su se odvijale iza kulisa, šarenih zavjesa ili strašnih događaja kao što su ratovi.
A evo od čega se zapravo odvraća pažnja (postoji samo milijardu motiva za to);
Poliklinika Medikol je zaradila čak milijardu i 300 milijuna kuna jer je država od njih iznajmljivala PET CT uređaje. A država je mogla uštedjeti da ih kupi 5 za 60 milijuna kuna.
Ali to je samo vrh ledene sante, kao i mikroskopi na kojima su zaradili Beroš, Pozder i Petrač.
Sasvim dovoljno razloga da eliminiraš Kekin koja ti samo stvara nelagodu i unajmiš manekena Jelavića koji će joj oduzimati vrijeme.
